Tag Archives: Broj 2

U tri godine uskratili pet prvih, dva druga i dva treća treća mjesta

Posted on by

Prije dvije godine učenik osnovne škole iz Vrbovca Josip Klepec pohađao je četvrti razred. Ovaj iznimno daroviti programer uspio se kao jedan od dvojice četvrtaša plasirati na državno natjecanje i tamo pobijediti svojeg vršnjaka Marka Prološčića iz Našica. No voditelj natjecanja Vinko Petričević rangirao ga je najprije zajedno s petašima i šestašima, a nakon toga ga je stavio na ljestvicu poretka zajedno s petašima. Na taj način je Josip bio proglašen trećeplasiranim među petašima, a ne prvim među četvrtašima. Državno povjerenstvo taj propust svojeg voditelja natjecanja za Logo Vinka Petričevića nije zamijetilo. Osim što je bio oštećen Josip, oštećen je i njegov vršnjak Marko Prološčić iz Našica koji je morao biti proglašen drugim među četvrtašima, a ne petim među petašima. Učenik Tomislav Babić, 5.r. iz Zagreba, bio je zapravo treći među petašima, a ne četvrti, kako je protupropisno bio ‘odredio’ voditelj natjecanja.

Priči ovdje nije kraj. Godinu dana kasnije ista se stvar dogodila Dominiku Fistriću. Umjesto da ga se proglasi pobjednikom za četvrte razrede, Dominik je još uvijek zapisan kao treći među petašima. Tu priču, koja je prerasla u slučaj, donijeli smo u prvom broju.

Nažalost, uskraćivanje učeničkih prava nastavilo se još snažnije i ove godine. Učenik trećeg razreda Ivan Jambrešić, proglašen je šestim među petim razredima, iako je prema propozicijama morao biti proglašen pobjednikom među trećašima. Ivan je drugi trećaš kojem je to uspjelo u povijesti, a prije njega je to uspjelo Matiji Mariću iz Slavonskog Broda davne 2004. godine. No to nije sve! Umjesto proslave novog rekordera i najmlađeg pobjednika u povijesti svih državnih natjecanja, Dorijana Lendvaja iz Popovače, neodgovorni i neosjetljivi organizatori su na kraju natjecanja sami sebe hvalili i bili si odlični, a Dorijan je ‘završio’ na petom mjestu.

Ali ni to nije sve! Dan ranije ponovno je ‘nagrabusio’ Dominik Fistrić. Taj talentirani dečko proglašen je drugim među petašima, a njegov prijatelj Lovro Kalinovčić trećim, a Valentino Vukelić iz Zadra četvrtim. I opet su prekršene propozicije jer se na listi s petašima našao četvrtaš, ovaj puta izvrsni Martin Josip Kocijan iz Čakovca koji je morao biti zasebno rangiran kao pobjednik za četvrte rezrede.

Jedan olimpijac bi na to sve rekao: „Ako je Dominik Fistrić prošle godine iz Loga bio treći među petašima, a ove godine prvi među petašima, zaključujem da je pao razred i ujedno malo napredovao u programiranju u Logu.“ Šala je simpatična, za razliku od otužne liste oštećenih koja se bitno povećala. Ukupno je uskraćeno pet prvih mjesta (Josip Klepec 2010., dvaput Dominik Fistrić 2011. i 2012., te Ivan Jambrešić i Dorijan Lendvaj 2012.), zatim dva druga mjesta (Marko Prološčić 2010. i Lovro Kalinovčić 2012.) i dva treća mjesta (Tomislav Babić 2010. i Valentino Vukelić 2012.), a Martin Josip Kocijan dobio je priznanje za pobjedu u razredu ‘do 5. razreda’, koji ne postoji, umjesto za pobjedu za svoj 4. razred, koji pohađa.

Ako je najodgovornijima još uvijek malo, onda neka ne mijenjaju dobitnu ekipu. Hoćemo li čekati stotku u pogreškama? Dominik Fistrić je ostvario tri pobjede, a dvije su mu još neevidentirane!

Postavlja se pitanje imaju li dužnosnici u Ministarstvu i Vlada Republike na čelu s Predsjednikom, uopće pravo znati tko su stvarni državni pobjednici, ili je dovoljno da se natjecanja završe, a sve drugo je nebitno?

Nisu li daroviti učenici strateški nacionalni resurs, bez obzira što ih neki tretiraju kao brojeve? Ipak, netko je odlično rekao da su stvarni učenički rezultati (unatoč pogreškama u njihovom kasnijem evidentiranju) vječni, kao i mudrost, a nažalost i glupost .

Prije osam godina i ja sam bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, a taj dio propozicija se nije promijenio.

Posted on by

Jedan od najboljih hrvatskih olimpijaca Ivica Kičić nije želio prešutiti nepravdu koja je na prošlogodišnjem državnom natjecanju učinjena njegovom potencijalnom nasljedniku Dominiku Fistriću, tada učeniku 4. razreda osnovne škole. Svi daroviti informatičari koji su makar jednom pogledali u propozicije, već odavno znaju da se u natjecanjima iz programiranja ljestvice poretka moraju sačiniti po razredima. Razumiju i da ta odredba  nema nikakve veze s odredbom o načinu pozivanja na državno natjecanje, koja se pak mora napraviti na temelju jedinstvenih ljestvica poretka unutar svake skupine natjecatelja koji rješavju iste zadatke. Svi to znaju, izuzev onih koji odlučuju i onih koji ih u to ime plaćaju. Stoga se Ivica bio potrudio te u dobroj vjeri obratio Uredu Predsjednice Vlade RH: „Kao višegodišnji uspješni sudionik raznih natjecanja znanja i kao osvajač dviju zlatnih medalja na Međunarodnim informatičkim olimpijadama, znam da je neophodno točno i pravedno vrednovanje rezultata. Stoga, molim Vaše izravno zauzimanje za prava Dominika Fistrića te konačno rješenje ovog problema!“. No nažalost, njegove riječi tada nisu našle put do MZOS-a, pa tako ni DP ni AZOO nisu dobili zadatak da nauče propozicije – i isprave greške. Je li netko ipak uložio sat vremena kako bi se detaljno upoznao s propozicijama, nadajmo se da ćemo uskoro saznati. Došlo do promjene vlasti, problem je ostao neriješen. Ipak, zalaganje da se sve greške moraju ispraviti se nastavilo još jače nego prije. Pogledajmo ‘Think positive’ prošlogodišnji uradak Ivice Kičića:

IAKO ISPRAVLJANE GREŠAKA NIJE ZABRANJENO, NEGO JE ČAK POŽELJNO, DOMINIK FISTRIĆ JOŠ UVIJEK NIJE DOBIO OSKARA ZNANJA

Poštovana Predsjednice Vlade RH,

Prije više od pola godine odžano je Državno natjecanje iz informatike u organizaciji Ministarstva obrazovanja, kulture i športa i Agencije za odgoj i obrazovanje. Jedan od natjecatelja, Dominik Fistrić, učenik 4. razreda osnovne škole, po propozicijama natjecao se u kategoriji iz programiranja ALGORITMI – Logo.

