Tag Archives: Broj 3

Da nema njih, zakon bi bio mrtvo slovo na papiru! Antea i Glorija.

Posted on by

Antea i Glorija. Hadviger i Volarević. Superissimusi! Dvije djevojke koje su još kao učenice osnovne škole obilježile našu natjecateljsku povijest. Dvije duple, ne samo duple, nego i višestruke programerke. Logo, BASIC, Pascal, C,C++, boli glava. Cure i pol, ukupno u zagrljaju tri. Antea je počela u svojem četvrtom razredu osnovne škole Matija Gubec, a Glorija u isto vrijeme, kao učenica trećeg razreda. Bilo je to 2004. godine, kada je Ivano Balić rasturio svijet na olimpijadi u Ateni. Te iste godine Hrvatska je po prvi puta donijela i dva zlata s IOI, Međunarodne informatičke olimpijade, jedno sporo zlato (Pužar) i jedno po drugi put Lukavo (Kalinovčić). Navodno ih je u programiranje zaljubila, tada programerska Logo početnica, učenica srednjoškolaca Ivana Vučice, Relje Medića i Krešimira Mišure, te gore spomenutog zlatnog dvojca, profesorica Mihaela Piskač, poznatija kao Mihahaela Infromatičarka. Antei je sve bilo ipak malo jednostavnije, a Glorija se morala pomučiti i često obarati svoj pogled koji je bio usmjeren k zvijezdama. Ipak, zahvaljujući susretljivoj profesorici Tanji Djaković, osim astronomije bilo je vremena i za programiranje. Godinama su pohađale radionicu Programerska vijag@ na Hrgovićima, kasnije su upale u napredne radionice ‘klase BOŽO’ u ZRS-u, pohađale ljetne kampove za poticanje darovitosti Božo Težak na Silbi, zimske i ljetne kampove HSiNa, sudjelovale u ZRSovoj ZG. Informatijadi Božo Težak, u otvorenom HSiNovom natjecanju HONI, išle su na sve što su stigle, čak su i predavale.

Obje su hiperaktivno polivalente, luckasto prepametne, ili tak nekak, natjecale su se iz mnogih predmeta, a jedne godine Glorija je napravila globalne organizacijske probleme, tipa „kako stići s natjecanja koje je u tijeku na drugo natjecanje prije nego li ono završi“, i otprilike tako sedam puta na državnom natjecanju osvojila sedmo mjesto. Antea je pak, otkad se počela pojavljivati na državnim natjecanjima imala samo jedan cilj: pobijediti Matiju Folnovića. I to joj je uredno uspijevalo, pretjerivala je i iživljavala se, sve dok u osmom razredu Matija nije pustio brkove, i prešišao je za jedan bod. Cure su iznimne i po svojoj prijateljskoj etici, i mogu poslužiti kao primjer takozvanom ‘jačem spolu’. Jedne godine, na zimskom kampu, i njihovoj ženskoj sobi palo je druženje, kartanje, društvene igre (najveća soba) i  tako to. Previše ljudi u sobi donijelo je i sitnih nespretnosti  i gluparijica, a hrabri muškarci nisu preuzeli na sebe krivnju za komadiće svojeg autorskog  nereda. Naše šampionke, koje su u tom slučaju bile samo dobre i druželjubive domaćice, nisu htjele odati svoje muške programerske kolege i prijatelje, pa su se na preporuku starijeg kolege žrtvovale, te na kraju ispale krive i za ‘muški kukavičluk’ i platile tuđu cijenu. I ova smiješna crtica pokazuje da su cure bile sjajne i u radosti ranog odrastanja. Antea je sada zasvršena maturantica Pete gimnazije, a Gloriju taj korak čeka iduće godine. Često su djelovale u paru, ponekad i kao dvojac bez kormilara.

Zakon je bez njih samo mrtvo slovo na papiru. Čujmo ih.

1. Kada ste se počele baviti programiranjem, i tko vas je sve, u različitim fazama, inficirao virusom algoritama i koodiranja?

Glorija: Ja sam se počela baviti programiranjem u drugom ili trećem razredu preko zimskih praznika. Ne sjećam se točno jer je bilo davno, ali sjećam se da je Krešimir Mišura vodio radionice iz LOGO-a u našoj školi. Nakon toga, “pronašla” me profesorica Piskač i ostalo je povijest.

Antea: U četvrtom razredu osnovne škole. Dolazila sam subotom u školu s Glorijom i još nekim polaznicima

učiti LOGO na radionice koje je vodila prof. Piskač i ona je sigurno, od mnogih, na mene imala najveći utjecaj. Ostajali smo tamo i po nekoliko sati, a nastavljala sam rješavati zadatke sama čim sam došla doma. Kasnije smo radili i BASIC, Pascal i C++. Kad bih imala problema, pomogao bi mi tata ili bih, u kasnijim fazama, kada sam već imala više prijatelja koji se time bave, pitala njih za pomoć. Svi smo si pomagali unatoč tomu što smo bili konkurenti. Stariji natjecatelji su se također puno trudili oko nas na raznim radionicama i kampovima.
2. Koliko puta ste bile državne pobjednice ili među najbolja tri natjecatelja? Idemo,  ekspresno i iz kratkih rukava.

Glorija: Tri prva mjesta, jedno drugo i jedno treće.
Antea: Tri prva, tri druga i jedno treće mjesto.

3. Koliko puta ste pobijedile u Zagrebačkoj Informatijadi BOŽO TEŽAK, u ligama za kadete, i u programerskoj ligi MINI VIJUG@? Koji vam je najbolji srednjoškolski rezultat? (Dozvoljena je upotreba i javno dostupnih podataka)
Glorija: Nisam sigurna, ali mislim da samo jednom. Uvijek bih bila ili iza Antee, ili iza Marina Tomića. 😛

Antea: Ukupno u podskupini samo jednom. Konkurencija je uvijek bila dobra, to je ono što nas je činilo boljima.

4. Antea se proslavila 2005., u četvrtom razredu osnovne škole, kada joj je falio jedan (1) bod ☺ da se plasira na državno natjecanja. Njena tadašnja profa, Mihaela Piskač vidjela je pogrešku, ali je nije htjela na nju upozorit – neka cura misli cijenu, nema muljanja i pomaganja! Glorija je već u trećem razredu osnovne bila na prvom zimskom kampu na Sljemenu i rasturala. Sjetite li se i tih vremena, je li profin postupak bio ispravan, i ima li nešto slično zanimljivo u Glorijinoj natjecateljskoj karijeri.

Glorija: Sjećam se samo da sam na pocetku imala velikih problema s kutovima. Nikako ih nisam mogla razumjeti. Kako znati kad se treba okrenuti za 360/n, a kad za 180-(360/n), i gdje točno staviti zagrade?

