Kada bi obrazovne politike u svijetu slijedile zamisli i tvorbe gospodina Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, daroviti ljudi u svijetu, odnosno supertalentirana djeca (djeca su najvažniji ljudi, zar ne?) ostajala bi bez prilika da pokažu svoje raznovrsne talente.

Najbolji si u matematici? – Daj se skuliraj, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Sviraš violinu ili gitaru za poludit? – Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kažeš da si ti Dorijan Lendvaj, 2.r i da si već sudjelovao na državnom natjecanju i postao najmlađi najbolji u povijesti RH? Da si nepriznati državni pobjednik u programiranju? – Gubi se, imaš dvije godine zabrane, a ne moraš se javiti ni kada upišeš peti razred!

Šta ćeš ti na državnom natjecanju kada su tamo stariji dečki od 18 ili 19 godina.

Uostalom, ne smiješ se više družiti ni sa mamom i tatom jer su oni barem duplo stariji od maturanata. A s djedom i bakom ćeš se moći podružiti onostrano. Napravio si tutorial za programiranje? Ma to je tek neka bezvezna igrica.

Ne trebaš nam u obrazovnom sustavu, jesi li čuo? Ti ne smiješ biti dio obrazovnog ustava za darovite učenike prije nego upišeš peti razred!

Zašto? Zato jer sam ja, ravnatelj agencije Vinko Filipović tako rekao, a imam i potporu ministra Jovanovića.

Sve je to vidljivo i iz predvalentinovske priče o Dorijanu Lendvaju, NOVA TV.

A da gospodin Filipović za promjenu poštuje pravne akte Republike Hrvatske. Pustimo Zakon o suzbijanju diskriminacije, preopasan je. Pustimo nasilne i jednostrane promjene Uputa za sva natjecanja (“preko noći”), a bez suradnje sa zainteresiranom javnošću i ostalim suorganizatorima različitih državnih natjecanja.

Pogledajmo Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, važeći pravilnik potpisan 10.5.1991. od našeg prvog ministra prosvjete i kulture, pok. prof.dr. Vlatka Pavletića. Netko se pametan tada najprije pobrinuo za darovite učenike.

Odličan pravilnik, iako imamo informaciju da su neki uvaženi saborski zastupnici na Odboru za obitelj i mlade diskutirali kao da ovaj pravilnik ne postoji. Zašto? Da bi se prikrilo kako pravilnik postoji, ali se nije poštivao (kao i informatički pravilnik) potrebno je najprije razglasiti da ne potoji ili ga proglasiti zastarjelim. Na taj način, prema nekim zastupnicima, prestaje obveza poštivanja (prestar je, ne mora se poštivati, kao ni mudrac). Pa onda na brzinu donijeti novi – lošiji, i reći – sada konačno možemo skrbiti o darovitima. Bilo bi smiješno da nije žalosno!.

A što kaže pravilnik, evo nekoliko detalja:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.

Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.

Prema sposobnostima područja darovitosti su:

1. opće intelektualne sposobnosti

2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti

3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja

4. socijalne i rukovodne sposobnosti

5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja

6. psihomotorne sposobnosti.

Tko, dakle, ima obvezu obuhvtiti sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja, tko je zapovjedni odgovorni? Gospodin Filipović i takvi. Smiju li se izvanškolski strukovnjaci izbaciti iz poticanja darovitih kako je to činio ravnatelj Agencije, ili je upravo Filipovićeva zadaća bila da ih nužno uključuje?

II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 3.

Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.

Članak 4.

Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka – realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.

Filipoviću, odlazi! Dosta nam je “pričam ti priču tamo-amo i posvuda, a istine niotkuda”!

Vi nikada nećete shvatiti da ste zbog nas tu!

Sa svrhom zaštite i promicanja dobrobiti djece, odnosno obveze da se poštuje najbolji interes djeteta, roditelji su u više navrata upozoravali i Pravobraniteljicu za djecu te dobivali obavijesti o preporukama i očekivanjima od nadležnih, no bez efekta.

Pravobraniteljica je jednom prilikom uputila pismo u Agenciju za odgoj  i obrazovanje, iz kojeg prenosimo najvažniji dio:

Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi,sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi s time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati  jasne odredbe i pravila koje će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.

Unatoč upozorenja Pravobraniteljstva za djecu da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ jer svako dijete ima „pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti“, unatoč činjenici da su, i dio pravilnika kojim se uređuje provođenje natjecanja ili poredak učenika nakon natjecanja i odredba PO RAZREDIMA potpuno eksplicitni i jasni, unatočpozitivnoj praksi i postupanju sukladno pravilniku te brojnim evidentiranim državnim prvacima od 2001.g. pa nadalje sve do 2009., potpuno jasni pravilnici pravilnici, koje je valjalo samo dosljedno primjenjivati – promijenjeni su (pravovremeno?) na kraju polugodišta, u prosincu 2012. 

