Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić su početkom 2012. godine pobijedili više od četiri stotine (400) svojih starijih kolega programera i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju. Te godine oni su bili jedini učenici drugog odnosno trećeg razreda osnovnih škola kojima je to uspjelo. Prije njih zabilježen je samo uspjeh Marije Marića iz Slavonskog Broda koji je 2004. bio državni pobjednik za treće razrede.

Te 2004 godine Ivica Kičić je bio već peti razred. Godinu dana ranije, Ivica je proglašen državnim pobjednikom za 4. razrede. Tih godina su svi učenici do 6. razreda rješavali iste zadatke, a rangiranje se kao i uvijek temeljem pravilnika utvrđivalo “po razredima”. Zanimljivo je da se te godine niti jedan učenik petih razreda nije ospio probiti na državno natjecanja među najboljih 15 do 6. razreda, jer od njih bolji bili šestaši – i jedan četvrtaš, Ivica Kičić, kasniji najbolji osnovac u povijesti RH s devet osvojenih prvih mjesta.

Neki izvanserijski učenici razredne nastave bili su uspješni i proglašeni državnim pobjednicima i nakon toga, 2005. (Marin Tomić, kasnije zlato na IOI) pa zatim 2009. Vedran Kurdija i Karlo Grozdanić. Uspjelo je to po istim pravilima i Josipu Klepecu i Marku Prološčiću (2010.) te Dominiku Fistriću 2011., no njihove ljestvice poretka odrasli organizatori su zbrljali jer ih nisu razvrstali “po razredima”, kako je i tih godina nalagao pravilnik.

Da se vratimo na početak priče. Dorijan Lendvaj i Ivan Jambrešić pobijedili su više od četiri stotine programera iz petih i četvrtih razreda, jer su svi zajedno rješavali iste zadatke namijenjene učenicima do petog razreda, i probili se među osam najboljih u državi, te tako izborili pravo da sudjeluju na državnom natjecanju.

Republika Hrvatska trebala je dobiti najmlađeg državnog pobjednika u povijesti. I to se u stvarnosti i dogodilo – no s odgodom. Administrativni znalci odlučili su ne ispraviti svoje pogrješke i ne poštivati odredbu “po razredima” koja je i laicima jasna, sve dok ne budu do kraja ne osramoćeni u javnosti.

U ožujku 2012. ravnatelj Filipović slikao se s Dorijanom Lendvajem iz Popovače i Ivanom Jambrešićem iz Zagreba učenicima 2. i 3. razreda, sudionicima državnog natjecanja, i napravio vijest za svoju web stranicu. Učenici su dobili priznanja za izvrstan uspjeh čak i prije početka natjecanja (takva priznanja su sama po sebi bedasta pa stoga i ne postoje u pravilniku). Nakon završenog natjecanja ni Dorijan ni Ivan nisu dobili priznanje kao državni pobjednici jer je AZOO u ljestvu poretka smiješao svih osam učenike s najboljim rezultatima do petog razreda. Takvoj nepropisnoj ljestvici su nadjenuli ime “DO. 5. razreda”, kao da takav razred postoji. Iako je pravilnikom bilo propisano kako se učenici pozivaju na državno natjecanje temeljem jedinstvene liste svi najboljih malaca bez obzira na razred, neznalice su na taj način napravili i ljestvicu poretka. Oni su naprosto kopirali (copy-paste) listu pozvanika iz različitih razreda do petog i u nju upisivali bodove. Nje ih bilo briga što u pravilniku piše “po razredima”. Moža su oni razmišljali da je pisalo “po nakupinama razreda”, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 2.r“, a nije. Možda su mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 3.r“, a nije. Možda su godinu dana ranije mislili kako je pisalo “po razredima, osim za 4.r“, a nije. A možda i nisu uopće ništa ni mislili, nego su samo kopirali. Kasnije su objašnjavali da ne bi bilo korektno u odnosu na ostale ako bi Dorijan bio proglašen pobjednikom – jer je bio jedini. Unatoš onih četiri stotine koje je Dorijan (i Ivan) pobijedio. Objašnjavali su da se ljestvica poretka morala napraviti “po dobnim skupinama”, iako je pisalo “po razredima”, da bi zatim (2013.) u pravilniku izbrisali “po razredima” i napisali “po dobnim skupinama”. Kada je i to razokriveno, tumačili su kako se učenici razredne nastave ne bi smjeli ni natjecati jer nemaju niti pohađaju izborni predmet informatiku. Pritom su prešutili činjenicu da takva zabrana ne postoji u pravilniku te da je u povijesti RH bilo i državnih pobjednika koji se nisu odlučili pohađati informatiku kao izborni predmet, ali ih je programiranje itekako zanimalo.