Antea: Iskreno, nisam ni znala za to. Ako je tako, naravno da je postupak bio ispravan. Od prof. Piskač nismo učili samo o programiranju, a pogrešku koju sam napravila tada više nikada nisam.
5. Imate li hrabrosti iskazati iskazati vlastito mišljenje pa makar zbog toga imali problema, ili se pokrijete ušima Duška dugouška, i baš vas briga?

Glorija: Ovisi kako kada. Treba znati birati bitke.
Antea: Ovisi kako bi taj iskaz utjecao na ljude oko mene.

6. Ima li stvari na koje ste baš posebno osjetljive i zbog kojih ste se u životu jako naljutile?
Glorija: Nepravda me zna jako naljutiti, ali to mi i daje poticaj za rad. Volim ispravljati nepravde (?)

Antea: Pravopisne pogreške. Naročito kad ih sama počinim.
7. Izrazito ste novinarski tipovi, bolje rečeno tipice, čini se. Koja vas društvena događanja posebno privlače?

Glorija: Aktualna.

Antea: Odabrana sportska događanja i koncerti.

8. Danas sve manje i manje programirate. Imate li isprogramirale nekog programera da to radi umjesto vas, ili vas očaravaju zvjezdana nebeska prostranstva, ili neki drugi, nama nedokučivi vidici?
Glorija: Teško je naći vremena za sve kad vas toliko toga zanima i vuče na sve strane. Trenutačno sam u fazi traženja sebe, javit ću se kad saznam rezultate.

Antea: Nema nekog posebnog razloga zašto manje programiram nego prije, mislim da je to samo faza jer se time planiram baviti u budućnosti.
9. Što mislite gdje bi vam bio kraj da se za desetak godina uvede natjecanje u programiranju u ženskim parovima, za mamice?
Glorija:  Tko kaže da bih izabrala baš Anteu za para? 😛

Antea: U programiranju nikada ne bi trebala postojati razlika između muškog i ženskog.
10. Kada ste zadnji put bile na nekom šsportskom događaju, i na kojem?
Glorija: Pretpostavljam da se gledanje utakmica na televiziji ne računa?

Antea: Vjerojatno je to bila jedna od hokejaških utakmica Medveščaka u doigravanju. Volim otići i na rukomet, iako sada rjeđe nego prije. SP 2009. u Hrvatskoj za mene je bilo za pamćenje. Nadam se da ću ovog ljeta otići i na utrku F1 u Italiju. Ako ne sada, jednom sigurno hoću.

11. Vi ste najbolje hrvatske programerke. Ako vas pojedinačno netko možda i može osporiti, u paketu nemate premca. Vidite li vaše nasljednice (sad ćete morat Googlat jer nemate pojma)?
Glorija: Ne moram googlati, već imam tri imena na vrhu jezika. Marija Gegić, Paula Rinkovec i Manuela Lukić. Sigurno bih se mogla sjetiti još cura kad bih malo razmislila.

Antea: Programiranje je ipak puno šire područje od onog čime se mi bavimo, sigurna sam da ima puno dobrih programerki. U mlađim generacijama svakako ima perspektivnih natjecateljica (nije baš da nemam pojma o tome :P). Svim curama bi preporučila da se bave programiranjem, jer će, ako ništa drugo, upoznati mnoge zanimljive ljude i sklopiti brojna prijateljstva.

12. Poznate li profesora koji zna programirati i ne boji se natjecanja, barem kao najbolji osnovnoškolski natjecatelji?

Glorija: Poznajem, ali puno manje nego što bih voljela.

Antea: Tijekom pohađanja raznih radionica upoznala sam neke profesore koji su pokazali volju za učenjem i prenošenjem svog znanja učenicima. Dakako, njihov broj bi se trebao povećati jer su oni prvi koji mogu povezati učenika s programiranjem i natjecanjima.

13. Zašto se ti zoveš baš Antea, a ti Glorija? Tko vam je dao ta krasna imena, slučajni prolaznik, tata, mama, baka, Deda? Slušamo.
Glorija: Ja sam dobila ime po djedu Slavku.

Antea: Tata u dogovoru s mamom, po pradjedu. Ime je super, ali ljudi ga vole izvrtati, namjerno ili nenamjerno. Još u kombinaciji s prezimenom, uff…

14. Dva intimna pitanja.

Prvo za Anteu. Reci, što si sama sebi napisala na dlanu na svoje prvom državnom natjecanju, i zašto?

– Ako sam išta napisala na ruku, vjerojatno sam samo isprobavala kemijsku.

NETOČNO: Napisala si “CS“!!! 😛

Drugo za Gloriju. Reci nam u povjerenju, imaš li problema zbog prvog sloga svojeg prezimena?

– Nemam. Vol je krasna marljiva životinja koja pomaže ljudima još od 5500 godine p.n.e.
Za kraj rubrika 10 od 13, i nekoliko jednosekundnih blic pitanja, odgovarate ‘kopiranjem’ jednog od ponuđenih odgovora. Po abecedi, naprije Antea, a zatim Glorija:

1. Šum srca ili glas razuma

– šum srca

– glas razuma

  2. Mačak ili kauboj u čizmama

– mačak u čizmama (TO TI NE POSTOJI KAO UMOGUĆNOST :P)

– kauboj u čizmama

  3. Mica maca ili njegova ☺ faca?

– njegova faca 🙂

– mica maca

4. Prsa od junaka ili svinjski but?

–  svinjski but

–  prsa od junaka

  5. Ivano Balić ili Bred Pit?

– Ivano Balić

– Bred Pit

6. Rudnik zlata ili zlatna ribica?

– zlatna ribica

– zlatna ribica, ako je fina 🙂

  7. Pele ili Drele?

–  Pele

–  Pele

Sram vas bilo! Drele 😛 je za njih obojicu Pele!

  8. Grički top ili Psihomodo pop?

– Psihomodo pop

– Grički top

  9. Niko Kranjčar ili Cristiano Ronaldo?

– Niko Kranjčar

– Niko Kranjčar

10. Hrpa love ili sretno djetinjstvo?

– sretno djetinjstvo (kakvo sam i imala)

– sretno djetinjstvo

11. Saudijski šeik ili Ivica Kičić?

– Ivica Kičić

– Ivica Kičić

12. Pola svijeta ili samo Peta?

– pola svijeta

– pola svijeta (u koji spada i Peta)

13. Svjetla Las Vegasa ili krijesnica u noći?
– krijesnica u noći

– krijesnica u noci
I za kraj:  je li jednostavnije nulu pomnožit s neizmjerno ili je pustit na miru?
– G: Pomnoziti s neizmjerno.
A: Pustiti je na miru.
Zašto?
– G: Jer je eci peci pec tako odlučio, a i volim komplicirati stvari (?).