A darovita djeca ne samo što nisu dobila priznanja za rezultate koje su uistinu postigla u prošlim godinama, već im je promjenom pravilnika, pa čak i uz dodatni poticaj iz Ureda Pravobraniteljice za djecu o kojem imamo dokaze, zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred.

Jasno je da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ u svakoj situaciji, osim u onoj za koju je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje.

No je li i Pravobraniteljicu za djecu uopće briga što su daroviti najmlađi programeri izgubili „pravo da ostvare svoju darovitost i sposobnosti“?

O tome u zasebnoj priči u dva do tri nastavka.

Imali su prilike uočiti i riješiti probleme. Prisjetimo se članka iz lipnja 2012. Poziv gospodinu Ministru Jovanoviću da uzi prostor onima koji propuste zataškavaju umjesto da ih rješavaju nije urodio ničim. Gluhi i zagrljeni ostali su i gospodin ministar Jovanović i gospodin ravnatelj AZOO Filipović! A sve su imali na dlanu, gospodin Filipović tri godine, gospodin Jovanović barem godinu dana. Teško je za objasniti da novoimenovani dužnosnik nasijeđene probleme razmnoži, slušajuči slijepo one kojih su ih rješavali. Prisjetimo se kako je zemlje znanja imala šansu da ispravi greške ‘jednih te istih strukovnjaka’, ne samo 2011. u jesen nego i 2012. u ljeto.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/quotministre-jovanovicu-molimo-vas-suzite-prostor-onima-koji-propuste-zataskavaju-umjesto-da-ih-rjesavajuquot/621471.aspx

A morali bi zbog sviju nas biti tu!

Zaboravili su.

Poštovana gospođo Vanda, dragi Roberte,

Gospodin Ministar MZOS-a, Željko Jovanović u suradnji s AZOO, novim je propozicijama za natjecanja nažalost onemogućio da me evidentirate kao Robertovog mentora budući nisam zaposlenik škole. Ista stvar se odnosi i na Vjekoslava Drvara, Dominika Fistrića, Tomislava Babića, Lovru Kalinovčića te druge darovite osnovnoškolce s kojima već nekoliko godina radim, a isto tako su kao i Robert ostvarivali izvanredne rezultate na državnim i drugim informatičkim natjecanjima.

Budući sam i ranije postupao u skladu s propozicijama natjecanja, te naglašavao da se iste moraju poštivati (a ne mijenjati, već ispravljati pogrešne postupke), ovog puta ću, iako nerado, morati poštivati i ovu novu odluku koja je u najmanju ruku apsurdna i kontraproduktivna u svakom pogledu razvoja natjecanja i RH kao zemlje znanja.

Na sreću, ni Ministar ni ravnatelj AZOO nam ne mogu zabraniti suradnju, koja sad već uspješno traje nekoliko godina, pa ću Robertu i dalje pomagati da se priprema za natjecanja. No zamislite na trenutak da sam ja kojim slučajem Goran Žužić! U tom bi slučaju naš dragi Ministar onemogućio najboljem olimpijcu u povijesti Hrvatske da bude mentor novim generacijama. Pitam se: može li se na taj način napredovati?

Dovedeni smo u situaciju kakvu ne zaslužujemo ni Robert ni ja, niti svi ostali mladi programeri i njihovi stvarni mentori. Robert to ne zaslužuje kao iznimno daroviti učenik osmog razreda, koji je nedavno osvojio i prvu medalju na međunarodnom natjecanju, a vjerujem niti ja budući sam u prošloj godini vrlo korektno upozoravao ministarstvo na problem nepoštivanja pravilnika pri čemu je u zadnje tri godine oštećeno devet najmlađih učenika. Umjesto da nam pomognu da riješimo problem, da se pobrinu za darovite, za hrvatsku pamet, gospodin Ministar im je uz pomoć AZOO odlučio onemogućiti slobodu izbora.

No ne brinite!

Potrudit ćemo se pronaći barem privremeno rješenje kako učenici ne bi bili oštećeni, a svatko neka sam prosuđuje idu li ovakve odluke MZOS i AZOO u prilog darovitima ili ih pak sputavaju.

Nama je najvažnije je da nađemo zamjensku osobu dobre volje koja se po novim propozicijama može upisati u sustav kao „mentor“, tako da Robert, ali i svi drugi sa sličnim problemom mogu pristupiti željenim natjecanjima.

Bilo bi mi drago kada bi netko od odgovornih žurno reagirao i opozvao ovu odluku – koja ugrožava darovite, a isto tako omalovažava stvarni produktivni rad istinskih mentora.