Ipak, najžalosnija od svega je činjenica da su se odlučili prevariti djecu i roditelje. Slikati se prije početka natjecanja, stvoriti vijest za medije i Pravobraniteljicu za djecu, no nakon natjecanja ne postupiti po pravilniku te vlastitoj državi uskratiti istinu o najmlađem državnom pobjedniku u povijesti.

(Valja se prisjetiti da je samo nekoliko mjeseci ranije g. ravnatelj aZOO bio prisiljen pisati četiri očitovanja tadašnjoj vladi zbog uskraćivanja priznanja za osvojeno prvo mjesto Dominiku Fistriću iz Zaprešića, a vezano s tim i Josipu Klepecu iz Vrbovca. Očitovanja nisu bila istinita na što su tadašnjeg ministra i ured premijerke upozorili roditelji, najbolji mentori i olimpijci te tajnik ZRS-a. Roditelji su bili podnijeli i prijavu Pravobraniteljici za djecu.)

Na ‘slikanje s najmlađim sudionicima’ mi iz zbognas.org reagirali smo odmah i ukazali javnosti da je riječ o zamagljivanju i jeftinoj promidžbi, i bili u pravu.

Tri mjeseca kasnije, u lipnju, samo dva dana prije središnje podjele priznanja državnim pobjednicima, ravnatelj AZOO je odaslao pozive učenicima razredne nastave da dođu preuzeti “novouvedena priznanja” za učenike razredne nastave.

Naravno, bila su to prijetvorna i neiskrena priznanja, na što su odmah upozorili roditelji, jer im nije bilo jasno kako se novouvedena prizananja mogu uvoditi nekoliko dana prije kraja školske godine.

Tako je prevaren i najmlađi državni pobjednik u povijesti.

Dali su mu tzv. novouvedeno priznanje za učenike razredne nastave, napravili foto, no Dorijan Lendvaj još uvijek nije upisan u listu državnih pobjednika, iako je to, prema tada važećim propozicijama, jednoznačno bio.

Sva ta prijetvorna forografiranja i izmišljena prizanja pokazala su svu svoju raskoš  tamnoga sjaja na mnogo brutalniji način pola godine kasnije.

Naime, u prosincu 2012., neposredno prije idućeg natjecanja, ravnatelj Filipović je navodno, uz suglasnost ministra, toj dvojici učenika te mnoštvu drugih najmlađih programerskih poklonika poput trećaša Inkreta, ili četvrtaša Krešimira Nežmaha, Josipa Šareca, zabranio sudjelovanje na natjecanjima dok ne upišu peti razred.

Jedino što prije dvije godine nismo bili u pravu jest ‘da je ravnatelj nasjeo’. Ravnatelj Agencije, gospodin Filipović nije nasjeo, on je jahao na čelu kolone kako bi zemlju znanja odveo u samo njemu poznatom pravcu obmane i neznanja.

Podsjećamo, “kategorija do 5. razreda” koju ravnatelj navodi u objašnjenju, nije pojam iz Pravilnika, već posve proizvoljno piskaranje ravnatelja agencije. Kategorije su osnove informatike, zatim smotra softverskih radova te programiranje (primjena algoritama), koje se za osnovce dijele na Logo i BASIC/Pascal/C. Učenici koji suse natjecali u kategoriji programiranja očekivali su rangiranje po razredima koje je i te 2012. godine, kako i prethodinih godina.

Ravnatelj Agencije tako je izašao u susret darovitim učenicima na svoj osobit i javno prepoznatljiv način – najprije obmanama, a zatim zabranom.

Roditelji i djeca postali su žrtve svoje pravedne borbe.

Sve to što ravnatelj AZOO čini nema nikakvog smisla, no dokle će?