Pri tome je ostvario odličan rezultat! No, pogreškom povjerenstva proglašen je trećim među petim, a zapravo je bio pobjednik među četvrtim razredima!
Dominik se natjecao u kategoriji Algoritmi – Logo kao jedini četvrtaš, a za sve kategorije u programiranju propozicije nalažu da se ljestvica poretka nakon natjecanja treba napraviti po razredima. Prema tome je morao biti proglašen prvim za 4. razrede.
Državno povjerenstvo u žalbenom roku nije ispravilo grešku, nakon čega se u mnogo navrata pokušalo i preko Agencije i Ministarstva. Iako ispravljanje grešaka nije zabranjeno, nego je čak poželjno, odluka i dalje nije promijenjena.

Prije osam godina i ja sam bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, a do sada se dio propozicija koji opisuje formiranje ljestvice poretka nije promijenio.
Prema tome, potrebno je dodijeliti Oskara znanja učeniku koji je postao državni pobjednik u četvrtim razredima.
Kao višegodišnji uspješni sudionik raznih natjecanja znanja i kao osvajač dviju zlatnih medalja na Međunarodnim informatičkim olimpijadama, znam da je neophodno točno i pravedno vrednovanje rezultata. Stoga, molim Vaąe izravno zauzimanje za prava Dominika Fistrića te konačno rješenje ovog problema!

Vjerujem u Vas i srdačno Vas pozdravljam!

S poštovanjem,
Ivica Kičić, student PMF-a u Zagrebu

Zlatni olimpijac je vjerovao u institucije svoje države ali problem nije bio riješen. Vrhunac ‘rapsodije neznanja i neosjetljivosti’ na stvarne činjenice dogodio se ove godine.

Voditelj natjecanja u kategoriji Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ za osnovce Nikola Dmitrović, slijedio je put neregularnosti koji mu je prošle godine ‘utabao’ kolega voditelj iz susjedne kategorije Vinko Petričević (Algoritmi – Logo) zajedno s tadašnjom predsjednicom povjrenstva Zlatkom Markučič, i ponovno oštetio najbolje natjecatelje.

Dan kasnije, svoju pretprošlogodišnju i prošlogodišnju pogrešku ponovno je učinio.i Vinko Petričević, i srušio model ‘dvaput je dvaput’. Ma triput je triput.

Čak 333 od ukupno 830 natjecatelja ‘osvojilo’ je nula bodova

Posted on by

Prije pet godina uvedena su obvezna školska natjecanja iz informatike. Bilo je to vrijeme kada možda nikom nije ni padalo na pamet da postavi pitanje ‘što zapravo država ima s tim’ je li u nekoj osnovnoj ili srednjoj školi natjecanje u programiranju potrebno, ili ne, i iz kojih razloga.

Na prvi pogled se može učiniti, pa ujednačit ćemo kriterije pozivanja. Tko će ih ujednačiti, zbog čega i u čije ime?

Trebaju li politiku rada s darovitima u jednoj županiji voditi županijske uprave, škole i strukovne udruge, ako ih ima, ili netko drugi umjesto njih?

Čemu desetinama i desetinama škola sa samo jednim natjecateljem naređivati da moraju organizirati školsko natjecanje? Koliko županija ima samo nekoliko škola koje sudjeluju u natjecanju, a koliko ih se uopće ne natječe?

Nije li bilo prirodnije propisati da se, u slučaju prevelikog broja natjecatelja, na području svake županije mogu po potrebi organizirati izlučna natjecanja, da ih svaka županija može napraviti na svoj način i u skladu sa svojim potrebama, a sve s ciiljem kako bi se dobio željeni broj natjecatelja na razini županije. Nije li logičnije i državi jeftinije da svaka županija odnosno Grad Zagreb sami odluče hoće li, i na koji način izlučivati svoje natjecatelje za županijsko natjecanje? Samo ime školsko natjecanje govori da je riječ o natjecanju koje je ipak samo školsko i interne naravi, pa je li mu onda nepotrebno pridjeljivati nacionalno obilježje i obveznost uz dodatni trošak državi? Kada počinje granica na kojoj, gledano s razine države, svi moraju nužno imati jednake uvjete i biti potpuno usporedivi? Koja bi bila korist za državu kad bi županije u ovom natjecanju izgubile svoju samostalnosti u politici poticanja darovitih? Je li na štedljivoj i logičnoj državi da postavlja stvari tako da propiše pametne i jeftine mogućnosti, a obvezu samo tamo gdje je to ustinu neizbježno? Najveći dio pokazatelja govori nam da je školsko natjecanje u informatici jedan veliki upitnik, a vrlo vjerojatno čak i nepotreban trošak.

U svakom slučaju ni okvirna analiza ne može škoditi.

Za one koji ne znaju napominjemo da su zadaci izrazito i preko svake razumne granice lagani. A pogledajmo neke rezultate:

  1. od 1279 natjecatelja u Logu ima 180 onih s nula ‘0’ bodova, a jedna čeetvrtina ima manje od 20% bodova, ili samo kod sedmaša: 55 nula od 244, odnosno 164 natjecatelja s manje od 20% od 244 ;
  2. unatoč ‘smiješno’ laganim zadacima tek 50% natjecatelja ima više od 50% bodova
  3. oni najbolji redom imaju svi po 100% bodova, a ‘školsko’ natjecanje koje traje dva sata zgotove za 10 do 15 minuta, a rekorderi za pet ili šest minuta.

Isto je i u drugim natjecanjima, jedna petina nula i više od jedne trećine natjecatelja s manje od 20% bodova.

ŠKOLSKO NATJECANJE U PROGRANIRANJU – Analiza rezultata Logo

U kategoriji iz programiranja Algoritmi – BASIC/C/Pascal za osnovce, bilo je potrebno više od 450 članova školskih povjerenstva, a 333 od ukupno 830 natjecatelja ‘osvojilo’ je nula bodova.

