Iz poluvisokog izvora saznali smo da je temeljem predstavke Zagrebačkog računalnog saveza krajem prošle godine održana rasprava o zaštiti prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, s posebnim osvrtom koji se odnosio na informatička natjecanja i poznate probleme u zadnjih nekoliko godina, otkako je ravnatelj Agencije u povjerenstvo imenovao svoje poslušnike.

U raspravi pod navedenom točkom  sudjelovali su gospodin predsjednik odbora Darko Milinović i uvaženi zastupnici, članovi odbora.

Osim njih u raspravi je sudjelovao gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović te predstavnica pravobraniteljice za djecu.

Uvodnu i završnu riječ dao je Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a, podijelivši prije početka izlaganja slikoviti tabelarni prikaz “virtualnog” natjecanja, u kojem su u glavnoj ulozi bile poštovane zastupnice i zastupnici te vanjski članovi, kako bi se lakše uživili u situaciju u kakvoj su se našla darovita djeca, i zbog koje se problematika zaštite prava djece koja sudjeluju na natjecanjima i našla na dnevnom redu Odbora za obitelj i mlade Hrvatskog sabora.

Tko je htio mogao se na licu mjesta slikovito uvjeriti: kako se učenici pozivaju na državno natjecanje, i kako se može pozvati i više od predviđenog broja, ali samo uz uvjet da oni ispod crte imaju isti broj bodova kao i posljednji iznad crte, tako da su broj 11 i 12 uključeni na listu, a ispod liste ostaje “učenik” koji ima samo jedan bod manje.

Osim načina pozivanja, mogli su se uvjeriti kako su izgledale protupropisne ljestvice poretka na kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, kao ova dolje koju su dobili.Mogli su se uvjeriti kako su morale izgledati ispravne ljestvice poretka, npr za 4. razred ili za 5. razred.

Tko se zaista želio uživjeti u ulogu učenika mogao se u trenu uvjeriti koliko je zabrana da se učenici ne smiju natjecati dok ne upišu 5. razred “BEDASTA” (kako je napisao uvaženi kolumnista Večernjeg lista u petak 14.2.), i kako najviše pogađa one najmlađe iz 2. razreda, poput Dorijana Lendvaja.

Isto tako mogli su s lakoćom uočiti koliko je tragikomično kada je netko upisan da je bio peti, a zapravo je bio prvi. I koliko je sramotno da jedni rade s djecom, a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, samo zato jer je tako odlučio gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović, navodno uz potporu gospodina ministra Željka Jovanovića. Vidjeli su koliko je neodrživo stanje u kojem ni najbolji olimpijac u povijest Johhny Ho, ne bi smio biti evidentirani mentor jer nema radnu knjižicu u nekoj osnovnoj školi ili učeničkom domu, a sve po modelu gospodina Vinka Filipovića.

Oni s boljim darom opažanja mogli su uočiti u naslovu da je “natjecanje” datirano godinu dana ranije, u 2012. godinu, i to samo zato da bi u njem’ “mogli sudjelovati učenici razredne nastave”. Naime, početkom 2013. oni su došli na natjecanje i poljubili vrata, saznavši da se “više ne smiju natjecati”.

Naravno, neki su branili unaprijed pripremljene stavove bez da su se prethodno upoznali s činjenicama, i to bez obzira što su “kao prvašići” zapravo i sami bili ugroženi. Saznali smo da su neki na početku ometali uvodničara, pa je gospođa Šimac Bonačić demokratski uskočila u riječ i izjavila kako to njoj ništa nije jasno, ali joj je “logično da mentor učenicima koji idu na natjecanje bude zaposlenik škole”, ne mareći što u Uputama za sva natjecanja u točki 3. piše da je “mentor ona osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje”. Za razliku od nje gđa Marija Lugarić je izjavila kako je njoj poznato “da neki nastavnici ne rade s djecom ali na konto njihove darovitosti skupljaju bodove”.

Mi, zbognas.org-ovci smo zadovoljni. Očito je da su i naši napori da osvjetlamo i razotkrijemo diskriminaciju djece i njihovim izvanškolskih mentora, urodili plodom.

Čini nam se da je u pripremi sjednice sagledano sve što je bilo bitno, a ukupni problem zbog kojeg se tražila zaštita prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, prema službenim dokumentima Odbora (Sabora RH), definiran je ovako:

• U travnju 2013., Odboru za obitelj, mlade i sport predstavkom se obratio Zagrebački računalni savez na traženje obitelji svojih članova (tajnik Saveza, g. Zdravko Škokić). Predstavka je popraćena obilnom dokumentacijom (na tristotinjak stranica), odnosno kopijama prepiski mentora, roditelja, udruga i zlatnih olimpijaca te Saveza s raznim državnim institucijama (MZOS, Agencija za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, MSPM. Pravobraniteljica za djecu, Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika RH, saborskim odborima…), sve u posljednje 2,5 godine. U predstavci se, među ostalim, navodi:

• učenicima nižih razreda osnovnih škola koji su od 2010. godine do 2012. godine sudjelovali na natjecanjima iz informatike povrijeđena su njihova prava jer njihovi uspjesi nisu rangirani sukladno propozicijama natjecanja (i na način kako je to bilo činjeno od 2001.-2009. godine), te nisu dobili priznanja za onaj rezultat koji su prema važećim pravilnicima postigli. Kako se tvrdi, pogrešne ljestvice poretka izrađivane su “po dobnim skupinama” i prema dijelu pravilnika koji određuje “Način pozivanja na višu razinu natjecanja”, a ne “po razredima” i prema poglavlju “Poredak učenika nakon natjecanja”, tako da se u evidencijama pobjednika nalaze netočni podaci;

