U pripremi je treći broj

Featured

Zbognas Br. 3 donosi najnovije priče o nepoštivanju prava učenika na zasluženo priznanje, o tri godine izbjegavanja odgovornih organizatora da isprave greške i nepravde prema najboljim programerima. Donosi i priče o zalaganju roditelja da se greške isprave, otvorena pisma Predsjedniku države dr.sc. Ivi Josipoviću, priču o vraćanju priznanja Ministru MZOS-a za one rezultate koje djeca nisu osvojila u zadnje dvije godine, priče o inicijativi najboljih olimpijaca da se njihovim nasljednicima naknadno dodjele uskraćena priznanja, prenosimo otvoreno pismo i telegram upućen Ministru MZOS-a gospodinu Željku Jovanoviću. Donosimo priču o zanimljivostima s pripreme ovogodišnje podjele Oskara znanja državnim prvacima iz informatike, priču o studentima koji su uskratili pravo na besplatno korištenje njihovog autorskog uratka svojem bivšem profesoru, priču o učenicima koji su ‘probili led’ i prvi u povijesti umjesto priznanja za postignuti rezultat dobili zahvalnice, kao da su bili mentori ili organizatori te druge zanimljive priče o događajima na informatičkim natjecanjima, koje su dosad bile skrivene od očiju javnosti. Donosimo i razgovor s dvjema izuzetnim mladim osobama, koje su svojim uspjesima obilježile radost programiranja.

USKORO OBJAVLJUJEMO SADRŽAJ !

Smiju li se udruge natjecati u školskom sustavu RH?

Featured

Dobro je poznata činjenica da su upravo udruge stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvata, uključujući i županijska i državna natjecanja u školskom sustavu Republike Hrvatske. Međutim, u pripremama za informatička natjecanja u zadnje dvije godine udruge informatičara, sudionice mnogih natjecanja, prestale su dobivati službene obavijesti o načinu prijavljivanja i sudjelovanju u natjecanju, a u Propozicijama o natjecanju je iz formulacije škole/udruge, izbačena riječ udruge. Povrh toga je naglašeno da se natjecati mogu samo redoviti učenici škola.

Mnogi su htjeli znati odgovor na slijedeća pitanja: je li udrugama zabranjeno natjecanje, odnosno, ako se udruge smiju natjecati, zašto u Pravilniku ne piše škole/udruge, te zašto odgovorne osobe nisu o natjecanju obavještavale sve subjekte koje skrbe o poticanju darovitosti na ovom području?

Željki Knezović – Smiju li se udruge natjecati u školskoj godini 2010.-2011. 1 dio

Željki Knezović – Smiju li se udruge natjecati u školskoj godini 2010.-2011. 2 dio

Smiju li se udruge natjecati 2012 ODGOVOR Tajnice Županijskog povjerenstva

S obzirom da odgovor nisu dobili u eksplicitnom obliku, a poznata je činjenica da samo u školskim natjecanjima koja su uvedena prije tri godine, sudjeluje vrlo veliki broj škola sa samo jednim natjecateljem, pitanje je zašto se uopće pokušalo izbacivati udruge kada očito mogu pomoći jeftinijoj provedbi:natjecanja, i kada mogu biti prirodni korektivni faktor u situacijama kada daroviti učenik ‘ostane u zraku’.

Je li imalo smisla?

– nastavit će se –

Iz propozicija je preko noći nestala odredba o potrebnim kvalifikacijama predsjednika povjerenstva i još se nije vratila

Featured

Je li moguće da iz nekog pravilnika ili propozicija o natjecanju samo tako nestane odredba ili bitna rečenica? Nije? E, varate se. Jest, moguće je, i nažalost, zbilo se. Dogodilo se to u natjecanjima iz informatike, odnosno u pravilniku naziva “Natjecanje iz informatike  racunalstva novo” početkom 2010. godine, autorice Željke Knezović. U prvoj službenoj verziji pod gornjim naslovom nalazila se odredba o potrebnim kvalifikacijama predsjednika povjerenstva (plavo obojano).

Natjecanje iz informatike racunalstva novo

Nakon nekog vremena taj pravilnik je doživio promjenu. U nazivu je na početku i kraju dobio dva dodatka “NOVO-Natjecanje iz informatike  racunalstva i natjecanje iz izrade softverskih radova (INFO-kup natjecanje), a iz sadržaja je nestala rečenica koja zahtjeva da Predsjednik županijskog povjerenstva mora biti osoba s višegodišnjim iskustvom u informatici.

NOVO-Natjecanje iz informatike racunalstva i natjecanje iz izrade softverskih radova (INFO-kup natjecanje) 2010

Rečenica Predsjednik županijskog povjerenstva mora biti osoba s višegodišnjim iskustvom u informatici jednostavno je nestala, autorica novog dokumenta ostala je nepromijenjena, a posljedice su poznate. Na čelo informatičkih povjerenstava su mogle doći osobe bez ikakvog iskustva u informatici, a sve one osobe koje su suprot propozicijama na to mjesto pola godine ranije bile imenovane, gotovo da su dobile i ‘retroaktivni legitimitet’. Ljudi moji, je li to moguće?

PROGRAMSKI JEZIK LOGO – SRAMOTNA ORGANIZACIJA DRŽAVNOG NATJECANJA IZ INFORMATIKE

Sramoćenje najsjanijeg olimpijskog područja u našem školstvu se nastavlja.

Da ravnatelj Agencije ne razumije bit natjecanja i poticanja darovitih, proizvodeći zbrku u natjecanjima iznošenjem samo njemu jasnih razloga zbog kojih je zabranio najmlađem državnom pobjedniku u povijesti RH Dorijanu Lendvaju (2.r) da se natječe dok ne upiše 5. razred, javno nam je otkrila NOVA TV, u svojoj prestižnoj emisiji Provjereno. Cijeli istinoljubivi auditorij koji drži do nacionalnih vrijednosti, a mali Dorijan i njegovi prijatelji, programerski znalci to svakako jesu, mogao je čuti rečenicu “da nije moguće Dorijana proglasiti državnim pobjenikom samo zato jer je bio jedini natjecatelj iz 2. razreda pa bi ispalo da se natjecao sam protiv sebe”. Kakva je to vrhunaravna bedastoća pokazuje činjenica vidljiva iz rezultata školskih i županijskih prednatjecanja u kojima je mali Dorijan bio bolji od više od četiri stotine ( > 400 ) svojih starijih kolega, i pobijedio ih (kao i Ivan Jambrešić) i stekao pravo sudjelovanja na državnom natjecanju.

Izjaviti za nekog tko je bio očigledno najbolji učenik 2. razreda te 2012. godine, da ne može biti upisan u listu državnih pobjednika, izvaliti za televiziju takvu glupost unatoč prejasnim pravilima koja nisu bila poštovana, i vide se na donjoj slici, i jasna su pismenom čovjeku,

može samo potpuni neznalica ili potpuno nekorektan čovjek.

Dorijan je bio regularni državni pobjednik, i mora ga se upisati u državnu evidenciju pobjednika.

No vratimo se na ovogodišnje natjecanje.

U svakom iole uređenom natjecanju, ispravljanje učeničkih rješenja događa se kao javno poznati dio rasporeda, i to odmah po završetku natjecanja.

No, u natjecanju iz Loga to nije slučaj, tako da se antipropaganda ovog natjecanja nastavlja i na ovogodišnjem državnom natjecanju.

DOĐITE PO REZULTATE SUTRA U 12

Kada je riječ o programiranju u programskom jeziku Logo, evaluacija učeničkih kodova u prisustvu učenika i mentora uvijek se odvijala neposredno po završetku samog rješavanja zadataka, a privremeni rezultati su se morali objaviti nekoliko sati nakon završetka rješavanja zadataka. Tri člana povjerenstva najsporijim mogućim radom od četiri učenika na sat (3×4/sat=12/sat) ovaj posao za tridesetak natjecatelja s lakoćom zgotove za tri sata.