ŠKOLSKO NATJECANJE U PROGRANIRANJU Analiza rezultata Basic C C++ Pascal 2011

NEĆU NAPISATI ZADAĆU IZ HRVATSKOG JER IMAM SLOBODAN DAN ZBOG ŠKOLSKOG NATJECANJA IZ INFRMATIKE

No glavna stvar je slijedeća. Prenosimo razgovor dva šestaša: „Jesi li napisao zadaću iz hrvatskog?“ –Nisam. „I što ćeš sad?? –Ništa, imam slobodan dan, prijavio sam se na natjecanje iz informatike. “Pa ti ne znaš programirati, osvojit ćeš nulu!” -Nije važno, ne da mi se pisati zadaću.

TROČLANA POVJERENSTVA ZA JEDNOG NATJECATELJA

Poznata je i stvar da u školskim natjecanjima ima mnogo škola s jednim, dva ili nekoliko natjecatelja u programiranju. A propozicije predviđaju tročlana školska povjerenstva za jednog, tri ili deset natjecatelja. I što se događa kada natjecatelj X.Y. ne može u svojoj školi obaviti natjecanje u C++ i Logu jer se nitko ne bavi programiranjem, što i nije obveza, ili poznaje npr. samo BASIC. Tada učeniku kažu „ti se možeš natjecati u BASIC-u, to jedino imamo“, ili „nađi školu u kojoj ćeš se natjecati“! No učenik želi C++, a naučio ga je u svojoj udruzi. I što sada? Umjesto da se u takvim situacijama strukovne udruge uređeno koriste kao korektivni faktor, njima se pokušavalo zabraniti sudjelovanje u natjecanjima. Čak se stvarala klima te se i na roditelje pokušavalo utjecati da djeca ne smiju školsko natjecanje obaviti u prostorijama udruge! A potencijal udruga može biti 20, pa čak i 50 natjecatelja zavisno od opremljenosti. Znači, udruge mogu uskakati s lakoćom, i ne samo uskakati i biti korektivni faktor, nego u cijelosti odgovorno odraditi posao za svoju županiju.

Udruge koje u biti stvaraju nacionalni programerski pokret su tako elegantno zaobiđene, a cijela obitelj tehničke kulture se obezvređuje.

Vrhunac “gluposti” nastaje kada je odgovorna osoba za natjecanje (koja se mora imenovati pute aplikacije INFOKUP) pedagog ili bilo tko drugi koji se uopće ne bavi programiranjem. Forma je zadovoljena, “odgovorna osoba” koja se nikada nije bavila programiranjem, upisana je u evidenciju, a učeniku nema tko u školi vrednovati rješenje – učenički program (kod) pa roditelji moraju intervenirati. I šta sad? Pored silne administracije koju je nametnula AZOO/MZOS kako bi se prema van vidjelo da i programerska natjecanja vode obrazovanjaci, rješenja ispravljaju sami učenici ili netko “izvana”, npr. iz državnog povjerenstva.

Lažni sjaj još nikom nije donio stvarnu kvalitetu.

Pogledajmo daljnje poražavajuće podatke o školskih natjecanjima s analizom i zastupljenosti škola i broja natjecatelja po školama:

Basic / C C++ / Pascal 2011 – Broj natjecatelja po školama

Godine prolaze.

Logo 2011 – Broj natjecatelja po školama

No čelnici tehničke kulture šute, ništa ne poduzimaju i opstaju godinama. I mirno idu dalje “ruku pod ruku” s ravnateljem AZOO.

Najmlađi pobjednici oduvijek su bili ponos Hrvatske

Posted on by

Zašto je potrebno uvažavati najbolji interes djeteta

Na svim državnim natjecanjima najveću pažnju plijenili su upravo oni najmlađi. Ići u četvrti ili treći razred, baviti se programiranjem i izboriti se prije desetak godina za državno natjecanje, rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do 6. razreda i mlađi, bila je prava umjestnost. Najmlađim genijalcima situacija je malo olakšana kada su se zadaci za učenike petih i nižih razreda počeli sastavljati odvojeno od učenika šestih razreda. No i u takvim situacijama se događalo da i petašima, pa i šestašima, ‘uleti’ neki matematički pojam za kojeg još nisu čuli. A zamislite kakvi su problemi u sličnim situacijama nastajali za četvrtaše, ili još mlađe programere.

No, bez obzira na zahtjevnost i na sve zamke i opasnosti, četvrtašići su uspijevali prodrijeti na državna natjecanja. S jedne strane imali su potpuno nestimulativno propisan način pozivanja na višu razinu natjecanja (županijsko ili državno natjecanje), no s druge strane, kada su već prošli, imali su i imaju jednu kvalitetnu odredbu o tome da se ljestvica poretka nakon natjecnaja mora sačiniti po razredima.

To je rezultiralo mnogim izvrsnim primjerima, a podaci o tako evidentiranoj ranoj darovitosti predstavljaju svojevrsno nacionalno blago.

Prvi koji je probio led i bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, bio je Anton Grbin iz Korčule još od davne 2001. godine. Nakon njega to je dvije godine kasnije uspjelo Ivici Kičiću iz Zagreba, a kasnije i mnogim drugima. Najmlađim državnim pobjednikom u 2004. godini postao je Matija Marić iz Slavonskog Broda. On je bio prvi pobjednik u povijesti za treće razrede i u svojoj županiji i u državi. Najmlađa pobjednica županijskog natjecanja iz informatike u Gradu Zagrebu nekoliko godina kasnije bila je Greta Gombar, darovita trećašica, koja se kasnije ostavila programiranja i više vremena posvetila nekim drugim područjima. Zadovoljstvo da se, unatoč propisanom načinu izlučivanja koji je pogodovao učenicima petih (a nekoć i šestih) razreda, na državno natjecanje uspijavaju plasirati i učenici nižih razreda, do 2009. godine se iskazivalo i korektnom primjenom propozicija tako da su rezultati učenika nižih razreda bili iskazivani na odvojenim ljestvicama poretka, unutar onih razreda kojima pripadaju. Posljednji najmlađi genijalci, kojima je njihov izvanserijski rezultat vrednovan sukladno propisima, bili su državni pobjednici iz 2009. Godine, Vedran Kurdija u Pascalu i Karko Grozdanić u Logu. Te iste godine na županijskom natjecanju u Zagrebu, zadnji četvrtaš koji se našao na propisanoj ljestvici poretka za razred kojem pripada, bio je Filip Gnjidić iz OŠ Marina Držića koji je zauzeo je drugo mjesto, odmah iza tada nedodirljivog Vedrana Kurdije.

Najmlađi, a najbolji, lista pobjednika koji su se kvalificirali na državno natjecanje rješavajući zadatke u natjecateljskoj skupini do šestog razreda, a zatim do petog razreda, uključujući i peti.