• umjesto rješavanja problema i ispravljanja nepravdi prema učenicima, mentorima (ali i Republici Hrvatskoj kojoj su uskraćene točne evidencije državnih pobjednika), pred kraj polugodišta šk.god. 2012/2013. izmijenjeni su pravilnici i Upute za sva natjecanja (u informatičkom pravilniku je umjesto odredbe “po razredima” upisano “po dobnim skupinama”)’,

• učenici nižih razreda osnovnih škola saznali su tako koncem prvog polugodišta 2012. godine kako se mijenjaju Upute za sva natjecanja i pravilnik, te da oni, premda su se pripremali za natjecanje, na istome ne mogu sudjelovati dok ne upišu 5. razred. Učinjeno je to, dakle, nakon početka školske godine, te je i na taj način učinjena nepravda prema navedenoj skupini djece; učenici koji se prijavljuju na natjecanja, za mentore ne mogu imenovati osobe s kojima se stvarno pripremaju za natjecanja, osim ako isti nisu zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova. Na taj način je mladim mentorima uskraćeno pravo evidencije s naslova rada (npr. mentor učeniku koji se priprema za natjecanje ne bi mogao biti pobjednik informatičke olimpijade jer nije zaposlen u školi, premda radi s učenikom putem privatnog ili nekog drugog angažmana izvanškolski).

Navedenu predstavku Odbor je proslijedio u nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je pak odgovor (pripremljen u AZOO) poslalo Savezu i Odboru.

Nakon dobivenog odgovora, Savez je opetovano pisao Odboru, sa zamolbom da se o ovoj problematici u smislu zaštite djece i mladih odnosno povrede dječjih prava raspravlja na sjednici Odbora kako bi ukazali “na potrebu da se greške isprave, a izmjene Uputa i pravila opozovu, obzirom da zaprimljeni dopis AZOO ne sadržava zatražene odgovore, niti na koji način rješava problem“. Naprotiv, Savez je naveo kako su nakon svih dopisa učenici nižih razreda osnovnih škola još i dodatno kažnjeni izmjenom Uputa i pravilnika, pa sad više niti ne mogu sudjelovati na natjecanjima (unatoč činjenici što su neki od ranijih natjecatelja, koji su kao učenici razredne nastave osvojili 1. mjesto u RH, danas već i pobjednici međunarodne informatičke olimpijade).

Sve ove navode je u uvodnom izlaganju ponovio g. Zdravko Škokić, tražeći od članova Odbora da razmotre cjelokupnu problematiku, sve u svrhu zaštite učenika nižih razreda koji su/bi sudjelovali na natjecanjima iz informatike, no za svoj uspjeh nisu dobili priznanje u skladu s tada važećim pravilnicima, a nakon čega im je uskraćeno pravo da se natječu u idućim godinama, dok ne narastu. Istaknuo je da je grešku počinilo državno povjerenstvo u trenutku kada je natjecanje već bilo završeno, jer je učeničke bodove upisivalo na ljestvicu poretka u kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, a ne na zasebne ljestvice “po razredima” kako je nalagao pravilnik, te ukazao na potrebu da se greške neizostavno isprave, da se djeci daju ispravna i točna priznanja uz izmjene na odgovarajućim web adresama, da se uz njihova imena upišu osobe koje su ih zaista pripremale, a ne da jedni rade a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, te da se izmjene Uputa i pravila opozovu, potkrepljući navedeno slikovitim tabelarnim prikazom.

Za početak više nego dovoljno.

Uporno traženje roditelja, djece, zlatnih olimpijaca i najboljih mentora, udruga i računalnog saveza, pa i nas iz zbognas.org koji već dvije godine pišemo, te nekoliko medija koji su se odvažili ukazati na problem (Index.hr, Hrvatski fokus, Moje dijete i Dnevno.hr) urodilo je plodom.

Strana roditelja i diskriminirane djece dobila je legitimitet u Saboru Republike Hrvatske.

Osim navedenog, prije nekoliko dana i ekipa NOVA TV “Provjereno” razmontirala je činjenicu da je Agencija AZOO nesuvislim promjenama pravilnika zabranila najmlađem (neevidentiranom) državnom pobjedniku u povijesti, malom programeru Dorijanu Lendvaju, da se natječe dok ne upiše peti razred, “nagradivši” ga tako za njegovu izvanserijsku darovitost, kaznom i moratorijem na natjecanje u trajanju od dvije godine.

Nisu ga upisali u listu državnih pobjednika 2012., a zatim su mu uzeli su mu i dvije godine natjecanja!

Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika na snazi je od 1991. godine, a ovako ponašanje je izvan svake pameti!

U samoj sjednici bilo je svakakvih izlaganja, pa čak i o tome da bi starije dijete jednog roditelja koji ne zna programirati moglo biti diskriminirano u odnosu na mlađe dijete nekog drugog roditelja, jer njegov roditelj znade programirati. Bilo je i vjerojatno i onih koji su zapazili detalje u prilog darovitim programerima, ali su ih odšutili, no o tome i o drugim zanimljivim postupcima, stajalištima i izjavama u nekom drugom članku.

Donosimo pismo jednoj uglednoj novinarki s ciljem da javnost shvati da su problemi iznimno ozbiljni. Osim ugledne novinarke pismo smo istia dan, 14.6.2012., dobili i mi u portalu zbognas.org .

PISMO:

U tri godine uskraćena su priznanja za postignuti rezultat devetorici učenika, darovitih informatičara, najboljih mladih programera u državi..

Petorici natjecatelja uskraćeno je priznanje za pobjedu, a četvorici za drugo odnosno treće mjesto.