Međutim, nesposobno državno povjerenstvo je na oglesnu ploču stavilo raspored bez evaluacije te učenike pozvalo da dođu pogledati rezultate sutradan u 12 sati te za uvid u kodove za 30 učenika predvidjelo pola sata, i odmah zatim pola sata za žalbu. Svatko tko prati ova natjecanja znade da se uvid u kodove, zbog specifičnosti, oduvijek osiguravao za vrijeme evaluacije.

Održati natjecanje u programiranju za osnovce bez mogućnosti prisustvovanja učenika i mentora evaluaciji naprosto je ispod svake razine koja je godinama uporno građena.

Neimati u Pravilniku, odnosno tzv. službenim propozicijama, odredbe o privremenim rezultatima i pravu na žalbu, može samo ovo državno povjerenstvo.

Napisati “Natjecanja u programsmskom jeziku LOGO za OSNOVNOŠKOLSKU SKUPINU”, ne izvire iz pravilnika i značilo bi da postoji i natjecanje u Logu za srednjoškolce.

A ovakve šlampavosti svojstvene su samo ovom državnom povjerenstvu i ravnatelju Agencije Filipoviću koji ih je imenovao.

Svaka čast onima koji to sve primjećuju, a zbog interesa djece ipak sudjeluju u organizaciji.

Naravno, tajnicu povjerenstva će smijeniti, kad tad.

A što je s onim članovima povjerenstva koji su predložili, glasovali i potpisali odluke suprotne pravilima? Što s gospodom Petričevićem i Dmitrovićem, koji su kao predsjednici potpovjerenstava najodgovorniji za natjecanja osnovnoškolaca? Zar će gospodin Nikola Dmitrović i dalje “u interesu darovite djece” surađivati s AZOO? Borba za “Interes djece” i njeni rezultati su vidljivi – stvorio je prvu listu neupisanih državnih pobjednika u povijesti RH. Jasno je da osobe koje još nisu u sebi osvijestile smisao za rad u stvarnom interesu djece, zapravo rade samo za svoju promociju. Dok su s jedne strane djeci uskraćena zaslužena priznanja za najviši plasman, “krivac” je dobio nezasluženo priznanje kao najbolji mentor.

Mi ne bismo mogli skupljati bodove za stručno napredovanje i ne mariti za djecu i njihovo pravo na priznanje za postignuti rezultat.

Potiranje darovitih u programiranju se nastavlja.

 

 

PRISJETIMO SE PRIČE O OBRAZOVNIM MANIPULATORIMA!

PRISJETIMO SE PRIČE O OBRAZOVNIM MANIPULATORIMA!

NIJE BILO DOVOLJNO ŠTO SU NAJMLAĐIM NATJECATELJIMA NA SVEČANOSTI OTVORENJA DRŽAVNOG NATJECANJA URUČILI NEPOSTOJEĆA PRIZNANJA ZA IZVRSTAN USPJEH, A ZATIM IH U LJESTVICAMA PORETKA RANGIRALI ZAJEDNO S UČENICIMA PETIH RAZREDA, UMJESTO PO RAZREDIMA.

Tri mjeseca kasnije, dva dana prije početka svečanosti podjele priznanja državnim pobjednicima za 2012. godinu, iz AZOO je na vidjelo izašao novi plan zataškavanja propupropisnog ponašanja i nepravdi učinjenih prema darovitim informatičarima!

Umjesto da petoricu najboljih programera, kojima je uskraćeno priznanje za prvo mjesto, pozovu na svečanost i podijele im, uz ispriku (pogriješiti je ljudski), uskraćena priznanja, s potpisom ravnatelja i kroz pero novinarke Antonele iz AZOO, stigli su zadnji čas naknadni pozivi.

Neki roditelji dobili su pozive bez objašnjenja, a neki s objašnjenjem koje citiramo:Uz ovaj poziv dužni smo Vam i objašnjenje zašto vašeg učenika i njegovog mentora pozivamo na dodjelu priznanja za natjecanja na kojem su sudjelovali prije dvije godine. Naime, Agencija za odgoj i obrazovanje uključivanjem učenika 2., 3. i 4. razreda u Natjecanje iz Informatike- računalstva (Infokup)u kategoriju učenika do 5. razreda htjela je izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave. Dodjelom posebnog priznanja za postignuti uspjeh svim učenicima, koji su na Natjecanju iz informatike-računalstva (Infokupa) sudjelovali kao učenici razredne nastave, želimo nagraditi njihov trud, nadarenost i zalaganje. S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Dakle, umjesto naknadne podjele priznanja koja su učenicima bila uskraćena zbog kršenja propozicija natjecanja prilikom evidentiranja učeničkih rezultata, ravnatelj AZOO je dva dana prije godišnje državne svečanosti ‘objasnio’ da su od ove godine „htjeli izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave“ pa su 14.6.2012. uveli posebna priznanja.

Ta je priču ‘u sklopu cjelovitog rješenja’ uspješno plasirana i gospodinu Ministru, koji je sudjelovao u podjeli izmišljotina i neviđenoj obrazovnoj prijevari.

Zašto prijevari?

Uzmimo kao primjer nekog Nepriznatog Doprvaka iz Lijepe Naše, koji je kao učenik 4. razreda osnovne škole na državnom natjecanju u šk.god. 2009/2010. osvojio drugo mjesto u kategoriji Primjena algoritama – Logo.

Iako je u Pravilniku natjecanja za sve godine jasno pisalo da se na kraju natjecanja u programiranju objavljuje poredak PO RAZREDIMA, pogrešnom primjenom propozicija lijepi Doprvak je bio proglašen trećim jer su ga strpali u zajedničnu ljestvicu s petašima. Najmlađi najbolji Dorijan Lendvaj tako je proglašen petim, umjesto drživnim pobjednikom, itd. Tragikomično je da su taj smješanac (nakupinu razreda) kao javnu sramotu za vrh obrazovne piramide stavili na isti dokument, zajedno s ljestvicama poretka za ostale pojedinačne razrede.

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Zaista je žalosno gledatišto piše u pravilima, s jedne strane, i što je u ime AZOO napravio Vinko Filipović nadjenuvši ime tom smješancu i uljezu: ‘DO 5. RAZREDA’.

Koliko znademo, postoji 5. razred, 4. razred, 3. razred, 2. razred i 1. razred. Nakupina razreda ne postoji kao zasebni razred.

A trebali su i morali, i još im je vrijeme, samo odvojiti ljestvice poretka “po razredima” i napraviti slijedeće:

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

U vezi s tim problemom mnogi roditelji su se obratili i Predsjedniku države, gospodinu Josipoviću. Nije im bilo jasno zašto se nije radilo po jednostavnim i jasnim propozicijama u dva retka (str. 7): “Objavit će se poredak po razredima (do V. razreda, VI., VII. i VIII. razred), posebno za programski jezik LOGO, posebno za programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++.”

Kada su djeca svojim roditeljima u četvrtak 14.6. popodne javila da su dobila poziv putem isprintane e-mail poruke, roditelji su se poradovali misleći da je Agencija napokon ispravila greške i da je nepravda prema učenicima stvar prošlosti. Eto veselja, pa tko će sad pamtiti ružne stvari!

Nažalost, kada su vidjeli citirano objašnjenje AZOO raspoloženje se stubokom promijenilo!

Pedantni roditelji i učenici uočili su najmanje tri stvari.

Prvo, listajući Pravilnik o natjecanjima iz informatike za 2010. godinu uočili su da ravnatelj AZOO nema pojma što su kategorije natjecanja. Naime, na str. 1 su našli slijedeće kategorije (sastavne dijelove natjecanja), a među njima i kategoriju Primjena algoritama, koja se prije nazivala programiranje :

Nisu mogli pronaći „IZUM AZOO iz 2010.“:  kategoriju učenika do 5. razreda!!!

Drugo, listajući službene podatke s Interneta vidjeli su da su učenici nižih razreda u natjecanja uključeni već više od desetak godina, a prvi pobjednik iz nižih razreda bio je još davne 2001. Anton Grbin, 4.r., zatim Ivica Kičić, 2003., pa Matija Marić 2004., kao 3.r i tako dalje:

http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html

http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf

http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Uočili su da su se do 2009. godine propozicije su striktno poštivale i da su učenici nižih razreda redovito dobivali priznanja i za prvo mjesto!