Zamislite da netko od mladih informatičara poželi za mentora prijaviti nekog izvrsnog olimpijca koji mu u stvarnosti pomaže, ili nekog od naših akademika, on to ne bi mogao. Ili zamislite da dijete ima specijalističko znanje u obiteljskom domu, a za mentora ne može prijaviti ni svojeg oca, ni majku ili starijeg brata ili sestru?

Gospodina Ministra izgleda nitko nije savjetovao da svi podaci u sustavu natjecanja moraju biti u skladu sa činjenicama, kako oni o državnim pobjednicima, tako i oni o istinskim mentorima.

Prema Ministru i ravnatelju AZOO, mentor može biti „noćni portir“ ako radi u odgojno obrazovnoj ustanovi, no mentor nikako ne može biti najbolji olimpijac u povijesti, ili npr. doktor računarstva ili matematike ako ne radi u odgojno obrazovnoj ustanovi.

Da je tjelesno živ, ni Nikola Tesla Veličanstveni ne bi mogao biti mentorom. Što nam to govori?

Umjesto da se radujemo i skupljamo podatke o svima koji znaju znanje i potiču hrvatsku darovitost, mi smo suočeni sa zabranama.

Ipak, samo znanje nam nitko ne može uzeti, pa ni Ministar znanosti i obrazovanja udružen s ravnateljem AZOO, a svi oni koji s vama roditeljima s radošću surađuju, zbog vas će biti tu i dalje.

Uz napomenu da sam Roberta posebno izdvojio samo iz razloga jer jedini od osnovnoškolaca već ima i rezultate međunarodnone važnosti, srdačno vas pozdravljam, te ujedno o svemu obavještavam roditeljski portal zbognas.org . 

U prilogu dostavljam izvorne e-mail poruke na koje se odnosi ovaj odgovor.

S poštovanjem, Kristijan Burnik

Tajnik udruge informatičara Božo Težak (mentor kojem je zabranjeno da bude u službenim evidencijama)

Mail – Robert Benic – Prijava za natjecanje Infokup

Mail – Nikolina Fistric – Natjecanje iz informatike u 2013I, izbor mentora

Mail – Lovro Kalinovcic – Infokup 2013

Mail – Vanda Jurkovic – Prijava na Infokup

Mail – Vjekoslav Drvar – Prijava

Mail – Zvonimir Babic – Mentorstvo

Naši ‘agenti’ iz AZOO i obrazovnjaci iz MZOS-a još uvijek ne razumiju da su oni zbog nas tu. Oni zbog nas, a ne mi zbog njih. Resornjaci su zakazali.

Hoće li netko u vrhu vlasti napokon odlučno reagirati na glas razuma? Mi vjerujemo da hoće. Istina bi morala biti prijatelj svakoj vlasti.

Daroviti su nacionalni resurs, a ovo je tema za sveopće suglasje, pa i političko, saborsko.

Na okruglom stolu održanom u Kutini u petak, 7. prosinca završen je višednevni posjet izaslanstva regije Rezekne iz Latvije, partnera Sisačko-moslavačke županije u europskom projektu ISKRA/SPARK – Korak prema vrhu. U okruglom stolu sudjelovale su i osobe koje na razne načine participiraju u obrazovanju.

Između inih, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje priznao je kako je ugodno iznenađen suradnjom regije iz Latvije i Sisačko-moslavačke županije. „Hrvatska daje važnost radu s nadarenom djecom, ali ne u dovoljnoj i prikladnoj mjeri“, rekao je ravantelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te je dodao kako će iskustva Zaklade “Iskra” i rezultati suradnje dviju regija biti vrlo korisna. “U sustavu odgoja i obrazovanja nema univerzalnih modela i nema modela jedne zemlje koji se može aplicirati u nekoj drugoj zemlji. Ali, nasuprot tome postoji niz dobrih iskustava koji se mogu u određenim segmentima primjenjivati. Osobito je tema nadarene djece izuzetno važna u odgojno-obrazovnom sustavu zato što će nadarena djeca kad postanu zaposleni građani biti posebno važna i davati posebnu dimenziju u onim područjima u kojima će djelovati”, smatra Filipović.

U tjednu nakon što su tzv. novim propozicijama iz natjecanja u informatici izbačeni učenici nižih razreda osnovnih škola, među kojima su i neki upravo iz županije koju je pohodio gospodin Filipović, govorenje takvih rečenica čisto je fraziranje i licemjerje. U situaciji kada već dvije i po godine postoji desetoro davno prepoznatih darovitih učenika koji nisu dobili priznanja za svoje stvarno postignute rezultate, i kada se tim istim darovitim najmlađim pojedincima, umjesto ispravljanja pogrešaka Agencije, onemogućuje sudjelovanje na natjecanjima iz informatike, što reći o ovakvim rečenicama.