ZG zup 2007 logo konacni     ZG zup 2007 baspas konacni    ZG zup 2009 baspas konacni

Nakon toga uslijedio je sumrak zdrave pameti.

DRŽAVNO 2010 Rezultati Logo

Propozicije su se prestale poštivati, a darovitim učenicima, umjesto priznanja za stvarno postignuti rezultat, uručivane su pohvalnice za sudjelovanje ili priznanja za plasman na nepripadnim ljestvicama poretka koji je u suprotnosti s propozicijama. Umjesto da se razmišljalo o poboljšanju načina pozivanja na višu razinu natjecanja propisivanjem posebne kvota i za čevrtaše i mlađe, kako bi pravednost bila još veća, proizvodila se nepravda i nevjerica. Pogrešnim informacijama koje su se sastavljale za najviše razine državne vlasti osiromašivala se sjajna povijest darovitih učenika na ovom području.

Nakon tri godine sramoćenja struke i nepoštivanja vlastitih propozicija, Infokup je za javnost doživio dno dna poništenjem županijskih natjecanja. No zapravo je debelo ispod dna dna bio već 2010. godine kada je Josipu Klepecu, Marku Prološčiću i drugima, uskraćeno pravo na priznanje za stvarni rezultat koji su postigli. Znaju li u Agenciji za odgoj i obrazovanje (i Ministarstvu) za članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Pa čak i kada u pravilima ne bi postojala odredba u kojoj eksplicite piše ‘po razredima’, pa bi možda i postojale dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, Agencija bi morala znati da se i tada, prilikom izrade ljestvica poredaka, mora posebno uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnost.

Zbunjeni mediji

Posted on by

Poslije državnog natjecanja, na portalu Općine Popovača objavljena je zanimljiva vijest: „Popovački učenici Vilim i Dorijan Lendvaj su pod mentorstvom Darka Rakića izborili prva mjesta na državnom natjecanju iz informatike- računalstva (Infokup 2012) održanom u Primoštenu koje je okupilo 195 polaznika osnovnih i srednjih škola.

S osvojenim maksimalnim brojem bodova Vilim je državni prvak za šeste razrede u kategoriji Logo, dok je Dorijan državni prvak za druge razrede. On je inače najmlađi učenik koji se plasirao na državno natjecanje iz informatike zahvaljujući svojim izvrsnim rezultatima i ukupno je peti od osmorice natjecatelja koji su pisali zadatke u konkurenciji do petog razreda. Zajedno s jednim učenikom trećeg razreda, na svečanosti otvorenja 21. Državnog natjecanja iz informatike i računalstva Dorijanu je od strane ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića zato uručeno i posebno priznanje.“

Zbunjeni mediji napisali su kako je Dorijan državni prvak za druge razrede i da mu je zato od Vinka Filipovića uručeno posebno priznanje.

http://www.popovaca.hr/component/content/article/42-vijesti/4929-vilim-i-dorijan-lendvaj-dravni-prvaci-iz-informatike

No to je potpuno netočno. Mali preslatki Dorijan je ustvari nepriznati državni prvak, a državno povjerenstvo ga je smjestilo na ljestvicu poretka s petašima, što je protivno propisima. Netočno je i da je Dorijan pisao zadatke u konkurenciji do petog razreda, Dorijan je pisao zadatke namijenjene za dobnu skupinu učenika petih i nižih razreda, pri čemu se svaki učenik natjecao u konkurenciji svojih razreda te se morao naći na zasebnoj ljestvici poretka namijenjenoj razredu kojem pripada.

A o tome kakvo je zapravo priznanje ravnatelj AZOO uručio Dorijanu , potražite pod ‘Svemogući pravilnici’.

Dakle, naslov je odličan, ali je sve ostalo netočno.

Šteta, možda je i učenikov profesor, ili netko drugi, mogao pomoći novinarima da prepoznaju da je Dorijan oštećen. Ovako, novinari su ostali zbunjeni, jer im organizatori nisu dali točne informacije. I sigurno nisu saznali da se za Dorijanovo pravo borila majka te mentori koji su inicirali i potpisali žalbu DP-u.

Odgovor nisu dobili, natjecanje je zaključeno i prošlo je već više od mjesec dana. Izvore netočnih informacija treba razotkrivati, a ne štititi. Samo tako možemo svi skupa naprijed.

U potpuno istoj prigodi prije tri godine bilo je i medija koji nisu ostali zbunjeni.

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=12217

Podijelili priznanja koja ne postoje u propisima

Posted on by

Prije početka samog natjecanja, na dan otvorenja, na portalu AZOO pronašli smo slijedeći tekst:

Ove godine posebno treba istaknuti učenike koji su pozvani na državno natjecanje, a postigli su izvrsne rezultate na županijskoj razini u kategoriji LOGO do 5. razreda i najmlađi su natjecatelji u posljednjih nekoliko godina koji su svojim izvrsnim rezultatom stekli pravo dolaska na državno natjecanje. To su učenici Dorijan Lendvaj, učenik 2. razreda Osnovne škole Popovača u Popovači te Ivan Jambrešić, učenik 3. razreda Osnovne škola A. G. Matoša iz Zagreba. Na samom otvaranju 21. Državnog natjecanja iz informatike i računalstva (Infokup 2012) ovim učenicima, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović uručio je posebno priznanje.

http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3398:uenici-2-i-3-razreda-osnovne-kole-izborili-pravo-sudjelovanja-na-dravnom-natjecanju-iz-informatike&catid=307:informatika–raunalstvo

Što su tim potezom učinili odgovorni iz AZOO? Umjesto da postupe po propozicijama i pričekaju završetak natjecanja i onda proslave što imaju najmlađeg pobjednika u povijesti, učenika 2.r Dorijana Lendvaja, te Ivana Jambrešića, drugog trećaša u povijesti koji se je izborio za državno natjecanje, oni su odlučili unaprijed podijeliti priznanja koja ne postoje u propozicijama. Dvojici najmlađih učenika u povijesti koji su se uspjeli probiti na državno natjecanje na osnovu za njih nepovoljne jedinstvene liste pozivanja za učenike do 5. razreda, dali su „Priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje na državnom natjecanju u kategoriji Algoritmi – Logo do petog razreda“, i napravili vijest za svoj portal!

Inače, Uputama za sva natjecanja je predviđeno da se priznanja mogu podijeliti za postignuti rezultat (1.-3. mjesta), a pohvalnice i zahvale dijele se za sudjelovanje, pri čemu oznaka „do petog razreda“ u pravilniku označava natjecatelje koji rješavaju iste zadatke i koji se temeljem jedinstvene liste (na kojoj mogu biti i mlađi) pozivaju na državno natjecanje. Pa čemu onda učenicima prije natjecanja unaprijed dijeliti priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje i kršiti Upute, točka 12.1, a da na samom natjecanju nisu još ni sudjelovali niti ostvarili ikakav rezultat?