Prosudite sada sami koliko im je i ova rečenica iz objašnjenja istinita: „S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Zašto se nije nastavilo ispravno raditi i od 2010. godine, iako su pravilniku postoje iste dvije riječi PO RAZREDIMA , nije im bilo jasno, a šteta je da najmlađim učenicima nije omogućena potpunu radost za njihova postignuća.

Ma bilo im je jasno, ravnatelj Agencije imenovao je početkom 2010. tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita da stručno vodi natjecanje, u povjerenstvo je postavio svoje ljude i zaobišao Hrvatski savez informatičara, a iz povjerenstva su nestali neki najbolji i najstručniji članovi.

Ali, neka se ne žaloste, iz prve ruke smo dobili informaciju da čak ni nekim najviše pozicioniranim osobama iz obrazovne piramide nije jasno „kako su samo uspjeli“ izmisliti razred ‘DO 5. RAZREDA’. No i ti koji su shvatili nisu ništa poduzeli. Zasad.

I treće, naziv “posebna priznanja” roditelji nisu pronašli ni u propozicijama za informatička natjecanja ni Uputama za sva natjecanja i smotre u školskom sustavu RH.

U Uputama koje vrijede za sva natjecanja, pronašli su jedino u točci 12. PRIZNANJA, POHVALNICE I ZAHVALNICE slijedeće, (točka 12.1): da se priznanja dijele za postignuti rezultat, sasvim konkretno za prvo, drugo i treće mjesto. Ostali učenici dobivaju pohvalnice za sudjelovanje, a mentori i organizatori zahvalnice.

Obratili su se Ministru i zamolili ga da zaštiti njihovu djecu i da im pomogne da se propozicije poštuju. Tko ima pravo djeci uskraćivati priznanja koja su zaista osvojena?

Ipak, ako netko pronađe razlog zbog kojeg bi se bi se neki pojedinačni razred mogao nazvati: ‘DO 5. RAZREDA’, neka se javi u uredništvo portala.

Roditeljima ne trebaju priznanja za ono što njihova djeca nisu osvojila, potrebno je samo ispraviti pogreške i nepravde i dati priznanja za ono što je u stvarnosti osvojeno!

Greške su sastavni dio posla, a kada ih se uoče, treba ih i ispraviti, i u radosti s djecom ići dalje. Ne treba pametovati dvije godine i prikrivati pogreške.

Dovoljno je bilo samo upisati da je Nepriznati Doprvak, 4.r., bio državni drugi u kategoriji programski jezik LOGO za osnovnoškolce 2009/2010, ili ili Nepriznati Prvak da je osvojio 1. mjesto u kategoriji Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++ i slično, za sve druge oštećene natjecatelje tijekom protekle tri godine nepoštivanja vlastitih pravilnika.

Ponavljamo što je konkretno trebalo napraviti:

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Na taj način bi i u arhivama natjecanja u školskom sustavu RH bili točni podaci o učeničkim rezultatima. Podržimo učenike u njihovom prirodnom pravu na priznanja koja su uistinu osvojili.

Deklaracija o pravima djeteta i Ustav RH nas sve zajedno obvezuje na iskreno postupanje u najboljem interesu djeteta.

Nemojmo odustati od istine.

Netko bi gospodina Filipovića već morao pozvati na odgovornost, pa i javno. Krajnje je vrijeme!

Na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su početkom 2012. godine pobijedili više od četiri stotine (400) svojih starijih kolega programera i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju. Te godine oni su bili jedini učenici drugog odnosno trećeg razreda osnovnih škola kojima je to uspjelo. Prije njih zabilježen je samo uspjeh Marije Marića iz Slavonskog Broda koji je 2004. bio državni pobjednik za treće razrede.

Te 2004 godine Ivica Kičić je bio već peti razred. Godinu dana ranije, Ivica je proglašen državnim pobjednikom za 4. razrede. Tih godina su svi učenici do 6. razreda rješavali iste zadatke, a rangiranje se kao i uvijek temeljem pravilnika utvrđivalo “po razredima”. Zanimljivo je da se te godine niti jedan učenik petih razreda nije ospio probiti na državno natjecanja među najboljih 15 do 6. razreda, jer od njih bolji bili šestaši – i jedan četvrtaš, Ivica Kičić, kasniji najbolji osnovac u povijesti RH s devet osvojenih prvih mjesta.

Neki izvanserijski učenici razredne nastave bili su uspješni i proglašeni državnim pobjednicima i nakon toga, 2005. (Marin Tomić, kasnije zlato na IOI) pa zatim 2009. Vedran Kurdija i Karlo Grozdanić. Uspjelo je to po istim pravilima i Josipu Klepecu i Marku Prološčiću (2010.) te Dominiku Fistriću 2011., no njihove ljestvice poretka odrasli organizatori su zbrljali jer ih nisu razvrstali “po razredima”, kako je i tih godina nalagao pravilnik.

Da se vratimo na početak priče. Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić pobijedili su više od četiri stotine programera iz petih i četvrtih razreda, jer su svi zajedno rješavali iste zadatke namijenjene učenicima do petog razreda, i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju.

Republika Hrvatska trebala je dobiti najmlađeg državnog pobjednika u povijesti. I to se u stvarnosti i dogodilo – no s odgodom. Administrativni znalci odlučili su ne ispraviti svoje pogrješke i ne poštivati odredbu “po razredima” koja je i laicima jasna, sve dok ne budu do kraja ne osramoćeni u javnosti.

U ožujku 2012. ravnatelj Filipović slikao se s Dorijanom Lendvajem iz Popovače i Ivanom Jambrešićem iz Zagreba učenicima 2. i 3. razreda, sudionicima državnog natjecanja, i napravio vijest za svoju web stranicu. Učenici su dobili priznanja za izvrstan uspjeh čak i prije početka natjecanja (takva priznanja su sama po sebi bedasta pa stoga i ne postoje u pravilniku). Nakon završenog natjecanja ni Dorijan ni Ivan nisu dobili priznanje kao državni pobjednici jer je AZOO u ljestvu poretka smiješao svih osam učenike s najboljim rezultatima do petog razreda. Takvoj nepropisnoj ljestvici su nadjenuli ime “DO. 5. razreda”, kao da takav razred postoji. Iako je pravilnikom bilo propisano kako se učenici pozivaju na državno natjecanje temeljem jedinstvene liste svi najboljih malaca bez obzira na razred, neznalice su na taj način napravili i ljestvicu poretka. Oni su naprosto kopirali (copy-paste) listu pozvanika iz različitih razreda do petog i u nju upisivali bodove. Nje ih bilo briga što u pravilniku piše “po razredima”. Moža su oni razmišljali da je pisalo “po nakupinama razreda”, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 2.r“, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 3.r“, a nije. Možda su godinu dana ranije mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 4.r“, a nije. A možda i nisu uopće ništa ni mislili, nego su samo kopirali. Kasnije su objašnjavali da ne bi bilo korektno u odnosu na ostale ako bi Dorijan bio proglašen pobjednikom – jer je bio jedini. Unatoš onih četiri stotine koje je Dorijan (i Ivan) pobijedio. Objašnjavali su da se ljestvica poretka morala napraviti “po dobnim skupinama”, iako je pisalo “po razredima”, da bi zatim (2013.) u pravilniku izbrisali “po razredima” i napisali “po dobnim skupinama”. Kada je i to razokriveno, tumačili su kako se učenici razredne nastave ne bi smjeli ni natjecati jer nemaju niti pohađaju izborni predmet informatiku. Pritom su prešutili činjenicu da takva zabrana ne postoji u pravilniku te da je u povijesti RH bilo i državnih pobjednika koji se nisu odlučili pohađati informatiku kao izborni predmet, ali ih je programiranje itekako zanimalo.