Kako im je uopće palo na pamet i uspjelo na ljestvicu poretka s petašima 2010. godine staviti Josipa Klepeca, tada učenika četvrtog razreda, pitanje je za koje obični smrtnici ne mogu naći odgovor.
Kako im je uspjelo istu stvar ponoviti 2011. s učenikom Dominikom Fistrićem, još je veća zagonetka.
A kako su to uspjeli napraviti s još trojicom malih genijalaca i ove godine, to je već zagonetka na kvadrat.

Niti četrnaest mjeseci nije bilo dovoljno da odgovorni za informatička natjecanja iz AZOO pogreške priznaju, i da ih saniraju i za njih se ispričaju.
A trebalo je samo ispraviti pogrešne ljestvice poretka, zatim učenicima podijeliti priznanja za one rezultate koje su zaista postigli, a one najbolje od najboljih – pobjednike, uvrstiti na liste državnih prvaka te im zatim svečano uručiti Oskare znanja.

Hoće li napokon najbolji programeri dobiti priznanja za rezultate koje su zaista postigli, hoće li odgovorni organizatori prestati petljati prikrivajući što znači obvezujuća odredba da se ljestvica poretka za kategorije natjecanja iz programiranja mora napraviti PO RAZREDIMA?
I napokon, hoće li se ravnatelj Agencije ispričati učenicima i javnosti zato što nije znao da se poredak učenika nakon natjecanja
određuje na temelju istoimenog poglavlja iz Pravilnika koje glasi Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja?

Hoće li smijeniti nestručne ili će i sam dati ostavku?

Četrnaest mjeseci je prošlo.
DOSTA NAM JE NESTRUČNOSTI!

S poštovanjem,

Zdravko Škokić, dipl.ing.

Prošlo je gotovo godina dana kada smo se prvim malim proglasom obratili medijima. Uskoro ćemo naš novi, netom objavljeni proglas, uputiti na mnoge adrese, pa vrijeme je da se slučaj riješi.

A do tada evo našeg pisma iz lipnja 2012.:
Poštovani,

u situaciji kada daroviti programeri već tri godine ne mogu dobiti priznanja za stvarno postignute rezultate, jasno je da ne mogu sanjati ni o kvaliteti zadataka i svemu drugom što jedno natjecanje čini kvalitetnim.

Previše vremena je prošlo, a AZOO i MZOS-ovi savjetnici još nisu naučili propozicije natjecanja i shvatili da se po njima mora postupati, i da se sve greške moraju ispravljati.

Poglavlje Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja ima pet redaka, a svaki prosječno obrazovani građanin zna da odredba “PO RAZREDIMA”
znači da se na ljestvicama poretka moraju nalaziti učenici razvrstani po POJEDINAČNIM RAZREDIMA, a ne po skupinama razreda ili drugačije!
No to ne znanju naši ‘obrazovnjaci’ u AZOO, koji dokazano ne rade ni sukladno pravilniku ni u najboljem interesu djeteta.

O svemu su obaviješteni i MZOS i Ured Premijera i Predsjednik RH.
Roditelji su nezadovoljni te su se pismom, kojeg uskoro donosimo, obratili predsjedniku države.

NI OVE GODINE NA SVEČANOST PODJELE OSKARA ZNANJA NISU POZVANI SVI PROGRAMERI, DRŽAVNI POBJEDNICI.

http://www.zbognas.org/u-tri-godine-uskratili-pet-prvih-dva-druga-i-dva-treca-treca-mjesta/

http://www.zbognas.org/prije-osam-godina-i-ja-sam-bio-proglasen-pobjednikom-za-cetvrte-razrede-a-taj-dio-propozicija-se-nije-promijenio/
http://www.zbognas.org/voditelj-natjecanja-ne-poznaje-propozicije/
http://www.zbognas.org/slucaj-dominika-fistrica/
http://www.zbognas.org/iz-izvrsnosti-u-prosjecnost/

Očekujući Vaš interes i povratni e-mail, srdačno Vas pozdravljam!

Uredništvo zbognas.org

Popvratni e-mail nismo nikad dobili, ali je nekoliko tjedana kasnije na naš idući upit reagirao INDEX.HR .

Adrese:

skolski_program@hrt.hr

pulshrvatske@hrt.hr

indeks@hrt.hr

hrvatska_uzivo@hrt.hr

dobro_jutro@hrt.hr

8kat@hrt.hr

znanstveni.program@hrt.hr

obrazovni@hrt.hr

urednik@t-com.hr

matija.babic@gmail.com

urednik@dalje.com

gl.urednik@vecernji.net

marijana.zrinjski@vecernji.net

branka.osmec@vecernji.net

jutarnji_gradska@yahoo.com

redakcija@24sata.hr

Portali su se pokrenuli, počeli su istraživati. Naš jednogodišnji napor se isplatio. Nakon objave filma “Najmlađi najboljić”, krenulo je još snažnije. Jučer smo dobili obavijest o tome da je portal Dnevno.hr zamolio za odgovore na nekoliko pitanja osobe iz udruge koja je i dosad spremno izlazila roditeljima ususret. Znamo da se roditelji, možda i s pravom, ponekad ljute na njih jer ‘ne vise’ medijima za vratom, želeći uporno probleme rješavati kroz institucije. Mi zbognas.orgovci znademo da su obje strane u pravu. Na roditeljima je da se bore, a na udrugama da prvenstveno rade svoj posao, ali da pritom ne okreću leđa onima zbog kojih postoje. Kako su to činili neki drugi.

Donosimo vam izvorni razgovor Dnevnog.hr s predstavnikom naše vrijedne udruge koja se ne boji vlastitog mišljenja,  ni rada za dobro djece, uostalom kao ni neki vrlo važni čimbenici izvršne vlasti kojima skidamo kapu za njihovo djelovanje.