Nemojmo zaboraviti da se ravnatelj Agencije s dvojicom namlađih pobjednika u povijesti informatičkih natjecanja slikao u ožujku ove godine, a o čemu smo tada pisali. Osam mjeseci kasnije tu istu darovitu djecu izbacio je iz natjecanja dok ne narastu.  Ima li onda ispravnijeg opisa njegovih rečenica iz Kutine, uz dodatak: čisti metajezik i demagogija!

Stvarna briga za darovite nešto je sasvim drugo.

Razumijete li vi uopće da ste zbog nas tu,  i da vas zato naši roditelji, susjedi i prijetelji, te svi drugi zaposleni u Republici Hrvatskoj plaćaju?

Ne razumijete i ne zanima vas. Vi ste sami sebi dovoljni.

Roditelji informatičkih natjecatelja još su prije dvije godine uočili da se nešto čudno događa. Nejednaki uvjeti, pogreške u evaluciji, greške u zadacima, pogrešne ljestvice poretka i evidencije o pobjednicima, problemi sa školskim natjecanjima u kojima su desetine škola s po jednim ili nekoliko natjecatelja morale imati tročlana povjerenstva, iako u školama ne postoje osobe koje se bave programiranjem. Nerazumljivi i žalosni pokušaji da se udrugama koje su stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvatskoj zabrani sudjelovanje u natjecanjima, nedostatak novaca za izradu zadatak za programiranje kao najkreativniji dio natjecanja, i istovremeno trošenje ne nepotrebne aplikacije i uvođenje natjecanja iz Osnova informatike, itd…. Pisanje pisama, pritužbe Državnom povjerenstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanjei lokalnoj i državnoj upravi. I nedobivanje odgovora, potpuno ignoriranje, osim rijetkih stidljivih iznimaka. Umjesto stvarne reakcije ministarstva te promjena i pomaka, mnoštvo proslijeđenih odgovora i očitovanja onih (AZOO i Državno povjerenstvo za natjecanja iz informatike) na čije se postupanje žalilo. Sve je kulminiralo neregularnostima i poništenjem ovogodišnjeg županijskog natjecanja. Roditelji su odlučili reagirati još odlučnije. Očekujući pomoć od ukupne državne vlasti i njihove “nove pravednosti” informirali su najodgovornije obnašatelje državne vlasti o svojim zapažanjima i nezadovoljstvu, te pisma istodobno uputili i vrijednim pojedincima i strukovnim udrugama s iskustvom.

Prošlo je više od dva mjeseca prepiske, a odgovori i pisma potpore stizala su najbrže i jedino od onih najboljih – od zlatnih olimpijaca, najboljih mentora i poneke udruge koja se ne boji javnog vlastitog mišljenja.

Svi koji su imali utemeljene strukovne stavove, očitovali su se.

Najviše razine državne vlasti su gootovo dva mjeseca dobivale vrijedne informacije i mogle napuniti svoju banku podataka. Pa i prepuniti.

Roditelji su objedinili cjelokupnu prepisku i svoje sabrano djelo uputili Predsjedniku države, zamolivši ga da svoj autoritet s iznimnom javnom pozicijom sukladno javno obećanoj borbi za pravdu pod sintagmom “nove pravednosti”, stavi u funkciju ispravljanja nepravdi prema najboljim informatičarima, prema hrvatskoj djeci.

Zatraženo je očitovanje najodgovornijih, vrijeme je da konačno ‘netko’ presječe, dosta im je.

Iako je mnogim roditeljima poznato da se takvi problemi obično rješavaju potiho i ispod stola nakon više godina, tako da se prikriju stvarni krivci i da ispadne kao da se ništa nije ni dogodilo, ipak su se odlučili za još jedan legalistički potez. Nije ih čak ni smetalo što se poneke bivše sjajne natjecatelje pokušava odvući na suprotnu stranu od istine, govoreći im da “od svega neće biti ništa”, uz prozirne pokušaje obezvređivanja onih pojedinaca koji se ustrajno bore za istinu i ispravljanje nepravdi. Zaboravili su da istina na kraju uvijek ispliva.

Ljubazno pismo s ukupnim svjedočanstvom o događajima, dostavili su Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, i nama.

Pismo roditelja informatičkih natjecatelja

Objedinjena prepiska, popratni materijal 2012

I pismo i popratni materijal kojeg javno objavljujemo, moglo bi dobro doći i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu (u čijem su nadleštvu poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i informatike te druga pitanja obrazovanja).

Smije li se uopće imati iluzija da će sintagme o novoj pravednosti donijeti pravdu za najmlađe programere pokazat će vrijeme.