Razlog je jednostavan i lako čitljiv. Bio je to samopromidžbeni potez DP-a u koji se dao uvući i ravnatelj AZOO! Umjesto da se sačeka da natjecanje otpočne i pripremi se za slavlje, organizatori su se odlučili za ceremoniju unaprijed kako bi ublažili ili prikriti pogrešku počinjenu prošle godine, kada je učenik 4.r. Dominik Fistrić, proglašen trećim među petašima, umjesto prvim među četvrtašima. A morali su samo pričekati da natjecanje u kategoriji Primjena algoritama – Logo započne. Jer, čim je natjecanje otpočelo, i čim su mu pristupili Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić – Republika Hrvatska je imala dva nova najmlađa prvaka u programiranju! To bi bili razlozi za pravo slavlje, pa i komadić dodatne ceremonije!!!

Otac Ivana Jambrešića bio je i pononosan i zadovoljan, ali i nadasve ljut i razočaran. A tko ne bi bio, sin mu je dobio priznanje za izvrstan uspjeh i sudjelovanje prije samog natjecanja (!?!), i to za kategoriju natjecanja koja ne postoji, nije dobio priznanje za osvojeno prvo mjesto, iako je najbolji trećaš u državi, a ravnatelj AZOO se s njime unaprijed slikao.

„I sve unatoč propozicijama u kojima jasno piše da se priznanja za postignuti rezultat za kategorije natjecanja u programiranju moraju dati po razredima. Unatoč činjenici da postoje samo dvije kategorije za natjecanja u programiranju za osnovnoškolce: Algoritmi – Logo, u kojoj je sudjelovao moj sin Ivan, i Algoritmi – Basic/PASCAL/C“, nije krio svoje razočarenje. Uputio je pismo najodgovornijim obnašateljima državne vlasti nadajući se da će brzo reagirati i omogućiti da se sve greške isprave i zaštiti darovite programere te tako osigurati natjecanja dostojna njihove darovitosti.

Znaju li organizatori da ni razred ‘do 5. razreda’ ne postoji?

Sponzor BUG, koji je istu večer prije natjecanja žurno prenio identičnu vijest kao i AZOO, mogao se možda i više potruditi i stručno obraditi problem nepoštivanja propozicija.

A što možemo mi? Možemo se zgroziti postupcima i kritizirati ih jer nisu postupili ni po pravilniku ni u najboljem interesu djece.

Možemo se i našaliti i pohvaliti njihov štedljivi izum: DVA U JEDAN, pohvalnica i ‘priznanje’ na istom komadu kartona.

Pokušat će oni poklonit i Oskara ako treba, samo da prikriju pogrešku!

Ima li smisla sponzorirati one koji uskraćuju prava najdarovitijim učenicima?

‘Kategorija starije dobne skupine’ iz radionice informatičkih bisera

Posted on by

Mislite li da ljubičasti maslačak raste iz bijele trave? Jeste li ikad čuli za mjesečevo svjetlo što sjaji iz Saturnovih prstena? Niste.

Vjerojatno niste čuli ni za ‘kategorija starije dobne skupine’, a mogli ste, da vas je ‘zapalo’. O čemu je riječ?

Pokušavajući opravdati zašto učenik Dominik Fistrić prošle godine nije proglašen pobjednikom među četvrtim razredima, nego trećim među petim razredima, gospodin ravnatelj agencije odlučio je to ‘objasniti’ slijedećim riječima: „U odgovoru nadalje stoji kako su zadatci za natjecanje pisani za učenike petog razreda, a ne četvrtog te je učenik od strane mentora trebao biti upoznat da se natječe u kategoriji starije dobne skupine i time da će u toj dobnoj skupini i biti rangiran“.  No to nije sve. Gospodin ravnatelj, sa svojim stručnim timom, učenikovoj je majci dodatno ‘pojasnio’ i slijedeće: „Učenik Dominik Fistrić na državnom natjecanju Infokup 2011 bio je jedini sudionik u dobnoj skupini učenika četvrtog razreda osnovnih škola obzirom na sve kategorije koje su to dopuštale.“

Kategorije su jedno, a natjecateljske skupine nešto drugo. Kao što nema ljubičastog maslačka koji raste iz bijele trave, tako ne postoji ni kategorija dobne skupine, niti kategorija natjecateljske skupine, pa je jasno da ne može postojati ni kategorija starije dobne skupine. Konstatirati da je učenik bio „jedini sudionik u dobnoj skupini učenika četvrtog razreda osnovnih škola“ je također potpuni promašaj jer za najmlađe natjecatelje postoji samo skupina natjecatelja do petog razreda uključujući i peti. Učenik se, u skladu s pravilima, prema jedinstvenoj listi pozivanja do petog razreda uključujući i pete, kao jedini četvrtaš, plasirao na državno natjecanje. Prema jedinstvenoj ljestvici poretka znači da je to manje povoljno za mlađe, i da su se na toj listi pri vrhu zasigurno lakše mogli naći petaši, nego li njihovi mlađi kolege, četvrtaši, trećaši ili drugaši. Sve navedeno se dogodilo u točno određenoj kategoriji, odnosno područja natjecanja koji ima naziv Primjena algoritama – Logo, i promatra se samo ta kategorija, a ne kako mr. V.F. potpisuje logičku besmislicu, „obzirom na sve kategorije koje su to dopuštale“.

U natjecanju osnovnoškolaca postoje četiri kategorije, a učenici se na natjecanje mogu plasirati unutar kategorije (područja natjecanja ili podnatjecanja) u kojoj se žele nadmetati. Jedan učenik može se natjecati u više kategorija, slikovito rečeno može napraviti softverski rad (Razvoj softvera), natjecati se u programiranju (Primjena algoritama) ili u Osnovama informatike. Nakon što se prijavi u natjecanje biva razvrstan u odgovarajuću skupinu natjecatelja (dobnu skupinu). A skupine natjecatelja su različite ovisno o kategoriji natjecanja. U kategoriji Razvoj softvera u jednoj natjecatelskoj skupini su svi osnovci, a u drugoj svi srednjoškolci, a tako je i u kategoriji Osnove informatike. U kategorijama natjecanja u programiranju (Primjena algoritama) osnovnoškolci su podijeljeni u četiri natjecateljske skupine, a srednjoškolci u dvije. Svi učenici koji spadaju u istu skupinu uvijek rješavaju identične zadatke. Način pozivanja učenika na višu razinu natjecanja propisan je posebno za svaku kategoriju. Županijska povjerenstva pozivaju učenike na županijsko natjecanje prema svojim unaprijed utvrđenim pravilima i imaju slobodu u odnosu na postignute rezultate i raspoložive računalne i druge resurse. Međutim, na državno natjecanje pozivaju se učenici prema striktno odredbama iz poglavlja o pozivanju, i to na osnovu jedinstvene ljestvice poretka. Jedinstvena ljestvica poretka znači da se pri pozivanju na višu razinu gledaju svi učenici unutar iste dobne skupine (npr. kod osnovaca učenici svih razreda do petog uključujući i peti, ili kod srednjoškolaca učenici prvih i drugih razreda srednjih škola, odnosno trećih i četvrtih).