Poštovani,

Budući da smo na portalu Dnevno.hr upoznati s pričom telentiranog Dorijana Lendvaja, učenika trećeg  razreda iz Popovače i državnog prvaka kojemu je uskraćeno zasluženo prizanje za rezultate, postavila bih Vam nekoliko pitanja. Budući da bi članak o talentiranom Dorijanu trebao biti objavljen što ranije, ja bih Vas molila odgovore u što kraćem roku.

1. Obzirom na inzistiranje o uvođenju zdravstvenog odgoja, smatrate li da u skladu s tim informatički odgoj, koji je bitan i s kojim idemo u korak sa ostatkom svijeta, nema zaslužen tretman i pomalo je bačen u ‘out’?

Mi računalci ne bismo ulazili u problematiku zdravstvenog odgoja, ostavili bismo to najboljim hrvatskim zdravstvenjacima i kreativnim obrazovnjacima te zainteresiranoj javnosti. No možemo zagovoriti maksimalnu toleranciju i kvalitetan dijalog, osobito u situacijama gdje su razlike u stajalištima izraženije. Jer, što se manje slažemo u projektiranju nečega, moramo više razgovarati.

Informatički odgoj nikako nije bačen u ‘out’, postoje stotine i stotine izvrsnih učitelja i profesora koji rade odličan posao u nastavi. Konkretni slučaj malog Dorijana i devet učenika koji nisu dobili odgovarajuća priznanja za svoje rezultate na prethodna dva državna natjecanja, i koji su krajem polugodišta saznali da ne smiju pristupiti natjecanjima u programiranju te da osobe koje s njima rade ne smiju biti evidentirane kao mentori, jer nisu zaposleni u odgojno obrazovnoj ustanovi, je svakako jedinstven. No to je problem pojedinaca koji su se brzopleto i nemudro pozabavili specijalističkom problematikom koju uopće ne razumiju. Naravno, na kraju uvijek ispadne da je to i problem onih koji su im to dopustili. U ovom slučaju se vlasti mijenjaju, a problemi ne prestaju, nego se dramatično povećavaju.

2. Što mislite o informatičkom odgoju u hrvatskim školama? Kad bi se on po Vama trebao uvesti?

Informatika kao predmet već je odavno uvedena u naše škole. I, kao što je naglašeno, velika većina učitelja i profesora svoju predmetnu nastavu radi više manje odlično. Istina, roditelji i djeca ponekad se znaju žaliti da dobivaju čudne zadaće i da ih se tjera da ‘bubaju’ umjesto kreiraju. A oni najbolji natjecatelji ‘brundaju’ zbog toga što se previše prostora u natjecanjima dalo Osnovama informatike, i da zbog toga trpi najkreativniji dio informatičkih natjecanja – programiranje. I njihovi roditelji su nam o tome govorili još prije dvije tri godine, uspoređujući to na način kako bi izgledalo da se Blanka Vlašić, umjesto u skoku u vis, mora natjecati u Osnovama skoka u vis. I onda, umjesto da skače 210cm, učiti napamet debljinu i duljinu, krtost ili elastičnost letvice, debljinu i dimenzije strunjače, amplitude letvice dok se trese, itd. Iako to i nije baš u potpunosti tako, mada simpatično zvuči, svakako je važno znati, kada je riječ o informatici, jedino natjecanja u programiranju imaju i svoje međunarodne oblike, do olimpijada CEOI i IOI. I da su upravo Hrvati među najboljima u svijetu. Hoćemo li onda sužavati prostor najkreativnijem natjecanju u kojem smo iznimno zapaženi u svjetskim razmjerima, ili ćemo ipak, pa makar sa zakašnjenjem, uraditi sve da se to natjecanje vrati na potrebnu razinu i u stručne ruke onih koji su ga stvarali? Potpuno izravno, kao što se u matematičkim natjecanjima kao suorganizator pojavljuje nacionalno drštvo matematičara, tako i u informatičkim natjecanjima treba koristiti HSIN, nacionalni savez informatičara, sa svim vrhunskim bivšim natjecateljima koji najbolje znaju što je olimpijska razina, ne samo natjecateljski nego i organizacijski. U njihovo vrijeme, u vrijeme Luke Kalinovčića i ekipe izvrsnih mladih ljudi, nije bilo šanse da se dogodi ni najsofisticiraniji stručni problem, raspravljalo se o običnim smrtnicima nedokučivim nijansama zadataka, a ne o ‘brljanju’ ljestvica poretka.

3. Mislite da djeca u školama imaju odgovarajuće opremu za informatičko obrazovanje?

Pitanje opremljenosti škola je složeno, a precizan odgovor znaju oni koji imaju potpuni pregled situacije i koji skrbe o opremanju. Ima škola  koje su fantastično opremljene, a ima i onih koje su nešto lošije, a neke, čak i vrhunske, nemaju ni dovoljno prostora. S obzirom na sve okolnosti, i osobito teškoće poraća, na tom području se učinilo puno u zadnjih petnaestak godina.

4. Kakva je budućnost talentirane djece u području informatike kada smo vidjeli kako država ne mari za učenike poput Lendvaja?

Država to smo mi svi, a državnu vlast čine najistaknutiji izabrani pojedinci i institucije. U ovom slučaju najodgovorniji obnašatelji državne vlasti najvjerojatnije izravno nisu ni čuli za slučaj Dorijana i njegovih mrvicu starijih prijatelja. Preciznije bi bilo reći država niti ne zna za problem, jer informacije često zaostanu u ladicama pojedinaca, nego li da država u cijelosti ne mari. Loše je što problemu žustro nisu pristupali oni koji su prvi pozvani, za razliku od nekih, pa i na visokim položajima, koji skrbe građanima ili o zaštiti djece, i koji su vrlo spremno stali u obranu dječjih prava i promicanja dobrobiti djece.