Ipak, najžalosnija od svega je činjenica da su se odlučili prevariti djecu i roditelje. Slikati se prije početka natjecanja, stvoriti vijest za medije i Pravobraniteljicu za djecu, no nakon natjecanja ne postupiti po pravilniku te vlastitoj državi uskratiti istinu o najmlađem državnom pobjedniku u povijesti.

 

 

(Valja se prisjetiti da je samo nekoliko mjeseci ranije g. ravnatelj aZOO bio prisiljen pisati četiri očitovanja tadašnjoj vladi zbog uskraćivanja priznanja za osvojeno prvo mjesto Dominiku Fistriću iz Zaprešića, a vezano s tim i Josipu Klepecu iz Vrbovca. Očitovanja nisu bila istinita na što su tadašnjeg ministra i ured premijerke upozorili roditelji, najbolji mentori i olimpijci te tajnik ZRS-a. Roditelji su bili podnijeli i prijavu Pravobraniteljici za djecu.)

Na ‘slikanje s najmlađim sudionicima’ mi iz zbognas.org reagirali smo odmah i ukazali javnosti da je riječ o zamagljivanju i jeftinoj promidžbi, i bili u pravu.

Tri mjeseca kasnije, u lipnju, samo dva dana prije središnje podjele priznanja državnim pobjednicima, ravnatelj AZOO je odaslao pozive učenicima razredne nastave da dođu preuzeti “novouvedena priznanja” za učenike razredne nastave.

Naravno, bila su to prijetvorna i neiskrena priznanja, na što su odmah upozorili roditelji, jer im nije bilo jasno kako se novouvedena prizananja mogu uvoditi nekoliko dana prije kraja školske godine.

Tako je prevaren i najmlađi državni pobjednik u povijesti.

Dali su mu tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, napravili foto, no Dorijan Lendvaj još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika, iako je to, prema tada važećim propozicijama, jednoznačno bio.

Sva ta prijetvorna forografiranja i izmišljena prizanja pokazala su svu svoju raskoš  tamnoga sjaja na mnogo brutalniji način pola godine kasnije.

Naime, u prosincu 2012., neposredno prije idućeg natjecanja, ravnatelj Filipović je navodno, uz suglasnost ministra, toj dvojici učenika te mnoštvu drugih najmlađih programerskih poklonika poput trećaša Inkreta, ili četvrtaša Krešimira Nežmaha, Josipa Šareca, zabranio sudjelovanje na natjecanjima dok ne upišu peti razred.

Jedino što prije dvije godine nismo bili u pravu jest ‘da je ravnatelj nasjeo’. Ravnatelj Agencije, gospodin Filipović nije nasjeo, on je jahao na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Podsjećamo, “kategorija do 5. razreda” koju ravnatelj navodi u objašnjenju, nije pojam iz Pravilnika, već posve proizvoljno piskaranje ravnatelja agencije. Kategorije su osnove informatike, zatim smotra softverskih radova te programiranje (primjena algoritama), koje se za osnovce dijele na Logo i BASIC/Pascal/C. Učenici koji suse natjecali u kategoriji programiranja očekivali su rangiranje po razredima koje je i te 2012. godine, kako i prethodinih godina.

Ravnatelj Agencije tako je izašao u susret darovitim učenicima na svoj osobit i javno prepoznatljiv način – najprije obmanama, a zatim zabranom.

Roditelji i djeca postali su žrtve svoje pravedne borbe.

Sve to što ravnatelj AZOO čini nema nikakvog smisla, no dokle će?

Državni prvaci iz astronomije i informatike ne dobivaju nijedan bod za upis u srednju školu!

Na adresu portala Nastavnici.org stiglo je prošle godine u lipnju pismo roditelja koje odlično ocrtava još jedan apsurd iz AZOOMZOS-ove zemljice Znanja. Pismo su prenijeli u cijelosti.

Koliko je bila bedasta ta odluka (nažalost, i ne samo ta) odgovorni još nisu uočili, pa smo i mi stoga odlučili podsjetiti javnost na nepotrebnu proizvodnju apsurda i problema, na štetu darovitih učenika. Ne dobiti niti jedan bod na račun iznimnih stvaralačkih i kreativnih sposobnosti, koje su izrijekom definirane u odgovarajućim propisima, te postignuća natprosječnih rezultata s tim u vezi, stvarno je pokušaj koračanja unazad. No nije problemu u tome da najodgovorniji pojedinci žele ići unazad, nego je problem što za sobom žele povući darovitu hrvatsku pamet.

Evo pisma:

Poštovani,

Jeste li znali da djeca koja su državni prvaci iz informatike ili astronomije ne dobivaju niti jedan bod za upis u srednju školu? Još uvijek se nadamo da se radi o propustu prilikom kreiranja Popisa predmeta posebno važnih za upis u srednju školu, a ne stavu da natjecanja iz astronomije ili informatike ne zaslužuju bodove jer u isto vrijeme (ni najmanje ne pokušavajući umanjiti nečiji trud ili talent) djeca koja su prvaci države u npr. badmintonu ili rolanju dobivaju tri boda?! I sad u nevjerici moram pitati po čemu neki sportski rezultat može biti vrijedniji za upis u, na primjer, prirodoslovno-matematički program gimnazije od astronomije ili informatike? Napominjem da se do ove godine natjecanje iz astronomije bodovalo kao natjecanje iz fizike i/ili geografije. Posebno je neobjašnjiva činjenica da se čak ni u e-matici niti ne prikazuje da su naša djeca uopće sudjelovala na bilo kakvom natjecanju! Napominjem da se radi o natjecanjima koja organizira Agencija za odgoj i obrazovanje i po tome ih smatramo dijelom službenog/odobrenog obrazovnog programa. U isto vrijeme nevjerojatno je da nitko od uključenih u organizaciju i provedbu tih natjecanja, kao ni mentori ni profesori, nemaju pojma da se tako nešto dogodilo i uvjeravaju nas roditelje da je to nemoguće.

Nakon nekoliko e-mailova raznim pojedincima i službama (AZOO, MZOS) na koje uglavnom nismo dobili odgovore, shvatili smo da se nas roditelje očito ignorira te da se odgovornost prebacuje s jedne na drugu službu. No, koliko čujemo, ignorira se i nastavnike te sve ostale jer se svi ograđuju od tog problema. Pritom napominjem da se nastavnici ne usuđuju službeno reagirati iz straha od reakcija Ministarstva. Čak su do nas dospjele informacije da se planira ukinuti astronomiju kao izborni predmet!

Mi roditelji smatramo da je iznimno nepravedno zakinuti tu djecu jer su svojim iznimnim trudom, zalaganjem, ali i velikim znanjem (napominjem da se radi o gradivu koje nije obavezno, a time zaslužuju još veću pohvalu) ostvarila uspjeh i zaslužuju da im se to honorira barem tako da dobiju dodatne bodove za upis u srednju školu – kao što je to bilo i do sada.

Hrvatski srednjoškolci redovito ostvaruju zapažene uspjehe na međunarodnim natjecanjima iz astronomije i informatike iako su oba predmeta izborna. Ovakav propust najbolji je način da se to promijeni.

Bez zrna soli.

Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kada bi obrazovne politike u svijetu slijedile zamisli i tvorbe gospodina Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, daroviti ljudi u svijetu, odnosno supertalentirana djeca (djeca su najvažniji ljudi, zar ne?) ostajala bi bez prilika da pokažu svoje raznovrsne talente.

Najbolji si u matematici? – Daj se skuliraj, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Sviraš violinu ili gitaru za poludit? – Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!

Kažeš da si ti Dorijan Lendvaj, 2.r i da si već sudjelovao na državnom natjecanju i postao najmlađi najbolji u povijesti RH? Da si nepriznati državni pobjednik u programiranju? – Gubi se, imaš dvije godine zabrane, a ne moraš se javiti ni kada upišeš peti razred!

Šta ćeš ti na državnom natjecanju kada su tamo stariji dečki od 18 ili 19 godina.

Uostalom, ne smiješ se više družiti ni sa mamom i tatom jer su oni barem duplo stariji od maturanata. A s djedom i bakom ćeš se moći podružiti onostrano. Napravio si tutorial za programiranje? Ma to je tek neka bezvezna igrica.