Po završetku svih razina natjecanja Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja izrađuje se na način koji je propisan tim poglavljem. Nakon vrednovanja učeničkih rješenja odgovarajuća Povjerenstva (Županijsko ili Državno) moraju izraditi privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja po razredima. U podnatjecanju (kategoriji) iz osnova informatike za srednje škole ljestvice poretka se izrađuju po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole). Nakon svih natjecanja slijedi rok žalbe od pola sata. Pisanu žalbu podnosi učenik u dogovoru s mentorom. Pogledajmo izvadak iz propozicija i zatim ‘darovite uratke’ na istu temu.

EVO IZVATKA IZ PROPOZICIJA:

Kategorije natjecanja

  • Za osnovnoškolce:

–          razvoj softvera

–          primjena algoritama

  • uporabom programskog jezika LOGO
  • uporabom programskog jezika BASIC/PASCAL/C/C++

–          osnove informatike.

Skupine natjecatelja

  • Razvoj softvera

–          osnovnoškolska skupina (svi učenici bez obzira na razred koji pohađaju)

–          srednjoškolska skupina (svi učenici bez obzira na razred koji pohađaju)

Učenici mogu rad raditi samostalno ili u paru.

  • Primjena algoritama

–          osnovnoškolci

  • do petog razreda uključujući peti razred
  • šesti razred
  • sedmi razred
  • osmi razred

–          srednjoškolci

  • I. skupina – učenici prvoga i drugoga razreda srednje škole
  • II. skupina – učenici trećega i četvrtoga razreda srednje škole
  • Osnove informatike

–          osnovnoškolska skupina (svi učenici bez obzira na razred koji pohađaju)

–          srednjoškolska skupina (svi učenici bez obzira na razred koji pohađaju)

Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja:

Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja  po razredima,  za osnove informatike srednje škole po vrsti škole (prirodoslovno matematičke gimnazije, opće jezične i klasične gimnazije i strukovne škole). Nakon toga slijedi rok žalbe od pola sata. Pisanu žalbu podnosi učenik u dogovoru s mentorom.

Način pozivanja učenika na višu razinu natjecanja

Županijska povjerenstva pozivaju učenike na županijsko natjecanje prema svojim unaprijed utvrđenim pravilima.

Na državno natjecanje pozivaju se učenici na osnovu jedinstvene ljestvice poretka i to:

  • za kategoriju LOGO:

–       načelno osam učenika do 5. razreda

–       načelno osam učenika 6. razreda

–       načelno sedam učenika 7. razreda

–       načelno sedam učenika 8. razreda

  • za kategoriju Basic/Pascal/C/C++:

–       načelno pet učenika do 5. razreda

–       načelno 5 učenika 6. razreda

–       načelno 10 učenika 7. razreda

–       načelno 10 učenika 8. razreda

  • za kategoriju osnove informatike za osnove škole ukupno se poziva 30 učenika po principu prvak iz svake županije ukoliko je osvojio minimalno 50% bodova od prosjeka svih natjecatelja na županijskoj razini, a preostali učenici po službenoj zajedničkoj ljestvici poretka svih natjecatelja u kategoriji
  • za kategoriju razvoj softvera osnovne škole poziva se do 15 radova po prosudbi državnog povjerenstva
  • za kategoriju Pascal/C/C++ za I. skupinu  poziva se po osam učenika prvog odnosno drugog razreda i još četiri učenika koji su osvojili najveći broj bodova na županijskom natjecanju a nisu među osam najboljih u svom razredu
  • za kategoriju Pascal/C/C++ za II. skupinu  poziva se po devet učenika trećeg odnosno četvrtog razreda i još sedam učenika koji su osvojili najveći broj bodova na županijskom natjecanju a nisu među osam najboljih u svom razredu
  • za kategoriju osnove informatike srednje škole poziva se: načelno sedam učenika prirodoslovno matematičkih gimnazija, načelno sedam učenika strukovnih škola i načelno šesnaest učenika ostalih gimnazija
  • za kategoriju razvoj softvera srednje škole poziva se do 15 radova po prosudbi državnog povjerenstva

U iznimnim slučajevima i iz opravdanih razloga (npr. teža bolest, smrtni slučaj, neodgodiva spriječenost, …), Državno povjerenstvo, a na prijedlog stručnog povjerenstva, može nekog natjecatelja direktno pozvati na državno natjecanje.

Desetak minuta pažljivog čitanja je bilo dosta da se shvati bit iz pravilnika, a oni koji vode natjecanja to nisu učinili. Žalosno, ali istinito. Vode natjecanja, a uopće ne razumiju ‘svoje’ propozicije niti im je stalo do njih. Ne razlikuju kategorije natjecanja od natjecateljskih skupina, ne razlikuju način pozivanja županijsko ili državno natjecanje od načina utvrđivanja poretka učenika nakon natjecanja. I ne znaju da su svi rezultati na ljestvicama poretka uvijek službeni, i oni privremeni i oni konačni.

Voditelj natjecanja ne poznaje propozicije

Posted on by

Poučeni iskustvom iz prethodne godine, kada je učenik 4. razreda OŠ Pušća i član udruge Božo Težak, Dominik Fistrić, proglašen trećim među petašima, a zapravo je bio državni pobjednik za četvrtaše, dvoje ponajboljih mentora unaprijed je pripremilo žalbu. Iako bi im bilo drago da se dogodilo suprotno, pripremili su se za slučaj da će voditelj natjecanja u programiranju BASIC/Pascal/C za osnovnoškolce, gospodin Nikola Dmitrović, inače profesor informatike u MiOC-u, sačiniti ljestvicu privremnog poretka koja neće biti u skladu s propozicijama. To se nažalost i dogodilo, na ljestvici poretka zajedno su se našli učenici petih i nižih razreda, kao da je riječ o jedinstvenoj listi koja se radi prilikom pozivanja učenika na državno natjecanje. Osim toga, točno su predvidjeli i da povjerenstvo neće ni ove godine uočiti da na natjecanju nema mjesta za neslužbene rezultate, već samo za privremene i konačne ljestvice poretka, i da su svi rezultati službeni. Uputili su žalbu:

ŽALBA – ZAHTJEV ZA ISPRAVLJANJE PRIVREMENE LJESTVICE PORETKA

Poštovano Državno povjerenstvo!