5. Što mislite o izmjenama informatičkog pravilnika i Uputa za sva natjecanja i smotre o pravilima natjecanja?

Informatički pravilnik doživio je dvije promjene. U poglavlju Poredak učenika nakon natjecanja, umjesto odredbice ‘po razredima’, nakon trinaest godina, ugrađena je nerazumna formulacija ‘po dobnim skupinama’. Namjena dobnih skupina u programiranju oduvijek je bila da unutar jedne dobne skupine svi natjecatelji rješavaju identične zadatke, a poslije natjecanja ljestvica poretka se, temeljem sada izbačene odredbice, izrađivala ‘po razredima’, što je bilo i normalno, i u najboljem interesu učenika.

I drugo, umjesto dobne skupine ‘do 5. razreda uključujući i peti’, gdje su iste zadatke rješavali petaši, ali i njihovi mlađi kolege poput Dorijana i Ivana, i mnogih drugih ranijih godina, sada je izbačena riječ ‘do’ te je ostala dobna skupina ‘5. razred’. Usput su i srednjoškolci, koji su oduvijek radi štednje na izradi zadataka, bili podijeljeni u dvije dobne skupine sada podijeljeni u četiri. Kakve su to novouvedene dobne skupine od petog osnovne do četvrtog srednje, u kojima je svaki pojedinačni razred postao jedna dobna skupina? Olimpijci i njihovi nasljednici umiru od smijeha kada to vide. Međutim, roditeljima i djeci oštećenih nije nimalo smiješno. Oni vide da su im dvije godine ‘objašnjavali’ da se poredak nakon natjecanja mora izrađivati ‘po dobnim skupinama’ iako je pisalo ‘po razredima’, da bi sada, umjesto da problem riješe, dokazano dobru formulaciju ‘po razredima’ izbacili, i umjesto nje uveli svoju smiješnu tvorbicu ‘po dobnim skupinama’ u kojoj više nema učenika razredne nastave (1. do 4. razred). Osjećaju se jadno, jer ne mogu doći do starih pravilnika na službenim stranicma nadležne agencije. I mi računalci smo u nevjerici jer je Hrvatska prekinula odličnu tradiciju u kojoj su programerski pobjednici još od 2001. bili i učenici nižih razreda. Neki od njih, poput Ivice Kičića, koji je pobijedio 2003., kao učenik 4.r, ili Marina Tomića koji je kao četvrtaš pobijedio dvije godine kasnije, u međuvremenu su osvojili i olimpijska zlata.

Upute za sva natjecanja i smotre doživjele su isto tako dvije izmjene pred kraj polugodišta i kao da su na neki način naknadno potcrtale promjene informatičkog pravilnika koje su objavljene tjedan dana prije toga. Učenicima razredne nastave tako je zapriječno sudjelovanje u državnim natjecanjima. Roditelji su ostali u čudu, jer su ih pola godine ranije obavijestili da su od prošle školske godine ‘uvedena’ posebna priznanja za učenike razredne nastave, a sada ih ‘izbacuju’. No to nije sve. Roditelji su po drugi puta ostali u čudu kada nisu mogli uz imena svoje djece kao mentore upisati osobe koje su njihovo dijete učinile državnim pobjednikom, nego neku zamjensku osobu, samo da je zaposlenik škole. Dakle, odjednom je prestalo biti važno tko je uistinu radio s djecom. To je bila druga izmjena Uputa za sva natjecanja, a je li itko iz natjecateljske zajednice, koja broji četrdesetak natjecanja i smotri, sudjelovao u pripremi Uputa nije poznato.
6. Što bi se moglo učiniti za talentiranu djecu poput Dorijana i ostalih?

Moglo bi se, i moralo, učiniti slijedeće. Prvo, ispraviti podatke u službenim evidencijama, tako da i premijer i predsjednik i ministar i cijela javnost vidi i zna da su državni pobjednici bili i Josip Klepec iz Vrbovca (kao učenik 4.r. 2010.), Dominik Fistrić iz Pušće (4.r., 2011.), zatim Dorijan Lendvaj iz Popovače, 2.r. , Ivan Jambrešić 3.r. iz Zagreba, Martin Josip Kocijan iz Čakovca, kao učenik 4.r. te ponovno Dominik Fistrić, kao učenik 5.r. (svi za 2012.). Ujedno ispraviti ljestvice poretka tako da se najednoj ljestvici poretka nalaze učenici jedno te istog razreda, a ne ‘smješanac’ od više razreda. Svim učenicima treba dati točna priznanja za rezultat koji su uistinu postigli, a pobjednicima i Oskare znanja.

Drugo, djecu nižih razreda valja dodatno zaštititi tako da im se organizira zamjensko natjecanje kako bi i oni mogli pokazati znanje na razini države. Oni koji su pokazali da su spremni zaštiti promicanje dobrobiti djece, mogli bi dati poticaj i za organiziranje zamjenskog natjecanja, u kojem ćemo rado pomoći.

I na kraju, zbog sve talentirane djece, uključujući i njihove roditelje ili skrbnike, mora se staviti van snage duboko pogrešna izmjena Uputa za sva natjecanja prema kojima mentor može biti samo odgojno obrazovni radnik. Upravo državna vlast mora inzistirati da se dosljedno u evidencije o darovitim pojednicima neizostavno upisuju potpuni i točni podaci. Kako će premijer ili ministar nagraditi osobe najzaslužnije za poticanje darovitosti u nekom području, ako u evidencijama nedostaju najbolji natjecatelji i ako je najboljim mentorima zabranjeno da budu evidentirani jer, eto, nemaju radnu knjižicu u učeničkom domu ili školi?