Ne trebaš nam u obrazovnom sustavu, jesi li čuo? Ti ne smiješ biti dio obrazovnog ustava za darovite učenike prije nego upišeš peti razred!

Zašto? Zato jer sam ja, ravnatelj agencije Vinko Filipović tako rekao, a imam i potporu ministra Jovanovića.

Sve je to vidljivo i iz predvalentinovske priče o Dorijanu Lendvaju, NOVA TV.

A da gospodin Filipović za promjenu poštuje pravne akte Republike Hrvatske. Pustimo Zakon o suzbijanju diskriminacije, preopasan je. Pustimo nasilne i jednostrane promjene Uputa za sva natjecanja (“preko noći”), a bez suradnje sa zainteresiranom javnošću i ostalim suorganizatorima različitih državnih natjecanja.

Pogledajmo Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, važeći pravilnik potpisan 10.5.1991. od našeg prvog ministra prosvjete i kulture, pok. prof.dr. Vlatka Pavletića. Netko se pametan tada najprije pobrinuo za darovite učenike.

Odličan pravilnik, iako imamo informaciju da su neki uvaženi saborski zastupnici na Odboru za obitelj i mlade diskutirali kao da ovaj pravilnik ne postoji. Zašto? Da bi se prikrilo kako pravilnik postoji, ali se nije poštivao (kao i informatički pravilnik) potrebno je najprije razglasiti da ne potoji ili ga proglasiti zastarjelim. Na taj način, prema nekim zastupnicima, prestaje obveza poštivanja (prestar je, ne mora se poštivati, kao ni mudrac). Pa onda na brzinu donijeti novi – lošiji, i reći – sada konačno možemo skrbiti o darovitima. Bilo bi smiješno da nije žalosno!.

A što kaže pravilnik, evo nekoliko detalja:

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.

Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.

Prema sposobnostima područja darovitosti su:

1. opće intelektualne sposobnosti

2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti

3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja

4. socijalne i rukovodne sposobnosti

5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja

6. psihomotorne sposobnosti.

Tko, dakle, ima obvezu obuhvtiti sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja, tko je zapovjedni odgovorni? Gospodin Filipović i takvi. Smiju li se izvanškolski strukovnjaci izbaciti iz poticanja darovitih kako je to činio ravnatelj Agencije, ili je upravo Filipovićeva zadaća bila da ih nužno uključuje?

II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA

Članak 3.

Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.

Članak 4.

Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka – realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.

Filipoviću, odlazi! Dosta nam je “pričam ti priču tamo-amo i posvuda, a istine niotkuda”!

Vi nikada nećete shvatiti da ste zbog nas tu!

 

TRAŽENJE ZAŠTITE PRAVA DJECE KOJA SUDJELUJU NA NATJECANJIMA

Iz poluvisokog izvora saznali smo da je temeljem predstavke Zagrebačkog računalnog saveza krajem prošle godine održana rasprava o zaštiti prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, s posebnim osvrtom koji se odnosio na informatička natjecanja i poznate probleme u zadnjih nekoliko godina, otkako je ravnatelj Agencije u povjerenstvo imenovao svoje poslušnike.

U raspravi pod navedenom točkom  sudjelovali su gospodin predsjednik odbora Darko Milinović i uvaženi zastupnici, članovi odbora.

Osim njih u raspravi je sudjelovao gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović te predstavnica pravobraniteljice za djecu.

Uvodnu i završnu riječ dao je Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a, podijelivši prije početka izlaganja slikoviti tabelarni prikaz “virtualnog” natjecanja, u kojem su u glavnoj ulozi bile poštovane zastupnice i zastupnici te vanjski članovi, kako bi se lakše uživili u situaciju u kakvoj su se našla darovita djeca, i zbog koje se problematika zaštite prava djece koja sudjeluju na natjecanjima i našla na dnevnom redu Odbora za obitelj i mlade Hrvatskog sabora.

Tko je htio mogao se na licu mjesta slikovito uvjeriti: kako se učenici pozivaju na državno natjecanje, i kako se može pozvati i više od predviđenog broja, ali samo uz uvjet da oni ispod crte imaju isti broj bodova kao i posljednji iznad crte, tako da su broj 11 i 12 uključeni na listu, a ispod liste ostaje “učenik” koji ima samo jedan bod manje.

Osim načina pozivanja, mogli su se uvjeriti kako su izgledale protupropisne ljestvice poretka na kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, kao ova dolje koju su dobili.Mogli su se uvjeriti kako su morale izgledati ispravne ljestvice poretka, npr za 4. razred ili za 5. razred.

Tko se zaista želio uživjeti u ulogu učenika mogao se u trenu uvjeriti koliko je zabrana da se učenici ne smiju natjecati dok ne upišu 5. razred “BEDASTA” (kako je napisao uvaženi kolumnista Večernjeg lista u petak 14.2.), i kako najviše pogađa one najmlađe iz 2. razreda, poput Dorijana Lendvaja.

Isto tako mogli su s lakoćom uočiti koliko je tragikomično kada je netko upisan da je bio peti, a zapravo je bio prvi. I koliko je sramotno da jedni rade s djecom, a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, samo zato jer je tako odlučio gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović, navodno uz potporu gospodina ministra Željka Jovanovića. Vidjeli su koliko je neodrživo stanje u kojem ni najbolji olimpijac u povijest Johhny Ho, ne bi smio biti evidentirani mentor jer nema radnu knjižicu u nekoj osnovnoj školi ili učeničkom domu, a sve po modelu gospodina Vinka Filipovića.

Oni s boljim darom opažanja mogli su uočiti u naslovu da je “natjecanje” datirano godinu dana ranije, u 2012. godinu, i to samo zato da bi u njem’ “mogli sudjelovati učenici razredne nastave”. Naime, početkom 2013. oni su došli na natjecanje i poljubili vrata, saznavši da se “više ne smiju natjecati”.

Naravno, neki su branili unaprijed pripremljene stavove bez da su se prethodno upoznali s činjenicama, i to bez obzira što su “kao prvašići” zapravo i sami bili ugroženi. Saznali smo da su neki na početku ometali uvodničara, pa je gospođa Šimac Bonačić demokratski uskočila u riječ i izjavila kako to njoj ništa nije jasno, ali joj je “logično da mentor učenicima koji idu na natjecanje bude zaposlenik škole”, ne mareći što u Uputama za sva natjecanja u točki 3. piše da je “mentor ona osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje”. Za razliku od nje gđa Marija Lugarić je izjavila kako je njoj poznato “da neki nastavnici ne rade s djecom ali na konto njihove darovitosti skupljaju bodove”.

Mi, zbognas.org-ovci smo zadovoljni. Očito je da su i naši napori da osvjetlamo i razotkrijemo diskriminaciju djece i njihovim izvanškolskih mentora, urodili plodom.

Čini nam se da je u pripremi sjednice sagledano sve što je bilo bitno, a ukupni problem zbog kojeg se tražila zaštita prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, prema službenim dokumentima Odbora (Sabora RH), definiran je ovako:

  • U travnju 2013., Odboru za obitelj, mlade i sport predstavkom se obratio Zagrebački računalni savez na traženje obitelji svojih članova (tajnik Saveza, g. Zdravko Škokić). Predstavka je popraćena obilnom dokumentacijom (na tristotinjak stranica), odnosno kopijama prepiski mentora, roditelja, udruga i zlatnih olimpijaca te Saveza s raznim državnim institucijama (MZOS, Agencija za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, MSPM. Pravobraniteljica za djecu, Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika RH, saborskim odborima…), sve u posljednje 2,5 godine. U predstavci se, među ostalim, navodi:
  • učenicima nižih razreda osnovnih škola koji su od 2010. godine do 2012. godine sudjelovali na natjecanjima iz informatike povrijeđena su njihova prava jer njihovi uspjesi nisu rangirani sukladno propozicijama natjecanja (i na način kako je to bilo činjeno od 2001.-2009. godine), te nisu dobili priznanja za onaj rezultat koji su prema važećim pravilnicima postigli. Kako se tvrdi, pogrešne ljestvice poretka izrađivane su “po dobnim skupinama” i prema dijelu pravilnika koji određuje “Način pozivanja na višu razinu natjecanja”, a ne “po razredima” i prema poglavlju “Poredak učenika nakon natjecanja”, tako da se u evidencijama pobjednika nalaze netočni podaci;
  • umjesto rješavanja problema i ispravljanja nepravdi prema učenicima, mentorima (ali i Republici Hrvatskoj kojoj su uskraćene točne evidencije državnih pobjednika), pred kraj polugodišta šk.god. 2012/2013. izmijenjeni su pravilnici i Upute za sva natjecanja (u informatičkom pravilniku je umjesto odredbe “po razredima” upisano “po dobnim skupinama”)’,
  • učenici nižih razreda osnovnih škola saznali su tako koncem prvog polugodišta 2012. godine kako se mijenjaju Upute za sva natjecanja i pravilnik, te da oni, premda su se pripremali za natjecanje, na istome ne mogu sudjelovati dok ne upišu 5. razred. Učinjeno je to, dakle, nakon početka školske godine, te je i na taj način učinjena nepravda prema navedenoj skupini djece; učenici koji se prijavljuju na natjecanja, za mentore ne mogu imenovati osobe s kojima se stvarno pripremaju za natjecanja, osim ako isti nisu zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova. Na taj način je mladim mentorima uskraćeno pravo evidencije s naslova rada (npr. mentor učeniku koji se priprema za natjecanje ne bi mogao biti pobjednik informatičke olimpijade jer nije zaposlen u školi, premda radi s učenikom putem privatnog ili nekog drugog angažmana izvanškolski).

Navedenu predstavku Odbor je proslijedio u nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je pak odgovor (pripremljen u AZOO) poslalo Savezu i Odboru.

Nakon dobivenog odgovora, Savez je opetovano pisao Odboru, sa zamolbom da se o ovoj problematici u smislu zaštite djece i mladih odnosno povrede dječjih prava raspravlja na sjednici Odbora kako bi ukazali “na potrebu da se greške isprave, a izmjene Uputa i pravila opozovu, obzirom da zaprimljeni dopis AZOO ne sadržava zatražene odgovore, niti na koji način rješava problem“. Naprotiv, Savez je naveo kako su nakon svih dopisa učenici nižih razreda osnovnih škola još i dodatno kažnjeni izmjenom Uputa i pravilnika, pa sad više niti ne mogu sudjelovati na natjecanjima (unatoč činjenici što su neki od ranijih natjecatelja, koji su kao učenici razredne nastave osvojili 1. mjesto u RH, danas već i pobjednici međunarodne informatičke olimpijade).

Sve ove navode je u uvodnom izlaganju ponovio g. Zdravko Škokić, tražeći od članova Odbora da razmotre cjelokupnu problematiku, sve u svrhu zaštite učenika nižih razreda koji su/bi sudjelovali na natjecanjima iz informatike, no za svoj uspjeh nisu dobili priznanje u skladu s tada važećim pravilnicima, a nakon čega im je uskraćeno pravo da se natječu u idućim godinama, dok ne narastu. Istaknuo je da je grešku počinilo državno povjerenstvo u trenutku kada je natjecanje već bilo završeno, jer je učeničke bodove upisivalo na ljestvicu poretka u kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, a ne na zasebne ljestvice “po razredima” kako je nalagao pravilnik, te ukazao na potrebu da se greške neizostavno isprave, da se djeci daju ispravna i točna priznanja uz izmjene na odgovarajućim web adresama, da se uz njihova imena upišu osobe koje su ih zaista pripremale, a ne da jedni rade a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, te da se izmjene Uputa i pravila opozovu, potkrepljući navedeno slikovitim tabelarnim prikazom.

Za početak više nego dovoljno.

Uporno traženje roditelja, djece, zlatnih olimpijaca i najboljih mentora, udruga i računalnog saveza, pa i nas iz zbognas.org koji već dvije godine pišemo, te nekoliko medija koji su se odvažili ukazati na problem (Index.hr, Hrvatski fokus, Moje dijete i Dnevno.hr) urodilo je plodom.

Strana roditelja i diskriminirane djece dobila je legitimitet u Saboru Republike Hrvatske.

Osim navedenog, prije nekoliko dana i ekipa NOVA TV “Provjereno” razmontirala je činjenicu da je Agencija AZOO nesuvislim promjenama pravilnika zabranila najmlađem (neevidentiranom) državnom pobjedniku u povijesti, malom programeru Dorijanu Lendvaju, da se natječe dok ne upiše peti razred, “nagradivši” ga tako za njegovu izvanserijsku darovitost, kaznom i moratorijem na natjecanje u trajanju od dvije godine.

Nisu ga upisali u listu državnih pobjednika 2012., a zatim su mu uzeli su mu i dvije godine natjecanja!

Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika na snazi je od 1991. godine, a ovako ponašanje je izvan svake pameti!

U samoj sjednici bilo je svakakvih izlaganja, pa čak i o tome da bi starije dijete jednog roditelja koji ne zna programirati moglo biti diskriminirano u odnosu na mlađe dijete nekog drugog roditelja, jer njegov roditelj znade programirati. Bilo je i vjerojatno i onih koji su zapazili detalje u prilog darovitim programerima, ali su ih odšutili, no o tome i o drugim zanimljivim postupcima, stajalištima i izjavama u nekom drugom članku.


“Svako dijete ima pravo ostvariti svoju darovitost i sposobnosti”, tek je puka frazica na papiru Pravobraniteljice za djecu

Sa svrhom zaštite i promicanja dobrobiti djece, odnosno obveze da se poštuje najbolji interes djeteta, roditelji su u više navrata upozoravali i Pravobraniteljicu za djecu te dobivali obavijesti o preporukama i očekivanjima od nadležnih, no bez efekta.

Pravobraniteljica je jednom prilikom uputila pismo u Agenciju za odgoj  i obrazovanje, iz kojeg prenosimo najvažniji dio:

Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi,sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi s time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati  jasne odredbe i pravila koje će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.

Unatoč upozorenja Pravobraniteljstva za djecu da najbolji interes djeteta mora imati prednost“ jer svako dijete ima „pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti“, unatoč činjenici da su, i dio pravilnika kojim se uređuje provođenje natjecanja ili poredak učenika nakon natjecanja i odredba PO RAZREDIMA potpuno eksplicitni i jasni, unatočpozitivnoj praksi i postupanju sukladno pravilniku te brojnim evidentiranim državnim prvacima od 2001.g. pa nadalje sve do 2009., potpuno jasni pravilnici pravilnici, koje je valjalo samo dosljedno primjenjivati – promijenjeni su (pravovremeno?) na kraju polugodišta, u prosincu 2012. 

A darovita djeca ne samo što nisu dobila priznanja za rezultate koje su uistinu postigla u prošlim godinama, već im je promjenom pravilnika, pa čak i uz dodatni poticaj iz Ureda Pravobraniteljice za djecu o kojem imamo dokaze, zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred.

Jasno je da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ u svakoj situaciji, osim u onoj za koju je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje.

No je li i Pravobraniteljicu za djecu uopće briga što su daroviti najmlađi programeri izgubili „pravo da ostvare svoju darovitost i sposobnosti“?

O tome u zasebnoj priči u dva do tri nastavka.

“Novouvedena priznanja” AZOO pokazala su se neiskrenim

Časopis “Moje dijete” objavio je u svibnju 2013. iznimno zanimljiv i kvalitetan članak o darovitim učeniku Ivanu Jambrešiću iz Zagreba.

Ivan je još kao učenik trećeg razreda uspio na prednatjecanjima iz programiranja biti bolji od 400 svojih starijih kolega i izboriti se za sudjelovanje na državnom natjecanju kao jedan od osmorice pozvanih.

