Iz poluvisokog izvora saznali smo da je temeljem predstavke Zagrebačkog računalnog saveza krajem prošle godine održana rasprava o zaštiti prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, s posebnim osvrtom koji se odnosio na informatička natjecanja i poznate probleme u zadnjih nekoliko godina, otkako je ravnatelj Agencije u povjerenstvo imenovao svoje poslušnike.

U raspravi pod navedenom točkom  sudjelovali su gospodin predsjednik odbora Darko Milinović i uvaženi zastupnici, članovi odbora.

Osim njih u raspravi je sudjelovao gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović te predstavnica pravobraniteljice za djecu.

Uvodnu i završnu riječ dao je Zdravko Škokić, tajnik ZRS-a, podijelivši prije početka izlaganja slikoviti tabelarni prikaz “virtualnog” natjecanja, u kojem su u glavnoj ulozi bile poštovane zastupnice i zastupnici te vanjski članovi, kako bi se lakše uživili u situaciju u kakvoj su se našla darovita djeca, i zbog koje se problematika zaštite prava djece koja sudjeluju na natjecanjima i našla na dnevnom redu Odbora za obitelj i mlade Hrvatskog sabora.

Tko je htio mogao se na licu mjesta slikovito uvjeriti: kako se učenici pozivaju na državno natjecanje, i kako se može pozvati i više od predviđenog broja, ali samo uz uvjet da oni ispod crte imaju isti broj bodova kao i posljednji iznad crte, tako da su broj 11 i 12 uključeni na listu, a ispod liste ostaje “učenik” koji ima samo jedan bod manje.

Osim načina pozivanja, mogli su se uvjeriti kako su izgledale protupropisne ljestvice poretka na kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, kao ova dolje koju su dobili.Mogli su se uvjeriti kako su morale izgledati ispravne ljestvice poretka, npr za 4. razred ili za 5. razred.

Tko se zaista želio uživjeti u ulogu učenika mogao se u trenu uvjeriti koliko je zabrana da se učenici ne smiju natjecati dok ne upišu 5. razred “BEDASTA” (kako je napisao uvaženi kolumnista Večernjeg lista u petak 14.2.), i kako najviše pogađa one najmlađe iz 2. razreda, poput Dorijana Lendvaja.

Isto tako mogli su s lakoćom uočiti koliko je tragikomično kada je netko upisan da je bio peti, a zapravo je bio prvi. I koliko je sramotno da jedni rade s djecom, a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, samo zato jer je tako odlučio gospodin ravnatelj AZOO Vinko Filipović, navodno uz potporu gospodina ministra Željka Jovanovića. Vidjeli su koliko je neodrživo stanje u kojem ni najbolji olimpijac u povijest Johhny Ho, ne bi smio biti evidentirani mentor jer nema radnu knjižicu u nekoj osnovnoj školi ili učeničkom domu, a sve po modelu gospodina Vinka Filipovića.

Oni s boljim darom opažanja mogli su uočiti u naslovu da je “natjecanje” datirano godinu dana ranije, u 2012. godinu, i to samo zato da bi u njem’ “mogli sudjelovati učenici razredne nastave”. Naime, početkom 2013. oni su došli na natjecanje i poljubili vrata, saznavši da se “više ne smiju natjecati”.

Naravno, neki su branili unaprijed pripremljene stavove bez da su se prethodno upoznali s činjenicama, i to bez obzira što su “kao prvašići” zapravo i sami bili ugroženi. Saznali smo da su neki na početku ometali uvodničara, pa je gospođa Šimac Bonačić demokratski uskočila u riječ i izjavila kako to njoj ništa nije jasno, ali joj je “logično da mentor učenicima koji idu na natjecanje bude zaposlenik škole”, ne mareći što u Uputama za sva natjecanja u točki 3. piše da je “mentor ona osoba koja je učenika-cu pripremio-la za natjecanje”. Za razliku od nje gđa Marija Lugarić je izjavila kako je njoj poznato “da neki nastavnici ne rade s djecom ali na konto njihove darovitosti skupljaju bodove”.

Mi, zbognas.org-ovci smo zadovoljni. Očito je da su i naši napori da osvjetlamo i razotkrijemo diskriminaciju djece i njihovim izvanškolskih mentora, urodili plodom.

Čini nam se da je u pripremi sjednice sagledano sve što je bilo bitno, a ukupni problem zbog kojeg se tražila zaštita prava djece koja sudjeluju na natjecanjima, prema službenim dokumentima Odbora (Sabora RH), definiran je ovako:

• U travnju 2013., Odboru za obitelj, mlade i sport predstavkom se obratio Zagrebački računalni savez na traženje obitelji svojih članova (tajnik Saveza, g. Zdravko Škokić). Predstavka je popraćena obilnom dokumentacijom (na tristotinjak stranica), odnosno kopijama prepiski mentora, roditelja, udruga i zlatnih olimpijaca te Saveza s raznim državnim institucijama (MZOS, Agencija za odgoj i obrazovanje, Državno povjerenstvo za provedbu Natjecanja, MSPM. Pravobraniteljica za djecu, Ured predsjednika Vlade, Ured predsjednika RH, saborskim odborima…), sve u posljednje 2,5 godine. U predstavci se, među ostalim, navodi:

• učenicima nižih razreda osnovnih škola koji su od 2010. godine do 2012. godine sudjelovali na natjecanjima iz informatike povrijeđena su njihova prava jer njihovi uspjesi nisu rangirani sukladno propozicijama natjecanja (i na način kako je to bilo činjeno od 2001.-2009. godine), te nisu dobili priznanja za onaj rezultat koji su prema važećim pravilnicima postigli. Kako se tvrdi, pogrešne ljestvice poretka izrađivane su “po dobnim skupinama” i prema dijelu pravilnika koji određuje “Način pozivanja na višu razinu natjecanja”, a ne “po razredima” i prema poglavlju “Poredak učenika nakon natjecanja”, tako da se u evidencijama pobjednika nalaze netočni podaci;

• umjesto rješavanja problema i ispravljanja nepravdi prema učenicima, mentorima (ali i Republici Hrvatskoj kojoj su uskraćene točne evidencije državnih pobjednika), pred kraj polugodišta šk.god. 2012/2013. izmijenjeni su pravilnici i Upute za sva natjecanja (u informatičkom pravilniku je umjesto odredbe “po razredima” upisano “po dobnim skupinama”)’,

• učenici nižih razreda osnovnih škola saznali su tako koncem prvog polugodišta 2012. godine kako se mijenjaju Upute za sva natjecanja i pravilnik, te da oni, premda su se pripremali za natjecanje, na istome ne mogu sudjelovati dok ne upišu 5. razred. Učinjeno je to, dakle, nakon početka školske godine, te je i na taj način učinjena nepravda prema navedenoj skupini djece; učenici koji se prijavljuju na natjecanja, za mentore ne mogu imenovati osobe s kojima se stvarno pripremaju za natjecanja, osim ako isti nisu zaposlenici odgojno-obrazovnih ustanova. Na taj način je mladim mentorima uskraćeno pravo evidencije s naslova rada (npr. mentor učeniku koji se priprema za natjecanje ne bi mogao biti pobjednik informatičke olimpijade jer nije zaposlen u školi, premda radi s učenikom putem privatnog ili nekog drugog angažmana izvanškolski).

Navedenu predstavku Odbor je proslijedio u nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, koje je pak odgovor (pripremljen u AZOO) poslalo Savezu i Odboru.

Nakon dobivenog odgovora, Savez je opetovano pisao Odboru, sa zamolbom da se o ovoj problematici u smislu zaštite djece i mladih odnosno povrede dječjih prava raspravlja na sjednici Odbora kako bi ukazali “na potrebu da se greške isprave, a izmjene Uputa i pravila opozovu, obzirom da zaprimljeni dopis AZOO ne sadržava zatražene odgovore, niti na koji način rješava problem“. Naprotiv, Savez je naveo kako su nakon svih dopisa učenici nižih razreda osnovnih škola još i dodatno kažnjeni izmjenom Uputa i pravilnika, pa sad više niti ne mogu sudjelovati na natjecanjima (unatoč činjenici što su neki od ranijih natjecatelja, koji su kao učenici razredne nastave osvojili 1. mjesto u RH, danas već i pobjednici međunarodne informatičke olimpijade).

Sve ove navode je u uvodnom izlaganju ponovio g. Zdravko Škokić, tražeći od članova Odbora da razmotre cjelokupnu problematiku, sve u svrhu zaštite učenika nižih razreda koji su/bi sudjelovali na natjecanjima iz informatike, no za svoj uspjeh nisu dobili priznanje u skladu s tada važećim pravilnicima, a nakon čega im je uskraćeno pravo da se natječu u idućim godinama, dok ne narastu. Istaknuo je da je grešku počinilo državno povjerenstvo u trenutku kada je natjecanje već bilo završeno, jer je učeničke bodove upisivalo na ljestvicu poretka u kojoj su bili smiješani učenici različitih razreda, a ne na zasebne ljestvice “po razredima” kako je nalagao pravilnik, te ukazao na potrebu da se greške neizostavno isprave, da se djeci daju ispravna i točna priznanja uz izmjene na odgovarajućim web adresama, da se uz njihova imena upišu osobe koje su ih zaista pripremale, a ne da jedni rade a drugi bivaju evidentirani i nagrađivani, te da se izmjene Uputa i pravila opozovu, potkrepljući navedeno slikovitim tabelarnim prikazom.

Za početak više nego dovoljno.

Uporno traženje roditelja, djece, zlatnih olimpijaca i najboljih mentora, udruga i računalnog saveza, pa i nas iz zbognas.org koji već dvije godine pišemo, te nekoliko medija koji su se odvažili ukazati na problem (Index.hr, Hrvatski fokus, Moje dijete i Dnevno.hr) urodilo je plodom.

Strana roditelja i diskriminirane djece dobila je legitimitet u Saboru Republike Hrvatske.

Osim navedenog, prije nekoliko dana i ekipa NOVA TV “Provjereno” razmontirala je činjenicu da je Agencija AZOO nesuvislim promjenama pravilnika zabranila najmlađem (neevidentiranom) državnom pobjedniku u povijesti, malom programeru Dorijanu Lendvaju, da se natječe dok ne upiše peti razred, “nagradivši” ga tako za njegovu izvanserijsku darovitost, kaznom i moratorijem na natjecanje u trajanju od dvije godine.

Nisu ga upisali u listu državnih pobjednika 2012., a zatim su mu uzeli su mu i dvije godine natjecanja!

Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika na snazi je od 1991. godine, a ovako ponašanje je izvan svake pameti!

U samoj sjednici bilo je svakakvih izlaganja, pa čak i o tome da bi starije dijete jednog roditelja koji ne zna programirati moglo biti diskriminirano u odnosu na mlađe dijete nekog drugog roditelja, jer njegov roditelj znade programirati. Bilo je i vjerojatno i onih koji su zapazili detalje u prilog darovitim programerima, ali su ih odšutili, no o tome i o drugim zanimljivim postupcima, stajalištima i izjavama u nekom drugom članku.