Pregledom izvješenih rezultata nakon završenog natjecanja u kategoriji Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ (kategorija programiranja) uočili smo slijedeće pogreške.

Naime, sukladno važećim propozicijama o natjecanju molim vas da donesete slijedeće odluke:

1. izvješeni rezultati za kategoriju Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ moraju imati i oznaku Privremena ljestvice poretka i

2. na privremenoj ljestvici poretka potrebno je da se rezultati učenika 4. razreda odvojeno vrednuju na zasebnoj ljestvici poretka za učenike četvrtih razreda (a ne na ljestvici poretka za pete razrede).

Na ljestvici poretka za pete razrede mogu se nalaziti samo učenici petih razreda.

Oba ova navedena traženja su u skladu s potpuno jasnim Propozicijama, citiram: „Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja: Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja  po razredima“.

Stoga vas molim da postupite u skladu s važećim propozicijama koje nalažu da se ljestvica poretka mora napraviti po razredima, a ne po načinu pozivanja ili prema dobnim skupinama, te da pogreške ispravite.

S poštovanjem,

Mihaela Piskač

Kristijan Burnik

Umjesto profesionalnog odgovora i obrazloženja u odgovoru državnog povjerenstva, koju su potpisali Gojko Bukvić, predsjednik, i Nikola Dmitrović, voditelj natjecanja, dobivena je ‘slabo rječita premetaljka’ za čiju objektivizaciju je potreban osobiti talent:„Nema utemeljenja u Posebnim uputama temeljenim na Općim uputama za provedbu natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup) u 2012 godini, koje su objavljene na Internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje.“  Pročitajte još jednom!

OVO ŠTO SLIJEDI ČITAJTE PAŽLJIVO! Opće upute za provedbu natjecanja iz informatike-računalstva (Infokup) ne postoje. Nikakve zasebne upute za informatička natjecanja pod nazivom Posebne upute, ne postoje! Na stranicama AZOO postoje samo dva dokumenta:

1. UPUTE ZA PROVEDBU NATJECANJA I SMOTRI UČENICA I UČENIKA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA REPUBLIKE HRVATSKE U 2012. GODINI. Ovaj dokument naziva Upute (opće) može se skinuti sa stranica AZOO pod linkom: http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2882:vremenik-i-ope-upute-za-natjecanja-i-smotre-2011&catid=123:upute-i-obavijesti&Itemid=118 . U sastavu tih (općih) Uputa do stranice 5. nalazi se dio u sklopu kojeg su opće upute i upute školama, a nakon toga i Opće upute za natjecanja u znanju i smotre. Dalje, na stranici 6. nalazi se i točka broj 6., koja glasi: 6. POSEBNE UPUTE ZA NATJECANJA I SMOTRE U UMJETNIČKOM, ZDRAVSTVENOM I EKOLOŠKOM PODRUČJU TE U POSEBNIM PROGRAMIMA, odnosno slične posebne upute pod brojem 7. i 8. Ne postoji niti jedan zasebni dokument koji propisuje natjecanja iz informatike naziva Posebne upute, a ovo navedeno gore su jedini dijelovi dokumenta Uputa (opće) koji počinje riječima Posebne upute itd…

2.  Natjecanje iz informatike – računalstva (Infokup) (DOC: 151 kb). Gospoda iz Agencije su na dodatnoj stranici na kojoj su objavili promjenu termina državnog natjecanja napisali: „Objavljujemo opće upute za provedbu Natjecanja iz informatike – računalstva (Infokup) u 2012. godini.“ Po toj, samo njima znanoj logici, natjecanje iz informatike ima i Posebne upute, koje proizlaze iz općih, a one jedine OPĆE UPUTEiz točke 1., morale bi promijeniti naziv u NADOPĆE. Jasno je svima, osim informatičkom DP-u i ravnatelju AZOO: Uputama za provedbu natjecanja i smotri su definirana opća pravila za sva natjecanja i smotre, dok za informatiku postoje propozicije natjecanja (pravilnik) koji se sa stranica AZOO može ‘skinuti’ pod nazivom Natjecanje iz informatike – računalstva (Infokup).

Razočarani što ‘odgovorni’ ne razumiju propozicije i ne razlikuju poglavlje kojim se određuju natjecateljske (dobne) skupine i način pozivanja na državno natjecanje, od poglavlja kojim se uređuje poredak učenika nakon natjecanja i priznanja, odlučili su DP-u dati još jednu priliku za ispravljanje pogrešne odluke.

Mentor Kristijan Burnik uputio je Zahtjev za poništenje protupropisne odluke:

ZAHTJEV ZA PONIŠTENJE ODLUKE O ZAJEDNIČKOJ LJESTVICI PORETKA U KATEGORIJI Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ ZA ČETVRTE I PETE RAZREDE

Poštovano Državno povjerenstvo! Poštovani voditelju natjecanja u kategoriji Algoritmi – BASIC/Pascal/C/C++ !
Veseli me što ste se napokon odlučili da su svi rezultati na državnom natjecanju službeni i da više nema neslužbenih rezultata.
Postoje samo rezulati koji se nalaze u privremenim ili konačnim ljestvicama poretka!
Međutim, 
u dobroj vjeri Vas želim upozoriti da se privremene i konačne ljestvice poretka moraju napraviti po razredima i da propozicije ne dozvoljavaju stavljanje natjecatelja iz različitih razreda na jednu te istu ljestvicu poretka.
Ljestvica poretka za pete razrede mora sadržavati samo pete razrede, a učenici nižih razreda moraju se nalaziti na zasebnim ljestvicama poretka.
Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja mora se striktno poštivati.
Napominjem da Opće Upute za provedbu natjecanja iz informatike-računalstva (kao ni Posebne upute temeljene na tim Općim Uputama) pod tim nazivom ne postoje, a da su odredbe propozicija natjecanja pod nazivom Natjecanje iz informatike – računalstva (Infokup) (.doc , 151 kB) striktne!
Čemu inzistirati na pogrešnom tumačenju kada je sve eksplicitno određeno? Nikad nije kasno za ispravljanje pogrešaka.
Očekujući da ćete zahtjev uvažiti, srdačno vas pozdravljam.