– A: Ne volim kada je rezultat nedefiniran.

Zaboravio sam vas pitati: jeste li gledale filmić o Luki i Lovri kada su 2004. osvojili dva zlata na IOI u Ateni?
-Glorija: Ne.
Antea: Nisam.

Onda pogledajte 😛 sada:

http://web.zrs.hr/hahander.php?id=860

 

Razgovarao:
Šljondro Fromzagi

Roditelji informatičkih natjecatelja obratili se predsjedniku države

Posted on by

Roditelji informatičkih natjecatelja još su prije dvije godine uočili da se nešto čudno događa. Nejednaki uvjeti, pogreške u evaluciji, greške u zadacima, pogrešne ljestvice poretka i evidencije o pobjednicima, problemi sa školskim natjecanjima u kojima su desetine škola s po jednim ili nekoliko natjecatelja morale imati tročlana povjerenstva, iako u školama ne postoje osobe koje se bave programiranjem. Nerazumljivi i žalosni pokušaji da se udrugama koje su stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvatskoj zabrani sudjelovanje u natjecanjima, nedostatak novaca za izradu zadatak za programiranje kao najkreativniji dio natjecanja, i istovremeno trošenje ne nepotrebne aplikacije i uvođenje natjecanja iz Osnova informatike, itd…. Pisanje pisama, pritužbe Državnom povjerenstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanjei lokalnoj i državnoj upravi. I nedobivanje odgovora, potpuno ignoriranje, osim rijetkih stidljivih iznimaka. Umjesto stvarne reakcije ministarstva te promjena i pomaka, mnoštvo proslijeđenih odgovora i očitovanja onih (AZOO i Državno povjerenstvo za natjecanja iz informatike) na čije se postupanje žalilo. Sve je kulminiralo neregularnostima i poništenjem ovogodišnjeg županijskog natjecanja. Roditelji su odlučili reagirati još odlučnije. Očekujući pomoć od ukupne državne vlasti i njihove “nove pravednosti” informirali su najodgovornije obnašatelje državne vlasti o svojim zapažanjima i nezadovoljstvu, te pisma istodobno uputili i vrijednim pojedincima i strukovnim udrugama s iskustvom.

Prošlo je više od dva mjeseca prepiske, a odgovori i pisma potpore stizala su najbrže i jedino od onih najboljih – od zlatnih olimpijaca, najboljih mentora i poneke udruge koja se ne boji javnog vlastitog mišljenja.

Svi koji su imali utemeljene strukovne stavove, očitovali su se.

Najviše razine državne vlasti su gootovo dva mjeseca dobivale vrijedne informacije i mogle napuniti svoju banku podataka. Pa i prepuniti.

Roditelji su objedinili cjelokupnu prepisku i svoje sabrano djelo uputili Predsjedniku države, zamolivši ga da svoj autoritet s iznimnom javnom pozicijom sukladno javno obećanoj borbi za pravdu pod sintagmom “nove pravednosti”, stavi u funkciju ispravljanja nepravdi prema najboljim informatičarima, prema hrvatskoj djeci.

Zatraženo je očitovanje najodgovornijih, vrijeme je da konačno ‘netko’ presječe, dosta im je.

Iako je mnogim roditeljima poznato da se takvi problemi obično rješavaju potiho i ispod stola nakon više godina, tako da se prikriju stvarni krivci i da ispadne kao da se ništa nije ni dogodilo, ipak su se odlučili za još jedan legalistički potez. Nije ih čak ni smetalo što se poneke bivše sjajne natjecatelje pokušava odvući na suprotnu stranu od istine, govoreći im da “od svega neće biti ništa”, uz prozirne pokušaje obezvređivanja onih pojedinaca koji se ustrajno bore za istinu i ispravljanje nepravdi. Zaboravili su da istina na kraju uvijek ispliva.

Ljubazno pismo s ukupnim svjedočanstvom o događajima, dostavili su Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, i nama.

Pismo roditelja informatičkih natjecatelja

Objedinjena prepiska, popratni materijal 2012

I pismo i popratni materijal kojeg javno objavljujemo, moglo bi dobro doći i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu (u čijem su nadleštvu poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i informatike te druga pitanja obrazovanja).

Smije li se uopće imati iluzija da će sintagme o novoj pravednosti donijeti pravdu za najmlađe programere pokazat će vrijeme.

Upute i pravilnici nisu važni! Umjesto priznanja za 1. mjesto, dva desetgodišnjaka dobila zahvalnicu (?!?) za postignuti rezultat.

Posted on by

Jučer je održana središnja svečanost podjele tzv. Oskara znanja državnim prvacima. Kao što bi rekli mnogi državni prvaci, najvažniji su naši stvarni rezultati, a ne dodjela svima jednakih„unificiranih kipića“. Ipak, lijepo je da se može dati znak pažnje onim najboljima. Bilo bi puno ljepše kad bi ovakvih znakova pažnje bilo puno više, kao što je zgodno izjavio predsjednik Republike Hrvatske, dr.sc. Ivo Josipović, na ovogodišnjoj podjeli Harward Book Award za Hrvatsku.

Da, bilo bi puno bolje kada bi se i ovi ‘kipići’ razlikovali po predmetima, ili bar po obrazovnim srodnim područjima. Tada se ne bi događalo da isti učenik ima pet istih kipića, i da na prvi pogled ne razlikuje kipiće iz područja koje pokriva Ruđer Bošković, od područja koje pokriva Oton Kučera, Vladimir Prelog ili Božo Težak, ili Marko Marulić i Faust Vrančić, od područja Nikole Tesle itd. itd.

No dobro nije sad tema koje sve, pa i  nacionalno vrijedne stvari i događaje može upropastiti uravnilovska administrativna svijest.

Međutim, kada dva učenika koji imaju po deset ili jedanaest godina, umjesto priznanja za pobjedu na državnom natjecanju, dobiju zahvalnicu, to mora biti znak za uzbunu!

Pazite, sva natjecanja i smotre u školskom sustavu Republike Hrvatske, pokrivena u Uputama za provedbu natjecanja i smotri, koje imaju svoj opći posebni dio. Osim toga za svako natjecanja postoje odgovarajući pravilnici odnosno propozicije natjecanja. U Uputama postoji točka 12. Koja utvrđuje način na koji se dijele priznanja, pohvalnice i zahvalnice.

12.1. Učenici/ce koji/e na natjecanjima osvoje prva tri mjesta dobivaju priznanja, ostali sudionici natjecanja dobivaju pohvalnice, sudionici smotri dobivaju pohvalnice, a mentori/ce i organizatori zahvalnice.

Dakle, najbiolje rangirani učenici dobivaju priznanja (što je i posve razumljivo), ostali učenici pohvalnici (što je isto tako u redu), a odrasli, mentori i organizatori zahvalnice (neki i nočane naknade). Posebna priznanja nisu predviđena.

