Sa svrhom zaštite i promicanja dobrobiti djece, odnosno obveze da se poštuje najbolji interes djeteta, roditelji su u više navrata upozoravali i Pravobraniteljicu za djecu te dobivali obavijesti o preporukama i očekivanjima od nadležnih, no bez efekta.

Pravobraniteljica je jednom prilikom uputila pismo u Agenciju za odgoj  i obrazovanje, iz kojeg prenosimo najvažniji dio:

Agenciji za odgoj i obrazovanje ukazali smo na članak 3. Konvencije o pravima djeteta kojim je propisano da u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi,sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. U svezi s time, kako bi se izbjegle dvojbe u tumačenjima ili u primjeni pravila o natjecanjima, preporučili smo Agenciji da prilikom propisivanja pravila natjecanja posebno vodi računa o tome da je potrebno propisati  jasne odredbe i pravila koje će uvažavati najbolji interes djeteta i pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti. U slučaju dvojbi u tumačenju i/ili primjeni pravila preporučili smo da se ista tumače i primjenjuju u korist djeteta. Osim toga, kako bi se izbjegla neinformiranost sudionika natjecanja, preporučili smo Agenciji da o svim promjenama u donošenju, izmjenama, tumačenju i primjeni pravila o natjecanjima pravovremeno informira učenike, njihove mentore, škole i ostale osobe koje sudjeluju u provedbi i praćenju natjecanja.

Unatoč upozorenja Pravobraniteljstva za djecu da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ jer svako dijete ima „pravo da ostvari svoju darovitost i sposobnosti“, unatoč činjenici da su, i dio pravilnika kojim se uređuje provođenje natjecanja ili poredak učenika nakon natjecanja i odredba PO RAZREDIMA potpuno eksplicitni i jasni, unatočpozitivnoj praksi i postupanju sukladno pravilniku te brojnim evidentiranim državnim prvacima od 2001.g. pa nadalje sve do 2009., potpuno jasni pravilnici pravilnici, koje je valjalo samo dosljedno primjenjivati – promijenjeni su (pravovremeno?) na kraju polugodišta, u prosincu 2012. 

A darovita djeca ne samo što nisu dobila priznanja za rezultate koje su uistinu postigla u prošlim godinama, već im je promjenom pravilnika, pa čak i uz dodatni poticaj iz Ureda Pravobraniteljice za djecu o kojem imamo dokaze, zabranjeno da se natječu dok ne upišu peti razred.

Jasno je da „najbolji interes djeteta mora imati prednost“ u svakoj situaciji, osim u onoj za koju je zadužena Agencija za odgoj i obrazovanje.

No je li i Pravobraniteljicu za djecu uopće briga što su daroviti najmlađi programeri izgubili „pravo da ostvare svoju darovitost i sposobnosti“?

O tome u zasebnoj priči u dva do tri nastavka.