S poštovanjem,
Kristijan Burnik, mentor

I što se dogodilo? Ništa! Umjesto da pročitaju Propozicije i posebno poglavlje „Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja: Povjerenstvo nakon vrednovanja učeničkih rješenja izrađuje privremenu ljestvicu poretka po kategorijama i to za kategorije iz programiranja  po razredima“, voditelj natjecanja se nije ni potrudio u njih pogledati, a predsjednik je dan kasnije, u jednom mailu, onako usput, ne uzimajući za ozbiljno pritom najboljeg mladog mentora, napisao kako žalitelji nisu uočili da na jednom mjestu u pravilniku piše „do petog razreda uključujući i peti“.

Uz pohvalu pedantnim mladim ljudima poput gospodina Kristijana Burnika, nadamo se da će ipak uskoro shvatiti, da svi oni koji ne žele ili ne znaju čitati, pa ne razumiju propozicije, i ne razlikuju poglavlja kojim se određuju dobne skupine i način pozivanja na višu razinu natjecanja, od poglavlja kojim se propisuje poredak učenika nakon natjecanja i priznanja, moraju otići.

Osam žalbi i pet ogromnih dizanja bodova

Posted on by

Osim informatičkog povjerenstva za Grad Zagreb, koje je ‘svoj izum’ primjenilo još prošle godine, ove se godine i Državno povjrenstvo, tko zna, možda i na temelju ‘pozitivne zagrebačke prakse’ dosjetilo, da bi mogli zabraniti prisustvanje evaluaciji u programskom jeziku Logo. Šokirani mentori su bili prisiljeni uložiti protest i prigovoriti da takva odluka nužno stavlja pod upitnik regularnost natjecanja. Upozorili su da je odluka u suprotna i s vrlo korektnim odredbama Uputa koje vrijede za sva natjecanja i smotre, te zatražili obrazloženje. Evo žalbe na regularnost tog dijela natjecanja

Zalba-Logo-Evaluacija:

No odgovor na žalbu nisu dobili, a vrednovanje je napravio voditelj natjecanja u kategoriji Primjena algoritama – Logo Vinko Petričević sa svojim timom i bez prisustva učenika i mentora. Stoga su mentori bili primorani pisati ‘žalbe na neviđeno’ i tražiti da pregledaju učenička rješenja, njihova mala autorska programerska djela, tzv. izvorne kodove. Napisano je osam žalbi, a kod petorice zagrepčana su u vrednovanju kodova pronađene ogromne greške, u rasponu od 20 do 40 bodova. Prepravljane su liste konačnih rezultata, dopisivani bodovi, ispravljani redosljedi, a ‘kemijanje’ je trajalo do kasnih večernjih sati. A da je ispravljanje obavljano kako treba, u prisustvu mentora i učenika, žalbe bi zasigurno bile nepotrebne, jer bi se sve dvojbe riješile na licu mjesta. Tako bi sve bilo gotovo već do ručka, jer je samo natjecanje bilo završilo u 10:35.

U cijelom metežu i zbrci, čak je nakon zaključenog natjecanja zaostala i jedna lista rezultata pod nazivom: privremeni rezultati.

I onda, nakon što je jomedija bila završena, i nakon što je već svanulo i novo jutro, Državno povjerenstvo je ‘s visine’ u jednoj rečenici odgovorilo da je sve bilo u redu, točnije “vašu žalbu smatramo neutemeljenom”, jasno bez obrazloženja. Evo tog odgovora:

Koliko je smisla imalo ‘nonšalantno’ odbijanje prigovora najboljih mentora, i koliko je vjerodostojan bio voditelj natjecanja u Logu Vinko Petričević, prosudite sami.

Zadaci za harakiri

Posted on by

U zadacima se već drugu godinu zaredom pojavljuje previše grešaka. Ima tu svega, od dvosmislenih zadataka, pobrkanih naziva i nejasnih objašnjenja varijabli, nedovoljno ili pogrešno opisanih problema, preko viška rečenica koje pripadaju nekom drugom zadatku, pogrešnih test primjera itd…

Istaknimo samo neke loše ‘primjere’ iz različitih zadataka sa županijskih i državnih natjecanja:

– Crtež je napravljen u nekom drugom programu (u razgovoru s autorima doznali smo  da je rabljen Corel) i to izrazito loše ako govorimo o  proporcijama i skaliranju crteža. U zadatku se nigdje ne spominje koliki je kut između krakova, pretpostavlja se da su to jednaki kutevi.

– Za test primjer koji j naveden u zadatku PRUGA 5 10 5 30 10 [[2 -20] [8 0] [3 -30] [10 0] [3 30] [5 0]] nije data odgovarajuća slika.To je zbunjivalo natjecatelje i trošilo im vrijeme pri razumijevanju zadatka

– U tekstu zadatka pobrkane su ulazne i izlazne vrijednosti, točnije varijabla :n koja u zadatku predstavlja i ulaznu i izlaznu vrijednost, što ne bi smjelo biti tako

– Navedeni test primjeri u zadatku su u potpunoj suprotnosti sa zadatkom.

– Na bodovanju su se priznavala rješenja samo kako je autor mislio, a da prethodno nije jednoznačno definirao uvjete za takvo shvaćanje zadatka.

– Službeni test primjeri bili su isti kao i test primjeri iz zadatka. Dakle, dovoljno je bilo samo upotrijebili test primjere i dobiti su 42/50 bodova.

– Objavljeno službeno rješenje bilo je netočno (umjesto lt 10 treba pisati lt 20 što uvelike mijenja kosinu nogu). A na osnovu tog netočnog službenog rješenja bio je izrađen i test primjer u zadatku.

– Ulazna varijabla :alfa se u tekstu spominje pod drugim nazivom :kut.

– Nigdje u zadatku nije objašnjeno niti je na crtežu označeno da se biljarska kugla odbija pod onim kutom pod kojim je i udarila u rub pravokutnika. Svi natjecatelji te dobi (radi se o 5. razredu) to ne mogu pretpostaviti niti zaključiti jer bi prethodno trebali biti upoznati sa zakonima biljara i zakonima fizike.

Grešaka je bilo mnogo, bilo je i na tu temu rasprava na forumu, od koji neke donosimo u analizi, a neki najbolji natjecatelji su s pravom rekli da su zadaci za harakiri.

Logično jest, ako se ni priznanja ne mogu dodijeliti prema propozicijama, kako će onda zadaci, kao najvažniji i najsloženiji dio posla, biti besprijekorni.

No evo kratke analize:

Kratka analiza grešaka u zadacima iz Loga