Kao što vidimo, nije propisano ni da se Priznanja dijele samo za učenike od 5.r osnovne i za srednjoškolce, kao što je ‘mantrano’ na jučerašnjoj svečanosti u NSB.

No na jučerašnjoj, središnjoj državnoj svečanosti, na kojoj je sudjelovao i Ministar MZOS-a, organizatori iz AZOO podijelili su državnim prvacima za 2010. I 2011. Zahvalnice i ‘NO NAME’ kipića. Svakako je posebna ‘vrlina’ u prisustvu resornog ministra pričati i podijeliti stvari kojih nema u pravilnicima.

Ipak, istine radi, očito je da Ministar Jovanović nije supotpisao tu donju izmišljotinu! No, nažalost, potpisao je tzv. ‘Posebna priznanja’, tako da su dva malca, koji obojica spadaju u kategoriju Ponos Domovine, umjesto prizinanja za 1. mjesto, sukladno važećem pravilniku, dobila na brzinu izmišljena ‘posebna priznanja’, koja su možda bila i predstavljena kao “cjelovito rješenje problema”.

Znači li to da su dvojica učenika ‘potiho’, kao prvi u povijesti informatičkih natjecanja u Hrvata, promovirani u mentore i organizatore?

Dvoje učenika su zaboravili, jedan im nije došao, a preostaloj dvojici podijelili su samo ‘posebna priznanja’, koja uopće nisu propisana. Stvarno treba imati službeničke hrabrosti i najmlađim učenicima, koji su ostvarila regularnu pobjedu na državnim natjecanjima, umjesto priznanja za 1. mjesto dati posebna priznanja i ‘NO NAME’ kipiće. Najmlađi su dobili jednobojne kipiće,

za razliku od njihovih malo starijih kolega, koji su dobili šarene ‘NO NAME’ kipiće.

A sve su to uveli „od ove godine“. Početak uvođenja 13.6.2012.

Što je previše, previše je!

Omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate

Posted on by

Najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti, s devet osvojenih prvih mjesta u natjecanjima iz programiranja, pobjednik prestižnih hrvatskih programerskih natjecanja, višestruki osvajač medalja na olimpijadama, vrhunski mladi edukator koji je prošle godine nakon olimpijada iz iinformatike i matematike na kojima je osvojio zlato i broncu za Hrvatsku dva tjedna, između ostalih, individualno pripremao i Domagoja Ćevida, Marina Tomića i Mihaela Liskija, najveće dobitnike ovogodišnje nacionalne informatičke olimpijade, vidio je skupnu tablicu državnih prvaka za proteklu godinu. I nemalo se iznenadio vidjevši da su od strane AZOO ponovno ispušteni regularni državni pobjednici, najmlađi hrvatski programeri, Josip Klepec, Dominik Fistrić, Ivan Jmbrešić i Dorijan Lendvaj. Htio je odustati od svečanosti na kojoj je i sam trebao primiti nagrade za međunarodne uspjehe. No iz pristojnosti prema resornom Ministru, sudjelovanje na svečanosti nije otkazao, ali mu je u petak 15.6.2012., dan prije svečanosti, uputio otvoreno pismo.

od: Ivica Kicic ivicakicic@gmail.com za:
ured@mzos.hr,
kopija: predsjednik@vlada.hr ,
ured@predsjednik.hr ,
info@zbognas.org
datum: 15. lipnja 2012. 18:37

IAKO ISPRAVLJANE GREŠAKA NIJE ZABRANJENO, NEGO JE ČAK POŽELJNO, LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKATAKO DA NE POSTOJI OSNOV ZA DOBIVANJE OSKARA ZNANJA

Poštovani Ministre Jovanoviću,
prošlo je gotovo godinu i pol dana, a nepravde prema darovitim informatičarima, programerima, nisu ispravljene.
Nepoštivanjem propozicija i pogrešnim evidentiranjem rezultata najbolji učenici nisu dobili priznanja za postignute rezultate.
U biti je riječ o nevjerojatnom banalnom administrativnim propustu. U natjecanjima iz programiranja prije dvanaestak godina uvedena je odredba da se ljestvica poretka izrađuje PO RAZREDIMA. Tadašnji profesori i organizatori učinili su perfeknu stvar, poštujući najbolji interes djeteta. Stoga od 2001. imamo i najmlađe pobjednike, učenike nižih razreda osnovnih škola, od kojih je većina kasnije dogurala do olimpijske reprezentacije.
Ti podaci su javno dostupni, evo nekih linkova:
2001. http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html
2003. http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html
2004. http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf
2005. http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html
2009. http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo
http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Od 2010. godine Pravilnik se ne poštuje, o čemu svjedoče sljedeći primjeri gdje se na istoj ljestvici poretka nalaze učenici različitih razreda,  što je u suprotnosti s odrebom ‘PO RAZREDIMA’:
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/informatika2010/LOGO-osnovne_skole.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja_2011./INFOKUP2011-drzavno_natjecanje-sluzbeni_rezultati.pdf
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/INFOKUP2012_rezultati.pdf .
Te 2010. godine, Agencija za odgoj i obrazovanje je za suorganizatorsku udrugu izabrala tek osnovanu udrugu DUMP iz Splita, a iz Pravilnika je tijekom natjecanja izbačena odredba da predsjednik povjerenstva mora biti osoba s iskustvom u informatici.
Posljedice su vidljive, po prvi put u povijesti poništena su cijela natjecanja, a tri godine najbolji učenici ne mogu dobiti ni ispravna priznanja za rezultate koje su postigli. U ljestvicama poretka počeo se, umjesto pojedinačnih razreda, a u skladu s odredbom PO RAZREDIMA, pojavljivati razred ‘DO 5. RAZREDA’. Jasno je da razred ‘DO 5. RAZREDA’ ne postoji i da je to, osim što je izvan svake logike, i protupropisno.
Najbolji programeri stoga nisu ni upisani na skupnu tablicu državnih prvaka, kao što pokazuje primjer iz 2012. godine. Osim što se pojavljuje nepropisni razred (DO 5. RAZREDA), nedostaju D. Fistrić u kategoriji C++ te Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić u kategoriji Logo, a Martin Josip Kocija je pobjednik za 4. razred, a ne kako piše ‘DO 5. RAZREDA’:
http://www.azoo.hr/images/drzavni_novoooo.pdf .
Na isti način nedostaju podaci za državne prvake za 2010. i 2011. (J.Klepec i D. Fistrić).

Poštovani gospodine Ministre,
mislim da sam Vam dao dovoljno podataka. I ja sam bio državni prvak kao učenik 4. razreda, davne 2003., što mi je bila velika motivacija za daljni rad, a odredba PO RAZREDIMA pojavljivala se u pravilniku svih ovih godina.