Za talentiranu djecu dužni smo učiniti sve što je u našoj moći te ih u svakoj prilici štititi. Dužni smo svjedočiti istinu o njihovoj darovitosti i rezultatima, te spremno i žurno ispraviti pogreške, ako se dogode. I u najvećoj ljubavi se pogriješi i ispriča, pa se ide dalje. Učenički rezultati ne zastarjevaju, a ‘smiješane’ rang liste nakon završenog natjecanja na kojima se, umjesto jednog, nalazi više pojedinačnih razreda, ne smiju poništiti učenički rezultat.

Zbog talentirane djece moramo dosljedno vjerovati i u sve insitucije, jer bez njih pogreške ne možemo ispraviti.

Darovite moramo promatrati kao nacionalni resurs, oni zaslužuju konsenzus sviju, i ne mogu biti predmetom ikakve zasebne politike, a o politikanstvu da i ne govorimo.

Nakon što je u prošloj godini nekoliko puta pisao tadašnjem gospodinu Ministru i gospođi premijerki, najbolji osnovnoškolski natjecatelj u povijesti Hrvatske, i osvajač zlatne olimpijske medalje, Ivica Kičić, sada već uspješni sudent Fizike na PMF-u, obratio se i novom Ministru, gospodinu Jovanoviću.

Namjera mu je bila pomoći državnoj upravi da konačno uoči propuste svojih administrativaca u državnim natjecanjima kako bi se nepravda prema njegovim nasljednicima ispravila. Na kraj pameti mu nije bilo da će samo pola godine nakon njegovog pisma, umjesto ispravljanja pogreški, biti donesene propozicije koje će uvesti ‘veliku novost’ kako bi se prikkrile stare pogreške. Naši kreativci i agencije i DP-a su se dosjetili kako objasniti da su se ljestvice poretka morale napraviti ‘po dobnim skupinama’, a ne ‘po razredima’ (kako je odavno pisalo u propozicijama). Umjesto izvrsne odredbe ‘po razredima’, koja je u ljestvcama poretka zapravo štitila i najboljji interes učenika, uvedena je odredba ‘po dobnim skupinama’. Tako sada imamo osam dobnih skupina, a u svakoj skupini je po jedan razred. Eto, naši specijalisti su sada otkrili i epohalni izum – dobnu skupinu u kojoj i nema skupine. Ako niste znali, dobna skupina i pojedinačni razred su istoznačnice.  Povrh svega ona najmlađa dobna skupina je sada zatvorena za učenike nižih razreda, umjesto ‘do 5. uključujući i peti’, naziv dobne skupine je sada ‘5. razred’. Time su dvojici namlađih pobjednika u povijesti, te mnogim drugim darovitim četvrtašima, u biti zabranili nastup na državnom natjecanju. Jesu li svjesni mnogi dragi ljudi kako pomaganjem takvim organizatorima, i sami postaju saučesnici u postupanju protiv najboljeg interesa djeteta.

A sve pod parolom: “Možeš ti biti darovit koliko god hoćeš, ali natjecat ćeš se onda kada ti ja kažem! A uskraćena priznanja ne kanimo vam milom dati.” Je li to ispravno prosudite sami, a mi donostimo otvoreno lipanjsko pismo Ivice Kičića.

Šalje: Ivica Kicic <ivicakicic@gmail.com>
Datum: 15. lipnja 2012. 18:37
Predmet: LJESTVICE PORETKA NISU ISPRAVLJENE, A DAROVITI INFORMATIČARI KOJIMA SU USKRAĆENA PRIZNANJA JOŠ UVIJEK NISU UVRŠTENI NA LISTU DRŽAVNIH PRVAKA
Prima: zeljko.jovanovic@mzos.hr, ured@mzos.hr, sarasanela.butorac@mzos.hr
Kopija: predsjednik@vlada.hr, ured@predsjednik.hr, info@zbognas.org

Ispričavamo se što još nismo obavijestili čitatelje i o ovom pokušaju da se našem ministarstvu obrazovanja pomogne riješti problem pogrešno evidentiranih učeničkih rezultata. Zatrpani smo materijalima i ne stignemo sve obraditi, pogotovo složenije materijale koji zahtijevaju provjeru vjerodostojnosti. Svi već znadete da je državno povjerenstvo iz informatike zadnje tri godine pogrešno evidentiralo rezultate.

Što se događalo?

Ljestvice poretka sastavljane su ‘po dobnim skupinama’, a ne prema striktnoj odredbi ‘po razredima’. Iz tog razloga evidentirani rezultati nisu identični s onima koji su u stvarnosti postignuti. Naprimjer, najbolji učenici  drugih, trećih ili četvrtih razreda, umjesto priznanja za prvo mjesto, bili su proglašeni drugoplasiranim, trećim ili petim, pa ček i šestim. Zašto? Zato jer su se na ljestvici poretka uz njih protupropisno nalazili i učenici drugih viših razreda osnovnih škola. Dakle, sve se to zbivalo po završetku rješavanja zadataka i po završetku bodovanja. Bodovi su točno uneseni, ali je redoslijed učenika nakon natjecanja pogrešno (protupropisno) evidentiran! Učenici su dobijali pohvalnice za sudjelovanje umjesto priznanja za postignuti rezultat od prvog do trećeg mjesta ili priznanje za drugo i treće mjesto umjesto priznanja za prvo mjesto. A onaj tko nema priznanje za prvo mjesto nije mogao dobiti ni tzv. Oskara znanja. Na stranu što je Oskar znanja u biti bezimeni kipić koji sam po sebi pokazuje kakav je stvarni odnos ‘agenata’ prema darovitima, ali i takakv kakav je, mora doći u ruke onima koji su ga uistinu zaslužili! Na traženje roditelja polovicom studenog 2011. u ovaj trivijalni problem su se izravno uključili i ljudi iz Zagrebačkog računalnog saveza. Dobitnici su najviših gradskih priznanja, jedina udruga u povijesti kojoj je to uspjelo, i red je bio da bez oklijevanja budu dosljedno uz darovite i njihove obitelji. Sačinjeni su mnogi dokumenti, a mi izdvajamo pismo ministru Jovanoviću iz svibnja 2012. u kojem su dostavili i zacrvenili sve pogreške u ljestvicama poretka te si dali truda da pošalju i ispravljene ljestvice, ne bi li kojim slučajem, pomogli da se problem što prije riješi.

