Mali usputni razgovori s najboljim natjecateljima i njihovim uzorima, ali i s programskim voditeljima i mentorima te ostalim aktivnim sudionicima procesa poticanja darovitosti. UspuTalk će se potruditi da ne zaboravimo na vrijedne i poticajne ljude koji nam svojim rezulatima i postupcima pokazuju put.
I svijetle!
Zbognas Br. 3 donosi najnovije priče o nepoštivanju prava učenika na zasluženo priznanje, o tri godine izbjegavanja odgovornih organizatora da isprave greške i nepravde prema najboljim programerima. Donosi i priče o zalaganju roditelja da se greške isprave, otvorena pisma Predsjedniku … Continue reading
Dobro je poznata činjenica da su upravo udruge stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvata, uključujući i županijska i državna natjecanja u školskom sustavu Republike Hrvatske. Međutim, u pripremama za informatička natjecanja u zadnje dvije godine udruge informatičara, sudionice mnogih natjecanja, prestale … Continue reading
Je li moguće da iz nekog pravilnika ili propozicija o natjecanju samo tako nestane odredba ili bitna rečenica? Nije? E, varate se. Jest, moguće je, i nažalost, zbilo se. Dogodilo se to u natjecanjima iz informatike, odnosno u pravilniku naziva … Continue reading
Sramoćenje najsjanijeg olimpijskog područja u našem školstvu se nastavlja.
Da ravnatelj Agencije ne razumije bit natjecanja i poticanja darovitih, proizvodeći zbrku u natjecanjima iznošenjem samo njemu jasnih razloga zbog kojih je zabranio najmlađem državnom pobjedniku u povijesti RH Dorijanu Lendvaju (2.r) da se natječe dok ne upiše 5. razred, javno nam je otkrila NOVA TV, u svojoj prestižnoj emisiji Provjereno. Cijeli istinoljubivi auditorij koji drži do nacionalnih vrijednosti, a mali Dorijan i njegovi prijatelji, programerski znalci to svakako jesu, mogao je čuti rečenicu “da nije moguće Dorijana proglasiti državnim pobjenikom samo zato jer je bio jedini natjecatelj iz 2. razreda pa bi ispalo da se natjecao sam protiv sebe”. Kakva je to vrhunaravna bedastoća pokazuje činjenica vidljiva iz rezultata školskih i županijskih prednatjecanja u kojima je mali Dorijan bio bolji od više od četiri stotine ( > 400 ) svojih starijih kolega, i pobijedio ih (kao i Ivan Jambrešić) i stekao pravo sudjelovanja na državnom natjecanju.
Izjaviti za nekog tko je bio očigledno najbolji učenik 2. razreda te 2012. godine, da ne može biti upisan u listu državnih pobjednika, izvaliti za televiziju takvu glupost unatoč prejasnim pravilima koja nisu bila poštovana, i vide se na donjoj slici, i jasna su pismenom čovjeku,
može samo potpuni neznalica ili potpuno nekorektan čovjek.
Dorijan je bio regularni državni pobjednik, i mora ga se upisati u državnu evidenciju pobjednika.
No vratimo se na ovogodišnje natjecanje.
U svakom iole uređenom natjecanju, ispravljanje učeničkih rješenja događa se kao javno poznati dio rasporeda, i to odmah po završetku natjecanja.
No, u natjecanju iz Loga to nije slučaj, tako da se antipropaganda ovog natjecanja nastavlja i na ovogodišnjem državnom natjecanju.
DOĐITE PO REZULTATE SUTRA U 12
Kada je riječ o programiranju u programskom jeziku Logo, evaluacija učeničkih kodova u prisustvu učenika i mentora uvijek se odvijala neposredno po završetku samog rješavanja zadataka, a privremeni rezultati su se morali objaviti nekoliko sati nakon završetka rješavanja zadataka. Tri člana povjerenstva najsporijim mogućim radom od četiri učenika na sat (3×4/sat=12/sat) ovaj posao za tridesetak natjecatelja s lakoćom zgotove za tri sata.
Međutim, nesposobno državno povjerenstvo je na oglesnu ploču stavilo raspored bez evaluacije te učenike pozvalo da dođu pogledati rezultate sutradan u 12 sati te za uvid u kodove za 30 učenika predvidjelo pola sata, i odmah zatim pola sata za žalbu. Svatko tko prati ova natjecanja znade da se uvid u kodove, zbog specifičnosti, oduvijek osiguravao za vrijeme evaluacije.
Održati natjecanje u programiranju za osnovce bez mogućnosti prisustvovanja učenika i mentora evaluaciji naprosto je ispod svake razine koja je godinama uporno građena.
Neimati u Pravilniku, odnosno tzv. službenim propozicijama, odredbe o privremenim rezultatima i pravu na žalbu, može samo ovo državno povjerenstvo.
Napisati “Natjecanja u programsmskom jeziku LOGO za OSNOVNOŠKOLSKU SKUPINU”, ne izvire iz pravilnika i značilo bi da postoji i natjecanje u Logu za srednjoškolce.
A ovakve šlampavosti svojstvene su samo ovom državnom povjerenstvu i ravnatelju Agencije Filipoviću koji ih je imenovao.
Svaka čast onima koji to sve primjećuju, a zbog interesa djece ipak sudjeluju u organizaciji.
Naravno, tajnicu povjerenstva će smijeniti, kad tad.
A što je s onim članovima povjerenstva koji su predložili, glasovali i potpisali odluke suprotne pravilima? Što s gospodom Petričevićem i Dmitrovićem, koji su kao predsjednici potpovjerenstava najodgovorniji za natjecanja osnovnoškolaca? Zar će gospodin Nikola Dmitrović i dalje “u interesu darovite djece” surađivati s AZOO? Borba za “Interes djece” i njeni rezultati su vidljivi – stvorio je prvu listu neupisanih državnih pobjednika u povijesti RH. Jasno je da osobe koje još nisu u sebi osvijestile smisao za rad u stvarnom interesu djece, zapravo rade samo za svoju promociju. Dok su s jedne strane djeci uskraćena zaslužena priznanja za najviši plasman, “krivac” je dobio nezasluženo priznanje kao najbolji mentor.
Mi ne bismo mogli skupljati bodove za stručno napredovanje i ne mariti za djecu i njihovo pravo na priznanje za postignuti rezultat.
Potiranje darovitih u programiranju se nastavlja.