Sutra ću primiti priznanje za međunarodne uspjehe koje sam postigao prošle godine, za zlatnu medalju na informatičkoj olimpijadi te za brončanu medalju na matematičkoj olimpijadi.
Stoga Vas molim da omogućite mojim nasljednicima da barem naknadno dobiju priznanja za stvarno postignute rezultate. Njihova imena moraju se trajno nalaziti u službenim dokumentima, i ljestvicama poretka za pojedinu godinu, ali i na skupnoj tablici državnih prvaka za sve predmete.

Oskar znanja je statua koja mogu dobiti prethodno registrirani državni prvaci, i ne može se dijeliti usput, bez propisane evidencije.

Srdačno Vas pozdravljam!
S poštovanjem,
Ivica Kičić
student PMF-a u Zagrebu

PISMO ZLATNOG OLIMPIJCA MINISTRU MZOSa 15 06 2012

Naš autorski rad vam nažalost više ne stoji na raspolaganju

Posted on by

Dva studenta, mlada autora, oduzela su svojem bivšem profesoru pravo na bespaltno korištenje njihovog autorskog uratka, izrađenog u trećem razredu srednje škole. Bili su izrazito nezadovoljni postupcima svojeg bivšeg profesora i smatrali da nije u redu da se koristi učenički atorski rad, a da se pritom istovremno sudjeluju u postupcima ili izravno svojim odlukama oštećuje darovite mlade programere na državnim natjecanjima.

„Poštovani profesore Dmitrović!
Tijekom zadnjih dvije godine, očekivali smo od Vas veće zalaganje za pravednost u provedbi natjecanja, veće zalaganje za stručnost u provedbi natjecanja, te veće zalaganje za provođenje pravilnika. Konkretno, ukazao bih na provođenje prve rečenice prvog paragrafa odjeljka “Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja” u pravlniku u datoteci objavljenoj na:
http://www.azoo.hr/images/Natjecanja2012/informatike_4_1.doc
Bolje zalaganje za pravednost je nešto što ste 2010. praktički obećali kada ste rekli da ćete ostati član Državnog povjerenstva.
Zahvalni smo na mogućnosti testiranja davne 2006. radi čega je sustav i bio na raspolaganju posljednjih 6 godina. No s obzirom da se slučajevi poput onog Dominika Fistrića ponavljaju, a neprovedba pravilnika nastavlja, te kako se nastavlja i Vaše članstvo u Državnom povjerenstvu i implicitna potpora svemu što se događa, naš autorski rad nažalost više ne stoji na raspolaganju XV. gimnaziji i Vama.
Svi korisnički podaci su i dalje na poslužitelju neoštećeni. Shodno tome, tekstovi zadataka i rezultati uploada od strane učenika su, kao i dosad, u MySQL bazi podataka s pristupnim podacima:
username: xxxxxxx, password: xxxxxxxx, database: xxxxxxxxxx . Rješenja učenika se, kao i dosad, nalaze u /xxxx/xxxxxx/evaluator/users, a test primjeri u /xxxx/xxxxxx/evaluator/problems.“

Cijenjeni profesor nije odgovorio na ovo pismo autora koje mu je upućeno 31. ožujka ove godine, već je svojim sadašnjim učenicima kazao da je srušen „MIOC ZATEMAS“, a autorima je isti čas oduzeo pristupne podatke.

Očito zaboravio da je zbog učenika tu!

Umjesto dodjele dvije godine uskraćivanih priznanja za postignute rezultate, najbolje programere pozvali da im daju izmišljena ‘posebna’ priznanja!

Posted on by

Dva dana prije početka svečanosti podjele Oskara za 2012. godinu iz AZOO na vidjelo je izašao novi plan zataškavanja propupropisnog ponašanja i nepravdi učinjenih prema darovitim informatičarima u zadnje tri godine!

Umjesto da petoricu najboljih programera, kojima je uskraćeno priznanje za prvo mjesto u zadnje tri godine, pozovu na svečanost i podijele im, uz ispriku (pogriješiti je ljudski), uskraćena priznanja, s potpisom ravnatelja i kroz pero novinarke Antonele iz AZOO, stigli su zadnji čas naknadni pozivi.

Neki roditelji dobili su pozive bez objašnjenja, a neki s objašnjenjem koje citiramo: „Uz ovaj poziv dužni smo Vam i objašnjenje zašto vašeg učenika i njegovog mentora pozivamo na dodjelu priznanja za natjecanja na kojem su sudjelovali prije dvije godine. Naime, Agencija za odgoj i obrazovanje uključivanjem učenika 2., 3. i 4. razreda u Natjecanje iz Informatike- računalstva (Infokup)u kategoriju učenika do 5. razreda htjela je izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave. Dodjelom posebnog priznanja za postignuti uspjeh svim učenicima, koji su na Natjecanju iz informatike-računalstva (Infokupa) sudjelovali kao učenici razredne nastave, želimo nagraditi njihov trud, nadarenost i zalaganje. S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Dakle, umjesto naknadne podjele priznanja koja su učenicima bila u zadnje tri godine uskraćena zbog kršenja propozicija natjecanja prilikom evidentiranja učeničkih rezultata, ravnatelj AZOO je dva dana prije godišnje državne svečanosti ‘objasnio’ da su od ove godine „htjeli izaći u susret nadarenim učenicima razredne nastave“ pa su 14.6.2012. uveli posebna priznanja.

Vjerojatno će tu priču ‘u sklopu cjelovitog rješenja’ pokušati plasirati i gospodinu Ministru.

A što je stvarno istina pročitajte u nastavku!

Uzmimo kao primjer nekog Nepriznatog Doprvaka iz Lijepe Naše, koji je kao učenik 4. razreda osnovne škole na državnom natjecanju u šk.god. 2009/2010. osvojio drugo mjesto u kategoriji Primjena algoritama – Logo.

Iako je u Pravilniku natjecanja za tu godinu jasno pisalo da se na kraju natjecanja objavljuje poredak PO RAZREDIMA, pogrešnom primjenom propozicija lijepi Doprvak je bio proglašen trećim jer su ga strpali u zajedničnu ljestvicu s petašima. Tragikomično je da su taj smješanac (nakupinu razreda) kao javnu sramotu za vrh obrazovne piramide stavili na isti dokument, zajedno s ljestvicama poretka za ostale pojedinačne razredima. Zaista je žalosno gledatišto piše u pravilima, s jedne strane, i što je u ime AZOO napravio Vinko Filipović nadjenuvši ime tom smješancu i uljezu: ‘DO 5. RAZREDA’.

Koliko znademo, postoji 5. razred, 4. razred, 3. razred, 2. razred i 1. razred. Nakupina razreda ne postoji kao zasebni razred.

