Kada bi obrazovne politike u svijetu slijedile zamisli i tvorbe gospodina Filipovića, ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, daroviti ljudi u svijetu, odnosno supertalentirana djeca (djeca su najvažniji ljudi, zar ne?) ostajala bi bez prilika da pokažu svoje raznovrsne talente.
Najbolji si u matematici? – Daj se skuliraj, čekaj dok ne upišeš peti razred!
Sviraš violinu ili gitaru za poludit? – Marš doma, čekaj dok ne upišeš peti razred!
Kažeš da si ti Dorijan Lendvaj, 2.r i da si već sudjelovao na državnom natjecanju i postao najmlađi najbolji u povijesti RH? Da si nepriznati državni pobjednik u programiranju? – Gubi se, imaš dvije godine zabrane, a ne moraš se javiti ni kada upišeš peti razred!
Šta ćeš ti na državnom natjecanju kada su tamo stariji dečki od 18 ili 19 godina.
Uostalom, ne smiješ se više družiti ni sa mamom i tatom jer su oni barem duplo stariji od maturanata. A s djedom i bakom ćeš se moći podružiti onostrano. Napravio si tutorial za programiranje? Ma to je tek neka bezvezna igrica.
Ne trebaš nam u obrazovnom sustavu, jesi li čuo? Ti ne smiješ biti dio obrazovnog ustava za darovite učenike prije nego upišeš peti razred!
Zašto? Zato jer sam ja, ravnatelj agencije Vinko Filipović tako rekao, a imam i potporu ministra Jovanovića.
Sve je to vidljivo i iz predvalentinovske priče o Dorijanu Lendvaju, NOVA TV.
A da gospodin Filipović za promjenu poštuje pravne akte Republike Hrvatske. Pustimo Zakon o suzbijanju diskriminacije, preopasan je. Pustimo nasilne i jednostrane promjene Uputa za sva natjecanja (“preko noći”), a bez suradnje sa zainteresiranom javnošću i ostalim suorganizatorima različitih državnih natjecanja.
Pogledajmo Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih, važeći pravilnik potpisan 10.5.1991. od našeg prvog ministra prosvjete i kulture, pok. prof.dr. Vlatka Pavletića. Netko se pametan tada najprije pobrinuo za darovite učenike.
Odličan pravilnik, iako imamo informaciju da su neki uvaženi saborski zastupnici na Odboru za obitelj i mlade diskutirali kao da ovaj pravilnik ne postoji. Zašto? Da bi se prikrilo kako pravilnik postoji, ali se nije poštivao (kao i informatički pravilnik) potrebno je najprije razglasiti da ne potoji ili ga proglasiti zastarjelim. Na taj način, prema nekim zastupnicima, prestaje obveza poštivanja (prestar je, ne mora se poštivati, kao ni mudrac). Pa onda na brzinu donijeti novi – lošiji, i reći – sada konačno možemo skrbiti o darovitima. Bilo bi smiješno da nije žalosno!.
A što kaže pravilnik, evo nekoliko detalja:
I. OPĆE ODREDBE
Članak 2.
Darovitost je sklop osobina koje učeniku omogućavaju trajno postignuće natprosječnih rezultata u jednom ili više područja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticanjem.
Darovitost je spoj triju osnovnih skupina, osobina: natprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, motivacije i visokog stupnja kreativnosti.
Prema sposobnostima područja darovitosti su:
1. opće intelektualne sposobnosti
2. stvaralačke (kreativne) sposobnosti
3. sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena područja
4. socijalne i rukovodne sposobnosti
5. sposobnosti za pojedina umjetnička područja
6. psihomotorne sposobnosti.
Tko, dakle, ima obvezu obuhvtiti sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja, tko je zapovjedni odgovorni? Gospodin Filipović i takvi. Smiju li se izvanškolski strukovnjaci izbaciti iz poticanja darovitih kako je to činio ravnatelj Agencije, ili je upravo Filipovićeva zadaća bila da ih nužno uključuje?
II. UOČAVANJE I UTVRĐIVANJE DAROVITIH UČENIKA
Članak 3.
Uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika stručan je i kontinuiran proces koji obuhvaća sve učenike na svim dobnim razinama cjelokupnog odgojno-obrazovnog razvoja.
Članak 4.
Uočavanje i procjenjivanje osobina darovitih učenika ostvaruju učitelji i stručni suradnici osnovne škole. Škola će se koristiti podacima i mišljenjima roditelja, odgajatelja u dječjim vrtićima i drugih stručnjaka – realizatora programa u koje je učenik uključen izvan škole.
Filipoviću, odlazi! Dosta nam je “pričam ti priču tamo-amo i posvuda, a istine niotkuda”!
Vi nikada nećete shvatiti da ste zbog nas tu!