Naime, u cilju poštivanja najboljeg interesa djeteta pravilnik za informatička natjecanja omogućavao je da u natjecanjima iz programiranja mogu sudjelovati učenici ‘do 5. razreda’, odnosno ranijih godina ‘do 6. razreda. To je značilo da je skupina najmlađih natjecatelja uvijek bila otvorena te da su u natjecanje mogli pristupati i učenici razredne nastave, ukoliko su zajedno sa svojim učiteljima, roditeljima i voditeljima osjetili da imaju kompetitivne sposobnosti. Ako ih je to veselilo i ako su mislili da imaju šta pokazati, i ako su bili redoviti učenici škole, mogli su se prijaviti i rješavati iste zadatke sa svojim starijm kolegama.

I imali su uvijek priliku da se pokažu, da budu među najboljih osam do 5. razreda (ili ranijih godina među najboljih petnaest do 6. razreda) na jedinstvenoj listi za pozivanje, i da se tako izbore za prolaz na državno natjecanje.

Upravo to je uspjelo Ivanu Jambrešiću 2012. te je tako naslijedio Matiju Marić iz Sl. Broda kojem je to uspjelo osam godina ranije kada je proglašen državnim pobjednikom za treće razrede.

Nažalost, Agencija za odgoj i obrazovanje pokazala se nespremnom, nesmotrenom, neiskrenom i nesretnom za Ivana koji nije upisan u državne pobjednike jer ravnatelj Agencije nije razumio ni poštovao pravilnik o natjecanju.

Umjesto da naredi da se ljestvice poretka ispravi jer se na jednoj ljestvici smiju nalaziti samo učenici jednog razreda (poredak ‘po razredima’), njega za to nije bila briga.

Odlučio je prikriti pogreške odraslih, a Ivanu je naknadno u lipnju podijelio tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, da bi ga zatim, u prosincu te iste godine degradirao i “šutnuo” iz natjecanja dok ne upiše peti razred.

Pogledajte što je o tome za MOJE DIJETE izjavila Ivanova majka u svibnju 2013.:

Već i prošle godine to je bilo pomalo čudno.

Ljestvice poretka uvijek su se radile po razredima jer je tako pisalo u pravilniku, a prošle su godine svi niži razredi stavljeni na zajedničku ljestvi­cu, što znači da se i na prvašića i na polaznika petog razreda gledalo kao da su isti razred.

Ivan je, prema pravil­niku koji je vrijedio od 1999. godine, bio najbolji medu polaznicima trećeg razreda, ali je, s obzirom na to da su se na istoj ljestvici našli i viši razredi, u ukupnom poretku netočno zapisan kao šesti.

Na taj je način, a nismo usamljeni u tom mišljenju, nezasluženo ostao bez priznanja za prvo mjesto. Umjesto toga pripalo mu je tek tzv. novouvedeno priznanje za postignuti uspjeh za učenike razredne nastave... (Istu je nepravdu doživio i njegov godinu mladi kolega, talentirani Dorijan Lendvaj iz Popovače, op.a.)

Ivan ove godine nije mogao sudjelovati na državnom natjecanju i na neki mu je način uskraćeno pravo da pokaže koliko zna i umije, a ono novouvedeno priznanje pokazalo se neiskrenim. Ivan je srećom četvrti razred i već će sljedeće godine moći na državno prvenstvo, ali što je s drugom nadarenom djecom koja pohađaju niže razrede?

Zar oni moraju čekati godinama da bi dobili priliku pokazati koliko znaju i umiju, da bi im se odalo zasluženo priznanje za njihovu darovitost? Iako su svi oni ponosni na svoje uspjehe, na osvojene medalje i nagrade, ovdje je riječ i o dru­ženju, suradnji, zajedničkim ljetovanji­ma i sličnom.

Što se tiče Ivana, imam osjećaj da kod njega nema nikakve razlike. Potpuno mu je svejedno rješava Ii zadatke kod kuće, u školi ili na natjecanju.

Sve je to za njega igra koju voli i u kojoj uživa. Uz pripreme za natjecanja, Ivan redovi­to pohađa radionice i na natjecanje ide sa znanjem i vještinama koje je tamo usvojio.

Njegovo logičko zaključivanje tu mu dosta pomaže, kao i to što puno stvari usvoji već na satu. Nemamo. Jednostavno, vrijeme će pokazati u kojem će se smjeru dalje razvijati njegov talent. Najvažnije je da bude sretan. Na kraju krajeva, to mora biti njegova odluka.

Ponekad mu znamo reći: “Ivane, na­tjecanje je, daj malo ponovi, provjeri…” A on sasvim ležerno odgovori: “Već jesam”, ili tako nešto. Ponekad ispadne da to više zabrinjava nas nego njega. Naposljetku, Ivan se zbog uspjeha na natjecanjima nije umislio niti je promijenio ponašanje. Što se toga tiče, potpuno je cool..Da, istina je. To smo napomenuli učiteljicama još na početku. U školi imaju organiziranu dodatnu nastavu iz matematike, koju pohađa i Ivan, ali to je svega jedan školski sat tjedno. Ivan je inače nešto povučeniji i suzdržaniji, ali na dodatnoj nastavi iz matemati­ke, kako nam je prepričala njegova učiteljica, sasvim je drugo dijete. “Neda se ugasiti, ja na satu gotovo da i nisam potrebna, on objašnjava, prepričava, rješava zadatke”, rekla nam je jednom zgodom. Kad je krenuo u četvrti razred, u školi je osnovana još jedna grupa darovitih klinaca. Sastaju se jednom u dva tjedna i tada u dva školska sata obraduju raznorazne teme i rješavaju zadatke. Idu mu i drugi predmeti, ne samo matematika. Ivan je općenito bistar i tek je mali problem nastao sad, u četvr­tom razredu, kada se pojavilo gradivo koje treba naučiti.  Godine, povijesni događaji, kraljevi i slične stvari. Dosad toga nije bilo, pa Ivan zapravo nije imao potrebu učiti na taj način, sve dosad upijao je i učio zahvaljujući svojoj bistrini i darovitosti. Ponekad mu je bilo teško prihvatiti taj njemu nepozna­ti model, ali i to smo brzo prevladali.

MOJE DIJETE str. 3

Da bi prikrili nepoštivanje pravilnika, proglasili ih dvosmislenima i izmijenili na štetu učenika, mentora i vlastite države

Potpuno jasne i nedvosmislene odredbe pravilnika za informatička natjecanja kojima se određivao način pozivanja na državna natjecanja i poredak učenika nakon natjecanja bile su na snazi do prosinca 2012.

U skladu s tim odredbama postupalo se do 2009. godine o čemu svjedoče i najmlađi državni pobjednici, koji su uredno upisani u službene evidencije.

Nakon toga, početkom 2010., Agencija za odgoj i obrazovanje, na čelu s Vinkom Filipovićem, uz “obrazloženje” kako im je izrada zadataka od strane zlatnih olimpijaca bila preskupa, u igru uvodi novo povjerenstvo, imenujući na čelna mjesta i u članstvo osobe bez iskustva u vođenju ikakvih natjecanja.

Počinje kaos u najprestižnijem hrvatskom natjecanju.

Uvodi se novo podnatjecanje “Osnove informatike” i novi troškovi za izradu zadataka za to posve nekreativno i nepotrebno natjecanje, a vodstvo natjecanja povjerava se tek osnovanoj udruzi DUMP iz Splita, grada tajnice državnog povjerenstva koju je imenovao Vinko Filipović.

I što se događa? Novi ljudi od ravnateljeva povjerenja već na prvom svojem natjecanju ne znaju sačiniti niti ispravne ljestvice poretka, pa vrhunski programerski talenti ostaju bez priznanja za svoje rezultate. Lakrdija se nastavlja i iduće godine, da bi u 2012. doživjela ekspanziju. Broj oštećenih se udvostručio, djeci su nakon pritisaka pozvana da prime izmišljena i nepropisna “novouvedena” priznanja, da bi ih se u prosincu 2012. izbacilo s natjecanja dok ne upišu peti razred.

Osim toga, mentorima, koji nisu zaposlenici škola, Agencija je zabranila da budu evidentirani, čime ih se onemogućilo da budu sudionicima državnih natjecanja, pa je šutnja mislećih bila zajamčena.