U vezi s tim problemom mnogi roditelji su se obratili i Predsjedniku države, gospodinu Josipoviću. Nije im bilo jasno zašto se nije radilo po jednostavnim i jasnim propozicijama u dva retka (str. 7): “Objavit će se poredak po razredima (do V. razreda, VI., VII. i VIII. razred), posebno za programski jezik LOGO, posebno za programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++.”

Kada su djeca svojim roditeljima u četvrtak 14.6. popodne javila da su dobila poziv putem isprintane e-mail poruke, roditelji su se poradovali misleći da je Agencija napokon ispravila greške i da je nepravda prema učenicima stvar prošlosti. Eto veselja, pa tko će sad pamtiti ružne stvari!

Nažalost, kada su vidjeli citirano objašnjenje AZOO raspoloženje se stubokom promijenilo!

Pedantni roditelji i učenici uočili su najmanje tri stvari.

Prvo, listajući Pravilnik o natjecanjima iz informatike za 2010. godinu našli su slijedeće kategorije natjecanjima iz informatike (str. 1.) :

Kategorije natjecanja

– izrada softverskih radova za osnovnoškolce (INFO-kup)

– izrada softverskih radova za srednjoškolce (INFO-kup)

– programski jezik LOGO za osnovnoškolce

– programski jezik BASIC/PASCAL/C/C++ za osnovnoškolce

– programski jezik PASCAL/C/C++ za srednjoškolce (na školskoj razini natjecanja također i BASIC)

– osnove informatike za srednjoškolce

Nisu mogli pronaći „IZUM AZOO iz 2010.“:  kategoriju učenika do 5. razreda!!!

Drugo, listajući službene podatke s Interneta vidjeli su da su učenici nižih razreda u natjecanja uključeni već više od desetak godina, a prvi pobjednik iz nižih razreda bio je još davne 2001. Anton Grbin, 4.r., zatim Ivica Kičić, 2003., pa Matija Marić 2004., kao 3.r i tako dalje:

http://www.hsin.hr/dmih01/rezultati_baspas.html

http://www.hsin.hr/dmih03/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih04/rezultati/osnovnoskolska_skupina/basic_pascal.pdf

http://www.hsin.hr/dmih05/rezultati/basic_pascal.html

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=logo

http://www.hsin.hr/dmih09/rezultati.php?kategorija=basic_pascal_c_cpp .

Uočili su da su se do 2009. godine propozicije su striktno poštivale i da su učenici nižih razreda redovito dobivali priznanja i za prvo mjesto!

Prosudite sada sami koliko im je i ova rečenica iz objašnjenja istinita: „S obzirom da od ove godine dodjeljujemo posebno priznanje za postignuti uspjeh učenicima razredne nastave koji su sudjelovali na natjecanju iz informatike i računstva (Infokup) nismo htjeli izostaviti i učenike koji su ranijih godina sudjelovali na spomenutom natjecanju kao učenici razredne nastave.“

Zašto se nije nastavilo ispravno raditi i od 2010. godine, iako su pravilniku postoje iste dvije riječi PO RAZREDIMA , nije im bilo jasno, a šteta je da najmlađim učenicima nije omogućena potpunu radost za njihova postignuća.

Ali, neka se ne žaloste, iz prve ruke smo dobili informaciju da čak ni nekim najviše pozicioniranim osobama iz obrazovne piramide nije jasno „kako su samo uspjeli“ izmisliti razred ‘DO 5. RAZREDA’ i kako nikako ne uspjevaju shvatiti što znači odredba PO RAZREDIMA.

I treće, naziv “posebna priznanja” roditelji nisu pronašli ni u propozicijama za informatička natjecanja ni Uputama za sva natjecanja i smotre u školskom sustavu RH.

U Uputama koje vrijede za sva natjecanja, pronašli su jedino u točci 12. PRIZNANJA, POHVALNICE I ZAHVALNICE slijedeće, (točka 12.1): da se priznanja dijele za postignuti rezultat, sasvim konkretno za prvo, drugo i treće mjesto. Ostali učenici dobivaju pohvalnice za sudjelovanje, a mentori i organizatori zahvalnice.

Obratili su se Ministru i zamolili ga da zaštiti njihovu djecu i da im pomogne da se propozicije poštuju. Tko ima pravo djeci uskraćivati priznanja koja su zaista osvojena?

Ipak, ako netko pronađe razlog zbog kojeg bi se bi se neki pojedinačni razred mogao nazvati: ‘DO 5. RAZREDA’, neka se javi u uredništvo portala.

Roditeljima ne trebaju priznanja za ono što njihova djeca nisu osvojila, potrebno je samo ispraviti pogreške i nepravde i dati priznanja za ono što je u stvarnosti osvojeno!

Greške su sastavni dio posla, a kada ih se uoče, treba ih i ispraviti, i u radosti s djecom ići dalje. Ne treba pametovati dvije godine i prikrivati pogreške.

Dovoljno je bilo samo upisati da je Nepriznati Doprvak, 4.r., bio državni drugi u kategoriji programski jezik LOGO za osnovnoškolce 2009/2010, ili ili Nepriznati Prvak da je osvojio 1. mjesto u kategoriji Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++ i slično, za sve druge oštećene natjecatelje tijekom protekle tri godine nepoštivanja vlastitih pravilnika.

Evo što je konkretno trebalo napraviti:

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Na taj način bi i u arhivama natjecanja u školskom sustavu RH bili točni podaci o učeničkim rezultatima. Podržimo učenike u njihovom prirodnom pravu na priznanja koja su uistinu osvojili.

Deklaracija o pravima djeteta i Ustav RH nas sve zajedno obvezuje na iskreno postupanje u najboljem interesu djeteta.

Nemojmo odustati od istine.

Netko bi gospodina Filipovića već morao pozvati na odgovornost, pa i javno. Krajnje je vrijeme!

Priznanja za rezultat koji moj sin nije postigao ne trebaju nam te smo ih prije dva tjedna vratili u MZOS!

Posted on by

Stvarno je teško za povjerovati da se jedan posve trivijalni problem može zavlačiti godinu i pol. Majka Dominika Fistrića odlučila je ne odazvati se na svečanost podjele jer greške nisu ispravljene. Znajući da tamo doživjeti razočarenje poslala je u srijedu 13.3. dopis za medije. Javila joj se novinaraka J.L. iz Večernjeg lista, i još neki drugi, te zatražila kontakt. Iako je subornja svečanost pokazala da je gospođa majka bila u pravu, u sustav želimo i moramo vjerovati, a njen materijal donosimo u cijelosti.

