Problemi u državnim informatičkim natjecanjima nastali su 2010. godine.
Na kraju ovogodišnjeg natjecanja prelila se čaša tolerancije. Progovorio je glas razuma i građanske i službeničke odgovornosti. Tajnik udruge koja je prva u povijeti dobila oba najviša priznanja svojeg grada, smatrao je da daroviti programeri ne zaslužuju da se prešuti sve ono što uistinu događa, i dana 22.3. 2012. u 12:57 uputio pristojnu brzojavku resornom ministru.
Sa stavom “da je dužan raditi nešto i pokazati svoje domoljublje te služiti narodu kada je već izabran za ministra”, u kratkim crtama je naveo glavne činjenice o kojima smo već prikupili dokumentaciju.
Evo brzojavke u cijelosti:
„Poštovani Ministre!
Zaustavite uništavanje mukotrpno sjecane razine informatičkih natjecanja u RH! Za AZOO i udrugu DUMP nemamo više tolerancije, prevršili su svaku mjeru. Lista nevjerojatnih poteza se nagomilala, evo samo nekih. Nekvalitetni zadaci prepuni pogrešaka, odsustvo zaštite dostupnosti i ‘curenje’ zadataka, nepoznavanje i nepoštivanje svojih vlastitih pravila, stavljanje učenika jednih razreda na ljestvicu poretka za neke druge razrede, uskraćivanje priznanja i nagrade za postignuti rezultat, poništenja cijelih natjecanja, dovođenje učenika u neravnopravan položaj pa i gubitak sudjelovanja na državnom natjecanju, onemogućavanje učenika i mentora da prisustvuju vrednovanju svojih autorskih rješenja te vrednovanja prepuna pogrešaka, izbacivanje prevažnih odredbi odredbi o pravilima struke iz propozicija, donošenje odluka bez obrazloženja i uz neprofesionalne popratne tekstove, neodgovaranje na žalbe u žalbenom roku, višegodišnje ignoriranje prigovora i primjedbi te potpuna neosjetljivost na potrebu ispravljanja grešaka.
Zar je moguće da glavne osobe natjecanja ne razlikuju dobnu skupinu od kategorije natjecanja, ne znaju da odredba po razredima ne znači ‘po dobnim skupinama’ ili ‘prema načinu pozivanja’, ne znaju da se za sudjelovanje dijele pohvalnice i zahvale, a da se priznanja mogu dijeliti samo za postignuti rezultat, i to po završetku natjecanja.
Zar je moguće da odgovorni upotrebljavaju nepostojeće nazive odnosnih pravila i propozicija, da ne znaju da u natjecanju nema neslužbenih rezultata, nego da su svi rezultati natjecanja službeni, i oni privremeni i oni konačni. (A znaju se slikati s najmlađim učenicima i prije nego što je natjecanje uopće počelo te dijeliti tzv. ‘priznanja za izvrstan uspjeh i sudjelovanje’ u nepostojećoj kategoriji.)
Zar je normalno da se tek osnovanoj udruzi odmah dodijeli suorganizacija županijskog i državnog natjecanja?
Zar je normalno da Državno povjerenstvo donosi odluku da zahtjeva izradu zadataka iako je to jedno od njihovih zaduženja, da županije ne objavljuju ljestvice konačnog poretka nego ih samo očekuju i proslijeđuju žalbe na koje nema odgovora, ili da mentori sve više postaju administratori i sastavljači žalbi?
Gospodine Ministre, u informatičkim natjecanjima se ovako više ne može!
Molim vas, posvetite nam nekoliko sati, prikupite ključne informacije i prekinite kaos i nestručnost.
Zaustavite praksu da su najčešće krivi oni koji uočavaju probleme i svjedoče o njima, a ne oni koji ih stvaraju i ne žele ispravljati pogreške.
Daroviti informatičari ne zaslužuju da prešutimo ovo što im se radi nekoliko godina!
Potrebne su drastične promjene. Stanite uz njih!
Zdravko Škokić, dipl.ing., tajnik ZRS-a“
Prošla su tri mjeseca, a gospodin ministar nije odgovorio na brzojavku. Nije pokazao nikakav interes da se uključi u rješavanje uočenih problema ni želju da ispravi nečastan odnos svoje institucije prema darovitoj djeci, a probleme je uvišestručio.
Treba li nam ministar koji osim stalnog otvaranja sukoba i javnih svađa, u biti ne radi ništa? Pa čak nije u stanju odgovoriti na predstavke ili brzojavke državljana kojima bi morao služiti.
Ako gospodin misli da je vladar obrazovanja, u paketu s ravnateljem AZOO, vrijeme je da promijeni stav, možda još i ima malo vremena.