Protupropisne i netočne ljestvice poretka od 2010. do 2012.

Ispravljene ljestvice poretka od 2010. do 2012.

No ministar je ostao gluh i slijep na njihova traženja! Nažalost!

Kako se bližila središnja državna svečanost s podjelom Oskara znanja pobjednicima, a bilo je još uvijek vremena da se greške isprave, tajnik ZRS-a je poslao i svoj drugi po redu telegram gospodinu Ministru:

Uskraćivanje prava darovitim informatičarima, na listi državnih prvaka ni ove godine ne nalaze se svi državni pobjednici!

Poštovani  gospodine Jovanović!

Dana 22.3. u 12:57 sati, uputio sam Vama na ruke telegram broj 427 u vezi s višegodišnjim presedanom u najkreativnijem dijelu natjecanja iz informatike, programiranju.

U zadnje tri godine devetorici učenika uskraćena su priznanja, od čega petorici pobjednika.

Iako učenički rezultati ne zastarjevaju, smatram da ste već morali dobiti točnu informaciju o ovom problemu (dopis 050-01/12-01/1080, BROJ: 50302-21-12-1 od 6.3.2012, zatim „Uskraćivanje prava darovitim informatičarima, žurna obavijest“ Br. 43/2012 od 17.5., podnesak Klasa: 050-01/12-01/1080 Urbroj: 50302-17-12-2 od 5.6. i drugi dopisi).

JER, KAKO ĆETE KAO MINISTAR ZAŠTITI DJECU, AKO NI NEMATE INFORMACIJU DA SE PRAVILNIK NIJE TRI GODINE POŠTOVAO PA SU DJECA OSTALA BEZ ZASLUŽENIH PRIZNANJA?

Čemu služe državna natjecanja u kojima oni najbolji ne mogu dobiti ni priznanja za rezultat koji su uistinu postigli?

Umjesto da se obveže AZOO na ispravljanje grešaka i striktno poštivanje DVA RETKA PRAVILNIKA, savjetnici iz MZOS u dogovoru s AZOO ‘očekuju rješenje problema…’.

No problem nije riješen, na web stranici AZOO 4.6.2012. je objavljena lista državnih prvaka (bez učenika kojima su uskraćena priznanja o kojima sam vam pisao), a službeni pozivi za središnju svečanost u subotu 16.6. smiju se poslati samo evidentiranim državnim prvacima.

Iako su dvojica najmlađih učenika (I. Jambrešić, D. Lendvaj) upravo dobila pozive, svi oni su ustvari ponovno zaobiđeni jer njihova pobjeda nije evidentirana na ljestvicama poretka i nisu dobili priznanja za prvo mjesto i još uvijek se ne nalaze na listi državnih prvaka, Državni prvaci .PDF 205kb http://www.azoo.hr/images/drzavni_novoooo.pdf.

Povrh svega iz AZOO i nakon 14 mjeseci pristižu očitovanja u kojima oni i dalje tumače nemoguće i pišu ‘o svemu i svačemu’, samo ne o činjenici da je poglavljem pravilnika Poredak učenika nakon natjecanja i priznanja eksplicitno određeno da se ljestvica poretka za kategorije natjecanja iz programiranja mora izraditi PO RAZREDIMA, što se uredno činilo od 2000. do 2009.

Ima li veće sramote od činjenice da se na listi državnih prvaka ni ove godine ne nalaze svi državni pobjednici, a nepravde prema prvacima Josipu Klepecu iz 2010., Dominiku Fistriću iz 2011. i 2012., te njihovim kolegama M. Prološčiću, T. Babiću, Lovri Kalinovčiću i drugima, još nisu ispravljene!  

Stoga smatram da je zadnji trenutak da se nakon četrnaest (14) mjeseci lutanja, ravnatelj AZOO, gospodin Filipović, smjesta ogradi od propusta DP-a i tajnice Knezović, da ih smijeni i napokon u cjelini ispravi sve pogreške, te da se ispriča darovitim informatičarima i hrvatskoj javnosti, ili da u protivnom, i sam podnese ostavku!

Gospodine Ministre!

I vi i Hrvatska vlada, morali bi imati podatke o svim svojim državnim pobjednicima, zar ne?

Pokušaji da se Oskari znanja neevidentirano podijele ne vode k tom cilju.

Očekujući da Vas ova brzojavka, koju Vam i ovaj put šaljem na ruke, ‘ne zaobiđe’, nadam se žurnoj reakciji.

S poštovanjem,  

Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a

Nikakve reakcije, pa tako ni žurne, iz resornog Ministartva nije bilo. Nisu našli dovoljno razloga kako bi se borili za dobro djece.

