Potpuno jasne i nedvosmislene odredbe pravilnika za informatička natjecanja kojima se određivao način pozivanja na državna natjecanja i poredak učenika nakon natjecanja bile su na snazi do prosinca 2012.

U skladu s tim odredbama postupalo se do 2009. godine o čemu svjedoče i najmlađi državni pobjednici, koji su uredno upisani u službene evidencije.

Nakon toga, početkom 2010., Agencija za odgoj i obrazovanje, na čelu s Vinkom Filipovićem, uz “obrazloženje” kako im je izrada zadataka od strane zlatnih olimpijaca bila preskupa, u igru uvodi novo povjerenstvo, imenujući na čelna mjesta i u članstvo osobe bez iskustva u vođenju ikakvih natjecanja.

Počinje kaos u najprestižnijem hrvatskom natjecanju.

Uvodi se novo podnatjecanje “Osnove informatike” i novi troškovi za izradu zadataka za to posve nekreativno i nepotrebno natjecanje, a vodstvo natjecanja povjerava se tek osnovanoj udruzi DUMP iz Splita, grada tajnice državnog povjerenstva koju je imenovao Vinko Filipović.

I što se događa? Novi ljudi od ravnateljeva povjerenja već na prvom svojem natjecanju ne znaju sačiniti niti ispravne ljestvice poretka, pa vrhunski programerski talenti ostaju bez priznanja za svoje rezultate. Lakrdija se nastavlja i iduće godine, da bi u 2012. doživjela ekspanziju. Broj oštećenih se udvostručio, djeci su nakon pritisaka pozvana da prime izmišljena i nepropisna “novouvedena” priznanja, da bi ih se u prosincu 2012. izbacilo s natjecanja dok ne upišu peti razred.

Osim toga, mentorima, koji nisu zaposlenici škola, Agencija je zabranila da budu evidentirani, čime ih se onemogućilo da budu sudionicima državnih natjecanja, pa je šutnja mislećih bila zajamčena.

Daroviti učenici razredne nastave, njihovi roditelji i mentori koji su se borili za istinu tako su postali žrtve svoje pravedne borbe.

Umjesto da se pogrješke isprave iz Agencije su širili dezinformacije kako su pravila bila dvosmislena pa ih se moralo mijenjati. Pravobraniteljica je čak napisala kako su roditelji tražili izmjene pravilnika, a imamo dokaze kako su oni tražili jedino da se pravilnici poštuju i greške isprave.

Sve te manipulacije o nejasnim pravilima padaju u vodu kada se pogleda donje objašnjenje, a opasnost po javni ugled onih koji su potpisivali i izgovarali rečenice koje ničim ne izviru iz pravilnika, puno je veća nego što se na prvi pogled moglo i zamisliti.

Pođimo redom.

Govorimo o jednom dijelu natjecanja odnosno o kategoriji natjecanja koja se naziva Programiranje ili u zadnjim godinama Primjena algoritama.

U svim pravilnicima od 2001. godine dvije ključne riječi za utvrđivanje poretka bile su ‘po razredima’, što je samo po sebi jasno. Skupine natjecatelja rješavale su identične zadatke, a poredak nakon natjecanja se utvrđivao ‘po razredima’ s ciljem da se izluči najbolji sedmaš, osmašica, petaš ili trećaš, pa i učenik drugog razreda, ako bi se možda pojavio.

Pravilnik 2001.

Pravilnik 2009.

Te godine dvostruki državni pobjednici kao učenici 4. razreda bili su Vedran Kurdija za BASIC/Pascal, a Karlo Grozdanić za Logo.

Zadnja godina u kojoj je postojala napredna i poticajna odredba ‘po razredima’ je 2012.

Unatoč posve jasnoj i nedvosmislenoj odredbi Agencija je nepoštivanjem pravila napravila kaos koji je, uz asistenciju Pravobraniteljice za djecu i dijela MZOS-a, neispravljen do danas, a učenici Dorijan Lendvaj (2.r) i Ivan Jambrešić (3.r) još uvijek nisu proglašeni državnim pobjednicima. Mali Martin Jospi Kocijan se kao učenik 4.r nepripadno našao na ljestvici s petašima, a Dominiku Fistriću (5.r) je zbog takvih nepravilnosti evedentirano drugo mjesto umjesto pobjede.

Način pozivanja na državno natjecanje utvrđivao se prema jedinstvenoj ljestvici svih natjecatelja koji su rješavali identične zadatke, dakle iz iste skupine, što je i logično.

A najmlađa skupina natjecatelja bila je uvijek otvorena prema nižim razredima, što je svakako bilo u najboljem interesu djeteta, ali i poticajno za posebno darovite.

Stoga je u pravilnicima pisalo da se poziva s najboljim rezultatima ‘do VI razreda’ ili kasnije osam najboljih učenika ‘do 5. razreda’ za programski jezik Logo, a slično i za BASIC/Pascal/C/C++.

2001

Ili 2012.

To je značilo da nikako i ničim nije bilo zapriječeno posebno darovitim najmlađim učenicima da se prijave i natječu, a što je i logično, i priprodno, i u najboljem interesu ne samo djeteta, nego i države koja potiče svoje darovite.

I upute za provođenje svih natjecanja i smotri bile su otvorena uma.

Postavile su okvir da u natjecanjima mogu (smiju) sudjelovati svi redoviti učenici škola, bez ikakve diskriminacije posebno darovitih na osnovu dobi te da im je zajamčeno sudjelovanje u natjecanjima prema načelu vlastitog odabira.

Postavile su i jasno načelo da je mentor osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje, bez ikakve diskriminacije programerskih specijalista na osovu spola, rase, dražavljanstva, nacionalne pripadnosti, radnog ili studentskog statusa odnosno ustanove/poduzeća u kojem bi mentor imao biti zaposlen.

Ta, potpuno jasna informatička pravila i korektne Upute za sva natjecanja, uz potporu dijela MZOS-a i uz pomoć dobivenu iz Ureda Pravobraniteljice, AZOO je proglasila nejasnima i dvosmislenima.

To su nekritički učinili i neki mediji, zahvaljujući novinarima koji su pridali papirima ljudske osobine. Koristili su termin “nemušta pravila”, i možda i ne znajući što čine, hvalili obespravljenu djecu da bi time opravdali pogreške AZOO i MZOS-a.

Rezultat?

Sve što je bilo dobro Agencija za odgoj i obrazovanje je na taj način naprosto srušila “preko noći” u prosincu 2012.  Da bi prikrili nepoštivanje pravilnika, proglasili si ih dvosmislenima i izmijenili na štetu učenika, mentora i vlastite države.

Ipak, neke činjenice su otkrili mediji.

Činjenicu da je izvanserijskim talentima zabranjeno da sudjeluju u natjecanjima odlično je uočila ekipa Provjerenog, i o tome pripremila prilog za emitiranje večeras u 22 sata.

No ima i novih sramotnih postupaka koji su ostali skriveni. U ožujku 2013. na državnom natjecanju osvanulo je desetak natjecatelja izvan kriterija za pozivanje, a da nitko, baš nitko, pa ni odgovorne osobe u MZOS-u to nisu primjetile. Uz jednu iznimku. Na državno natjecanje se moglo izvan kriterija, no Dorijan Lendvaj i daroviti malci, koji su po mnogo čemu bili bolji od svojih starijih kolega, nisu smjeli. Morali su upisati peti razred da bi im prestala diskriminacija na osnovu dobi. No, o tome nekom drugom prilikom.