Roditelji informatičkih natjecatelja još su prije dvije godine uočili da se nešto čudno događa. Nejednaki uvjeti, pogreške u evaluciji, greške u zadacima, pogrešne ljestvice poretka i evidencije o pobjednicima, problemi sa školskim natjecanjima u kojima su desetine škola s po jednim ili nekoliko natjecatelja morale imati tročlana povjerenstva, iako u školama ne postoje osobe koje se bave programiranjem. Nerazumljivi i žalosni pokušaji da se udrugama koje su stvarale natjecateljsku informatiku u Hrvatskoj zabrani sudjelovanje u natjecanjima, nedostatak novaca za izradu zadatak za programiranje kao najkreativniji dio natjecanja, i istovremeno trošenje ne nepotrebne aplikacije i uvođenje natjecanja iz Osnova informatike, itd…. Pisanje pisama, pritužbe Državnom povjerenstvu, Agenciji za odgoj i obrazovanjei lokalnoj i državnoj upravi. I nedobivanje odgovora, potpuno ignoriranje, osim rijetkih stidljivih iznimaka. Umjesto stvarne reakcije ministarstva te promjena i pomaka, mnoštvo proslijeđenih odgovora i očitovanja onih (AZOO i Državno povjerenstvo za natjecanja iz informatike) na čije se postupanje žalilo. Sve je kulminiralo neregularnostima i poništenjem ovogodišnjeg županijskog natjecanja. Roditelji su odlučili reagirati još odlučnije. Očekujući pomoć od ukupne državne vlasti i njihove “nove pravednosti” informirali su najodgovornije obnašatelje državne vlasti o svojim zapažanjima i nezadovoljstvu, te pisma istodobno uputili i vrijednim pojedincima i strukovnim udrugama s iskustvom.
Prošlo je više od dva mjeseca prepiske, a odgovori i pisma potpore stizala su najbrže i jedino od onih najboljih – od zlatnih olimpijaca, najboljih mentora i poneke udruge koja se ne boji javnog vlastitog mišljenja.
Svi koji su imali utemeljene strukovne stavove, očitovali su se.
Najviše razine državne vlasti su gootovo dva mjeseca dobivale vrijedne informacije i mogle napuniti svoju banku podataka. Pa i prepuniti.
Roditelji su objedinili cjelokupnu prepisku i svoje sabrano djelo uputili Predsjedniku države, zamolivši ga da svoj autoritet s iznimnom javnom pozicijom sukladno javno obećanoj borbi za pravdu pod sintagmom “nove pravednosti”, stavi u funkciju ispravljanja nepravdi prema najboljim informatičarima, prema hrvatskoj djeci.
Zatraženo je očitovanje najodgovornijih, vrijeme je da konačno ‘netko’ presječe, dosta im je.
Iako je mnogim roditeljima poznato da se takvi problemi obično rješavaju potiho i ispod stola nakon više godina, tako da se prikriju stvarni krivci i da ispadne kao da se ništa nije ni dogodilo, ipak su se odlučili za još jedan legalistički potez. Nije ih čak ni smetalo što se poneke bivše sjajne natjecatelje pokušava odvući na suprotnu stranu od istine, govoreći im da “od svega neće biti ništa”, uz prozirne pokušaje obezvređivanja onih pojedinaca koji se ustrajno bore za istinu i ispravljanje nepravdi. Zaboravili su da istina na kraju uvijek ispliva.
Ljubazno pismo s ukupnim svjedočanstvom o događajima, dostavili su Predsjedniku Republike Hrvatske gospodinu Ivi Josipoviću, i nama.
Pismo roditelja informatičkih natjecatelja
Objedinjena prepiska, popratni materijal 2012
I pismo i popratni materijal kojeg javno objavljujemo, moglo bi dobro doći i saborskom Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu (u čijem su nadleštvu poslovi utvrđivanja i praćenja provođenja politike osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i informatike te druga pitanja obrazovanja).
Smije li se uopće imati iluzija da će sintagme o novoj pravednosti donijeti pravdu za najmlađe programere pokazat će vrijeme.