Mi ipak vjerujemo da djeca nisu sama i da postoje državni dužnosnici koji će reagirati. Prostranstva bešćutnosti su alternativa za koju ne želimo ni čuti!

Da su se predstavnici roditelja informatičkih natjecatelja obratili predsjednik države, obavijestili smo vas u prethodnom broju.

U ime predsjednika države roditeljima je odgovor poslao predstojnik ureda Vito Turšić. Roditeljima je dao na znanje da je predmetnu roditeljsku zamolbu uputio Ministru MZOS-a gospodinu Željku Jovanoviću na daljne postupanje, sukladno njegovim nadležnostima.

Roditelji su očekivali mrvicu “nove pravednosti” na djelu.

Nažalost, prošlo je više od pola godine, no apsolutno bez ikakvih rezultata. Ni traga od stare pravednosti, a da o novoj i ne govorimo.

Stoga su se roditelji ponovno obratili predsjedniku države, o čemu uskoro donosimo članak.

NA_ZNANJE.

Problemi u državnim informatičkim natjecanjima nastali su 2010. godine.

Na kraju ovogodišnjeg natjecanja prelila se čaša tolerancije. Progovorio je glas razuma i građanske i službeničke odgovornosti. Tajnik udruge koja je prva u povijeti dobila oba najviša priznanja svojeg grada, smatrao je da daroviti programeri ne zaslužuju da se prešuti sve ono što uistinu događa, i  dana 22.3. 2012. u 12:57 uputio pristojnu brzojavku resornom ministru.

Sa stavom “da je dužan raditi nešto i pokazati svoje domoljublje te služiti narodu kada je već izabran za ministra”, u kratkim crtama je naveo glavne činjenice o kojima smo već prikupili dokumentaciju.

Evo brzojavke u cijelosti:

„Poštovani Ministre!

Zaustavite uništavanje mukotrpno sjecane razine informatičkih natjecanja u RH!  Za AZOO i udrugu DUMP nemamo više tolerancije, prevršili su svaku mjeru. Lista nevjerojatnih poteza se nagomilala, evo samo nekih. Nekvalitetni zadaci prepuni pogrešaka, odsustvo zaštite dostupnosti i ‘curenje’ zadataka, nepoznavanje i nepoštivanje svojih vlastitih pravila, stavljanje učenika jednih razreda na ljestvicu poretka za neke druge razrede, uskraćivanje priznanja i nagrade za postignuti rezultat, poništenja cijelih natjecanja, dovođenje učenika u neravnopravan položaj pa i gubitak sudjelovanja na državnom natjecanju, onemogućavanje učenika i mentora da prisustvuju vrednovanju svojih autorskih rješenja te vrednovanja prepuna pogrešaka, izbacivanje prevažnih odredbi odredbi o pravilima struke iz propozicija, donošenje odluka bez obrazloženja i uz neprofesionalne popratne tekstove, neodgovaranje na žalbe u žalbenom roku, višegodišnje ignoriranje prigovora i primjedbi te potpuna neosjetljivost na potrebu ispravljanja grešaka.

Zar je moguće da glavne osobe natjecanja ne razlikuju dobnu skupinu od kategorije natjecanja, ne znaju da odredba po razredima ne znači ‘po dobnim skupinama’ ili ‘prema načinu pozivanja’, ne znaju da se za sudjelovanje dijele pohvalnice i zahvale, a da se priznanja mogu dijeliti samo za postignuti rezultat, i to po završetku natjecanja.

Zar je moguće da odgovorni upotrebljavaju nepostojeće nazive odnosnih pravila i propozicija, da ne znaju da u natjecanju nema neslužbenih rezultata, nego da su svi rezultati natjecanja službeni, i oni privremeni i oni konačni. (A znaju se slikati s najmlađim učenicima i prije nego što je natjecanje uopće počelo te dijeliti tzv. ‘priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje’ u nepostojećoj kategoriji.)

Zar je normalno da se tek osnovanoj udruzi odmah dodijeli suorganizacija županijskog i državnog natjecanja?

Zar je normalno da Državno povjerenstvo donosi odluku da zahtjeva izradu zadataka iako je to jedno od njihovih zaduženja, da županije ne objavljuju ljestvice konačnog poretka nego ih samo očekuju i proslijeđuju žalbe na koje nema odgovora, ili da mentori sve više postaju administratori i sastavljači žalbi?

Gospodine Ministre, u informatičkim natjecanjima se ovako više ne može!

Molim vas, posvetite nam nekoliko sati, prikupite ključne informacije i prekinite kaos i nestručnost.

Zaustavite praksu da su najčešće krivi oni koji uočavaju probleme i svjedoče o njima, a ne oni koji ih stvaraju i ne žele ispravljati pogreške.

Daroviti informatičari ne zaslužuju da prešutimo ovo što im se radi nekoliko godina!

Potrebne su drastične promjene. Stanite uz njih!

Zdravko Škokić, dipl.ing., tajnik ZRS-a“

Prošla su tri mjeseca, a gospodin ministar nije odgovorio na brzojavku. Nije pokazao nikakav interes da se uključi u rješavanje uočenih problema ni želju da ispravi nečastan odnos svoje institucije prema darovitoj djeci, a probleme je uvišestručio.

Treba li nam ministar koji osim stalnog otvaranja sukoba i javnih svađa, u biti ne radi ništa? Pa čak nije u stanju odgovoriti na predstavke ili brzojavke državljana kojima bi morao služiti.

Ako gospodin misli da je vladar obrazovanja, u paketu s ravnateljem AZOO, vrijeme je da promijeni stav, možda još i ima malo vremena.

MINISTRU BRZOJAVKA 22 03 2012

Potvrda brzojav 22_3_12