„Moj sin, Dominik Fistrić, učenik  je 5. razreda i na zadnja dva državna natjecanja iz informatike u kategoriji Primjena algoritama (programiranje) osvojio je tri prva mjesta. Međutim, zbog nepoštivanja propozicija ove godine je dobio priznanje za jedno prvo mjesto te priznanje za drugo mjesto (umjesto prvog). Prošle godine je dobio priznanje za treće mjesto umjesto za prvo i nije dobio zasluženog Oskara znanja. Umjesto dva priznanja za 1. mjesto, mi smo dobili neka sasvim druga priznanja. I ne samo mi, nego još osmero učenika. Zar nije izvan pameti da djeca ne mogu dobiti priznanja za onaj rezultat koji su uistinu postigla i da je Dominiku i trojici njegovih prijatelja u zadnje tri godine uskraćeno priznanje za pobjedu i Oskar znanja?

Takvi papiri odnosno priznanja, za rezultat koji moj sin nije postigao, od kojih je jedno bilo i s potpisom novog ministra, ne trebaju nam te smo ih prije dva tjedna vratili u MZOS!

Napomenuli smo našem Ministru da ravnatelj AZOO nije trebao nikom ništa ‘davati’, nije riječ o milostinji! Trebao je samo ispraviti sve greške, ispričati se i onda se radovati s djecom, ako mu je uopće stalo do djece.

AZOO je izgleda još uvijek jedina ustanova na svijetu koja nema obvezu ispravljanja svojih grešaka?!

Iako je Pravilnikom propisano da se ljestvica poretka mora izraditi PO RAZREDIMA, na službenim ljestvicama u zaglavlju tri godine piše besmislica ‘DO 5. razreda’!

Ima li netko tko zaista misli da postoji pojedinačni razred ‘do 5. razreda’!?

Očekivala sam da će moj Dominik dobiti ispravljena priznanja za stvarno postignuta prva mjesta (Primjena algoritama – Logo, 2011., i Primjena algoritama – BASIC/Pascal/C/C++ 2012.).

No to se nije dogodilo, djetetu je još uvijek ‘upisana’ samo jedna pobjeda!

A na objavljenoj listi pobjednika ne nalaze se imena i prezimena ostalih učenika kojima su uskraćena prava na pobjedu (Josip Klepec, 2010., Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić, 2012.)

Mislim da su sada, i naši najveći strukovni pomagači i ostali dobronamjernici, shvatili, da ovaj problem neće uspjeti riješiti kroz sustav, kako su više od godinu dana pošteno pokušavali i namjeravali.

Dva retka iz pravilnika nisu mogli naučiti u dvije godine!

Previše vremena je prošlo, ne možemo više čekati da AZOO i neki MZOS-ovi savjetnici nauče propozicije natjecanja i shvate da po njima moraju postupati, te da se sve greške moraju ispravljati.

Danas je srijeda 13.6.2012., a u subotu 16.6. je svečana podjela Oskara na koju se nećemo odazvati, jer greške nisu ispravljene.

Djecu moramo odgajati tako da budu sigurni da će za svoj stvarni uspjeh dobiti i zasluženo priznanje.

Jer, za svoje pogreškice, djeca na natjecanjima gube bodove! A odrasli?

S poštovanjem,  Nikolina Fistrić, Dominikova majka“

Savršena aplikacija ‘piši – briši

Posted on by

Agencija za odgoj i obrazovanje, na prijedlog tajnice Državnog povjerenstva iz informatike Željke Knezović iz Splita, u siječnju 2010. izabrala je tek osnovanu splitsku udrugu DUMP da suorganizira državno natjecanje iz informatike. Umjesto nacionalne udruge s referencama i međunarodnim iskustvom, u sklopu koje su gotovo dva desetljeća surađivali najbolji olimpijci, HSiN-a, izabrana je tako tek osnovana udruga. Javni natječaj tada im nije bio potreban, uz državna natjecanja ionako se nalaze nacionalne udruge. Osim u inormatici, gdje je suradnicom imenovana tek osnovana lokalna udruga! Podržimo tu udrugu u daljnjem radu na lokalnoj razini, no tada su je uvukli u pogrešan posao i stvorili joj probleme. Navodno u AZOO nisu imali dovoljno novaca za izradu zadataka, ali su se dali na posao i izradili novo sučelje za informatiča natjecanja, iako je staro sučelje bilo u sasvim korektnoj funkciji godinama.

I eto priče.

Svake godine ima podosta učenika i učenica iz osnovnih škola koji se žele prijaviti za oba natjecanja u programiranju (u obje programerske kategorije). Što se događalo, kada se neki natjecatelj ili natjecateljica, najprije prijavio iz programskog jezika Logo, a zatim je to isto pokušao i u programskom jeziku C++ ili BASIC/Pascal? Što se događalo ako je natjecatelj svojom prijavom želio evidentirati i stvarne mentore za svako natjecanje? Jer, imao ih je, i bilo mu je stalo da pokraj njegovog imena budu upisani točni podaci o mentoru. Takvi natjecatelji Imali su problema i problema s prijavom za školsko natjecanje. S prijavom za natjeanje u kojem postoje desetine i desetine škola sa samo jednim natjecateljem u programiranju, gubili su vrijeme i pisali mailove, zajedno sa svojim mentorima koji su se tako pretvarali u jadne administrativčeke. Evo karakterističnog svejdočanstva: „Ja imam više različitih mentora, koji su me zasebno pripremali za natjecanja ove godine, no ja se od prošle srijede do danas nisam mogao-la prijaviti za oba natjecanja. Najprije sam se prijavio-la za LOGo i izabrao-la mentora. Zatim sam se prijavio-la za C++ i  izabrao-la mentora. No tada je iz sustava izbrisana moja prijava za LOGO. Zatim sam se ponovno prijavio-la za LOGO, no tada je iz sustava izbrisana moja prijava za C++. Pitao-la sam se …! Toliko probleme već na prvom koraku u natjecanju koje uopće nije ni potrebno, a na web portalu INFOKUP sami sebe hvale i čestitaju nekoj „zajednici infokupa.“

Nije li čudno da oni koji organiziraju natjecanje ne razumiju (dok se ljudi s terena ne počnu žaliti) da jedna fizička osoba (učenik) može sudjelovati kao natjecatelj u više natjecanja i imati različite mentore, čak nekoliko, a ne samo po jednog. A riječ je o elementarnim slučajevima, kao što se jedan učenik mora moći prijaviti za više podnatjecanja, tako i jedna odgovorna osoba može voditi podnatjecanje za više škola/udruga te se mora omogućiti da se sve to precizno i registrira. I umjesto da odgovorni, ako već nisu predvidjeli elementarne slučajeve, barem naknadno riješe problem i omoguće prijavljivanje jednog natjecatelja za više programskih jezika, oni su činili suprotno. Od svih učenika, koji su redom imali iste probleme, tražilo se da unesu netočne podatke, pa će ih organizatori onda naknadno promijeniti.