Daroviti učenici razredne nastave, njihovi roditelji i mentori koji su se borili za istinu tako su postali žrtve svoje pravedne borbe.

Umjesto da se pogrješke isprave iz Agencije su širili dezinformacije kako su pravila bila dvosmislena pa ih se moralo mijenjati. Pravobraniteljica je čak napisala kako su roditelji tražili izmjene pravilnika, a imamo dokaze kako su oni tražili jedino da se pravilnici poštuju i greške isprave.

Sve te manipulacije o nejasnim pravilima padaju u vodu kada se pogleda donje objašnjenje, a opasnost po javni ugled onih koji su potpisivali i izgovarali rečenice koje ničim ne izviru iz pravilnika, puno je veća nego što se na prvi pogled moglo i zamisliti.

Pođimo redom.

Govorimo o jednom dijelu natjecanja odnosno o kategoriji natjecanja koja se naziva Programiranje ili u zadnjim godinama Primjena algoritama.

U svim pravilnicima od 2001. godine dvije ključne riječi za utvrđivanje poretka bile su ‘po razredima’, što je samo po sebi jasno. Skupine natjecatelja rješavale su identične zadatke, a poredak nakon natjecanja se utvrđivao ‘po razredima’ s ciljem da se izluči najbolji sedmaš, osmašica, petaš ili trećaš, pa i učenik drugog razreda, ako bi se možda pojavio.

Pravilnik 2001.

Pravilnik 2009.

Te godine dvostruki državni pobjednici kao učenici 4. razreda bili su Vedran Kurdija za BASIC/Pascal, a Karlo Grozdanić za Logo.

Zadnja godina u kojoj je postojala napredna i poticajna odredba ‘po razredima’ je 2012.

Unatoč posve jasnoj i nedvosmislenoj odredbi Agencija je nepoštivanjem pravila napravila kaos koji je, uz asistenciju Pravobraniteljice za djecu i dijela MZOS-a, neispravljen do danas, a učenici Dorijan Lendvaj (2.r) i Ivan Jambrešić (3.r) još uvijek nisu proglašeni državnim pobjednicima. Mali Martin Jospi Kocijan se kao učenik 4.r nepripadno našao na ljestvici s petašima, a Dominiku Fistriću (5.r) je zbog takvih nepravilnosti evedentirano drugo mjesto umjesto pobjede.

Način pozivanja na državno natjecanje utvrđivao se prema jedinstvenoj ljestvici svih natjecatelja koji su rješavali identične zadatke, dakle iz iste skupine, što je i logično.

A najmlađa skupina natjecatelja bila je uvijek otvorena prema nižim razredima, što je svakako bilo u najboljem interesu djeteta, ali i poticajno za posebno darovite.

Stoga je u pravilnicima pisalo da se poziva s najboljim rezultatima ‘do VI razreda’ ili kasnije osam najboljih učenika ‘do 5. razreda’ za programski jezik Logo, a slično i za BASIC/Pascal/C/C++.

2001

Ili 2012.

To je značilo da nikako i ničim nije bilo zapriječeno posebno darovitim najmlađim učenicima da se prijave i natječu, a što je i logično, i priprodno, i u najboljem interesu ne samo djeteta, nego i države koja potiče svoje darovite.

I upute za provođenje svih natjecanja i smotri bile su otvorena uma.

Postavile su okvir da u natjecanjima mogu (smiju) sudjelovati svi redoviti učenici škola, bez ikakve diskriminacije posebno darovitih na osnovu dobi te da im je zajamčeno sudjelovanje u natjecanjima prema načelu vlastitog odabira.

Postavile su i jasno načelo da je mentor osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje, bez ikakve diskriminacije programerskih specijalista na osovu spola, rase, dražavljanstva, nacionalne pripadnosti, radnog ili studentskog statusa odnosno ustanove/poduzeća u kojem bi mentor imao biti zaposlen.

Ta, potpuno jasna informatička pravila i korektne Upute za sva natjecanja, uz potporu dijela MZOS-a i uz pomoć dobivenu iz Ureda Pravobraniteljice, AZOO je proglasila nejasnima i dvosmislenima.

To su nekritički učinili i neki mediji, zahvaljujući novinarima koji su pridali papirima ljudske osobine. Koristili su termin “nemušta pravila”, i možda i ne znajući što čine, hvalili obespravljenu djecu da bi time opravdali pogreške AZOO i MZOS-a.

Rezultat?

Sve što je bilo dobro Agencija za odgoj i obrazovanje je na taj način naprosto srušila “preko noći” u prosincu 2012.  Da bi prikrili nepoštivanje pravilnika, proglasili si ih dvosmislenima i izmijenili na štetu učenika, mentora i vlastite države.

Ipak, neke činjenice su otkrili mediji.

Činjenicu da je izvanserijskim talentima zabranjeno da sudjeluju u natjecanjima odlično je uočila ekipa Provjerenog, i o tome pripremila prilog za emitiranje večeras u 22 sata.

No ima i novih sramotnih postupaka koji su ostali skriveni. U ožujku 2013. na državnom natjecanju osvanulo je desetak natjecatelja izvan kriterija za pozivanje, a da nitko, baš nitko, pa ni odgovorne osobe u MZOS-u to nisu primjetile. Uz jednu iznimku. Na državno natjecanje se moglo izvan kriterija, no Dorijan Lendvaj i daroviti malci, koji su po mnogo čemu bili bolji od svojih starijih kolega, nisu smjeli. Morali su upisati peti razred da bi im prestala diskriminacija na osnovu dobi. No, o tome nekom drugom prilikom.

Najava broja 7

Zaštita prava djece koja sudjeluju na natjecanjima postala je u studenom 2013. dijelom dnevnog reda Odbora za obitelj, mlade i sport Sabora Rebublike Hrvatske.

Narodni zastupnici, članovi odbora, zajedno s vanjskim ‘nesaborskim’ članovima, na slikovit način su osjetili u kakvoj su se situaciji nalazili daroviti najmlađi programeri na županijskom i državnom natjecanju 2012. i 2013. godine.

Svatko tko se otvorena srca uživio u uloge djece, mogao je u trenu razabrati što se našim darovitim programerima i njihovim mentorima događalo zbog začudnih i nepravednih poteza odgovornih koji su ih snašli.

Članovi odbora mogli su čuti i jasno razabrati dvije strane.

Stranu roditelja i djece te njihovih mentora, koju je zastupao tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić.

I stranu Agencije za odgoj i obrazovanje odnosno državnog povjerenstva za provođenje natjecanja u informatici, koju su zastupali gospodin ravnatelj Vinko Filipović u pratnji Antonele Nižetić Capković.

Iako ovaj odbor nije mogao “ići na teren” Odbora za obrazovanje i znanost i donositi zaključke umjesto njega, pokazao je da u upravi postoje pojedinci koji su spremni djelovati brzo u maniri pravih službenika, i koristiti svoja ovlaštenja kako bi bili na usluzi svojim građanima, djeci i obiteljima i trasirali put rješavanju problema.

Saborski odbori koji su prvi morali reagirati, sada gledaju u leđa Odboru za obitelj i mlade.

NOVA TV se uključila i najavila nove “Provjerene priče”, među kojima će se uskoro naći i komadić naše.

Zašto je sve išlo tako sporo i zašto je dio obrazovne administracije u izvršnoj i agencijskoj vlasti, zajedno s Pravobraniteljicom za djecu koja je inicirala izmjenu posve jasnih i nedvosmislenih pravila “ako bi bila nejasna”, bio potpuno neučinkovit, zaključite sami.

I zašto su se zatim u ovu prejednostavnu priču morali uključivati i narodni zastupnici, saborski odbori, pa čak i HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR, pokušat ćemo rasvijetliti u ovom broju.

Zamislite, stotine i stotine papira da bi se pokazalo i dokazalo da odredba ‘po razredima’ nedvosmisleno znači da se istoj ljestvici poretka ne smiju nalaziti učenici različitih razreda!

I što nekima još uvijek nije jasno.

Jadna naša djeca!