EVO JOŠ NEKOLIKO PRIMJERA

Neki problemi nisu riješeni ni nakon godinu dana, no umjesto tugovanja pogledajmo video uradak ‘piši – briši’, i budimo ozbiljni.

http://invision-web.net/Info-kup-odabir-mentora/

A oni koji su naručivali izradu aplikacija trebali su znati da je najprije potrebno ovladati tehnološkim područjem u kojem aplikaciju namjeravaju primijeniti i odlučiti da ne smiju preskakati sistem analizu i raditi po sistemu J ‘zbrda zdola’. Sama fasada bez potrebne tehnološke logike i poštivanja prirodnog reda stvari ne znači ništa. U nedostatku pravog pristupa aplikacija Infokup donijela je samo novi nepotrebni trošak i administrativnu zbrku s mnoštvom nepotrebnog unosa podataka, jer smo već davno imali Sustav za natjecanja.

Još jedan primjer kako se novac može potrošiti za nepotrebno, a onda govoriti da ga se nema za ono najpotrebnije – za izradu zadataka.

Nakon nekoliko godina shvatili da neslužbeni rezultati ne postoje na službenim natjecanjima

Posted on by

Zaslužuju li natjecanja iz informatike minimalnu kvalitetu i pismenost svojih ‘organizatora’ i zanima li ikog stvarna kvaliteta provedenih državnih natjecanja? Je li moguće da na web stranicama lokalnih organizatora stoji poziv i satnica za natjecanje koje se niti ne održava na toj lokaciji, da se ljestvice poretka ne izrađuju sukladno propozicijama, da na njima nedostaju pobjednici za nekoliko razreda, da se umjesto termina privremena ljestvica poretka godinama rabi termin neslužbeni rezultati? I da onda takvi neslužbeni rezultati budu izvješeni i nekoliko godina po završetku službenih natjecanju, pa čak i najviše razine?

Moguće je, i događalo se svake godine, a onda je dvoje mentora uputilo žalbu, u čijem prvom dijelu su zahtjevali uporabu službenih termina privremena i konačna ljestvica poretka, koji su propisani Uputama za provedbu svih natjecanja i smotri.

Poštovano Državno povjerenstvo!

Pregledom izvješenih rezultata nakon završenog natjecanja u kategoriji Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ (kategorija programiranja) uočili smo slijedeće pogreške.

Naime, sukladno važećim propozicijama o natjecanju molim vas da donesete slijedeće odluke:

1. izvješeni rezultati za kategoriju Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ moraju imati i oznaku Privremena ljestvice poretka .

Iako su ‘odgovorni’ nakon nekoliko godina konačno shvatili da je upravo službenost odlika svih rezultata, pa su zatim i promijenili nazive na ljestvicama poretka, natjecanje u kategoriji Logo je bilo završeno, neslužbeni rezultati su nestali iz uporabe, ali je jedna ljestvica poretka ipak ostala privremena. Do iduće godine!

Živjeli!

Državno natjecanje iz informatike i ove godine završili, a da žalbe nisu riješili

Posted on by

Posljednjih godina postala je praksa da se natjecanja završavaju i zaključuju, a da se ne odgovori na sve žalbe.Tako u ladica povjerenstava ostaju službeni dokumenti, a njihovi podnosioci ostaju bez odgovora. Sudionici natjecanja se žale županijskom povjerenstvu, odgovor ne dobiju, a ‘povjerenici’ kažu proslijedili smo na državno. Mentori se žale se na državno, i situacija je slična. Uz poneki odgovor i časnu iznimku, predmeti se i po šest godina drže u ladicama, a odgovoru ni traga. Izvješća se predaju u nadležnu lokalnu upravu ili u MZOS, zaključuje se da je sve u redu, no učenici su oštećeni, a predmeti skriveni u ladicama povjerenstava. Što preostaje ljudima koji drže do profesionalne etike, i koji itekako razumiju da natjecanja u izvrsnosti zatjevaju i kvalitetu provedbe, pri čemu niti jedan natjecatelj ne smije biti oštećen? Preostaje im jedino korektno ukazivati da se pogreške moraju ispraviti i da nikad nije kasno za ispravno postupanje te borbu za istinu nastaviti s onima koji je žele čuti, u interesu darovitih učenica i učenika. Boriti se do iznemoglosti za istinu jedino je riješenje.

„Poštovano Državno povjerenstvo!
Želio bih Vam skreniti pažnju da ste zaključili ovogodišnje natjecanje, a da stručno povjerenstvo u kategoriji Algoritmi  – Logo nije odgovorilo na žalbu potpisanu od više mentora.
Povrh toga uputio sam vam Zahtjev za poništenje neutemeljene odluke DP-a o izradi ljestvice konačnog poretka za pete razrede na kojoj su se pogrešnom primjenom propozicija s učenicima petih razreda našli i učenici četvrtog razreda, u kategoriji Algoritmi – BASC/Pascal/C/C++.
Podsjećam vas da ste i prošle godine postupili identično.
Zaključili ste natjecanje, a nakon gotovo mjesec dana, i moje požurnice, poslali odgovor koji je bio ispod svake razine.
Žao mi je da je ove godine pogrešnom primjenom propozicija oštećeno nekoliko natjecatelja, i ne mogu vjerovati da se olako prelazi preko činjenice da se Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja određuje isključivo temeljem odredbe u tom istoimenom malom poglavlju od nekoliko redaka.
Dakle, poredak učenika nakon natjecanja i priznanja određuje se temeljem odredbe iz poglavlja Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja.
Borbu za istinu očigledno moramo nastaviti s onima koji je žele čuti, u interesu darovitih učenica i učenika.
S poštovanjem,
Kristijan Burnik, mentor“

Podsjećamo na Upute o provedbi svih natjecanja i članak 3.6.2.10. koji propisuje: Nakon rješavanja svih žalbi objavljuje se ljestvica konačnoga poretka!

Umjesto da se založi da Državno povjerenstvo u svakoj prigodi profesionalno riješi sve žalbe, napiše obrazloženja i detaljno prouči te postupa po propozicijama, predsjednik DP-a izjavljuje kako je uživao na okruglom stolu, te prepun samohvale (za Infokup), na kraju natjecanja konstatira: „Mislim da je bio jako dobro organiziran i proveden“. Opet su se ponašali kao da nikome nisu odgovorni, nimalo se ne bojeći stvarnih činjenica ni suda javnosti, od koje su postupci godinama bili skrivani.

Što će se dogoditi ako najviše razine vlasti napokon uoče da im se od strane AZOO godinama serviraju pogrešni podaci, i da čak ni ne nemaju podatke o svim stvarnim državnim pobjednicima u informatici. Moraju li informatička natjecanja u programiranju, u kojima se Hrvatska uvrstila u svjetski vrh,  biti crna ovca?