Zadaci za harakiri

Posted on by

U zadacima se već drugu godinu zaredom pojavljuje previše grešaka. Ima tu svega, od dvosmislenih zadataka, pobrkanih naziva i nejasnih objašnjenja varijabli, nedovoljno ili pogrešno opisanih problema, preko viška rečenica koje pripadaju nekom drugom zadatku, pogrešnih test primjera itd…

Istaknimo samo neke loše ‘primjere’ iz različitih zadataka sa županijskih i državnih natjecanja:

– Crtež je napravljen u nekom drugom programu (u razgovoru s autorima doznali smo  da je rabljen Corel) i to izrazito loše ako govorimo o  proporcijama i skaliranju crteža. U zadatku se nigdje ne spominje koliki je kut između krakova, pretpostavlja se da su to jednaki kutevi.

– Za test primjer koji j naveden u zadatku PRUGA 5 10 5 30 10 [[2 -20] [8 0] [3 -30] [10 0] [3 30] [5 0]] nije data odgovarajuća slika.To je zbunjivalo natjecatelje i trošilo im vrijeme pri razumijevanju zadatka

– U tekstu zadatka pobrkane su ulazne i izlazne vrijednosti, točnije varijabla :n koja u zadatku predstavlja i ulaznu i izlaznu vrijednost, što ne bi smjelo biti tako

– Navedeni test primjeri u zadatku su u potpunoj suprotnosti sa zadatkom.

– Na bodovanju su se priznavala rješenja samo kako je autor mislio, a da prethodno nije jednoznačno definirao uvjete za takvo shvaćanje zadatka.

– Službeni test primjeri bili su isti kao i test primjeri iz zadatka. Dakle, dovoljno je bilo samo upotrijebili test primjere i dobiti su 42/50 bodova.

– Objavljeno službeno rješenje bilo je netočno (umjesto lt 10 treba pisati lt 20 što uvelike mijenja kosinu nogu). A na osnovu tog netočnog službenog rješenja bio je izrađen i test primjer u zadatku.

– Ulazna varijabla :alfa se u tekstu spominje pod drugim nazivom :kut.

– Nigdje u zadatku nije objašnjeno niti je na crtežu označeno da se biljarska kugla odbija pod onim kutom pod kojim je i udarila u rub pravokutnika. Svi natjecatelji te dobi (radi se o 5. razredu) to ne mogu pretpostaviti niti zaključiti jer bi prethodno trebali biti upoznati sa zakonima biljara i zakonima fizike.

Grešaka je bilo mnogo, bilo je i na tu temu rasprava na forumu, od koji neke donosimo u analizi, a neki najbolji natjecatelji su s pravom rekli da su zadaci za harakiri.

Logično jest, ako se ni priznanja ne mogu dodijeliti prema propozicijama, kako će onda zadaci, kao najvažniji i najsloženiji dio posla, biti besprijekorni.

No evo kratke analize:

Kratka analiza grešaka u zadacima iz Loga

Iz izvrsnosti u prosječnost?

Posted on by

Međunarodni uspjesi sustava natjecanja u programiranju

Rezultati hrvatskih učenika na IOI

Najvažnije i najcijenjenije međunardno natjecanje  srednjoškolaca u programiranju svakako je Međunarodna informatička olimpijada (International Olympiad in Informatics, IOI). Održava se jednom godišnje i okuplja 80ak zemalja sudionica, od kojih svaka sudjeluje sa po 4 natjecatelja koji se natječu individualno. Medalje na olimpijadi dodjeljuju se svim učenicima plasiranim iznad polovice od ukupnog broja sudionika i to tako da omjer zlatnih, srebrnih i brončanih medalja bude 1:2:3 (dakle zlatnu medalju dobija prva dvanaestina od ukupnog broja sudionika).

Osvojene medalje hrvatske reprezentacije na IOI od 2000. godine do danas prikazane su na Grafikonu 1. Osim jednog relativno slabijeg nastupa, može se zaključiti da su uspjesi kroz desatak godina kontinuirani i kao takvi teško da mogu biti rezultat slučajnosti i doprinosa nekolicine nadarenih pojedinaca, već su proizvod, pa i brend, uhodanog sustava i rada najboljih udruga u bazi, te trajnog doprinosa Hrvatskog saveza informatičara (HSIN) koji iz godine u godinu priprema najbolje natjecatelje za olimpijske nastupe.

Usporedba s olimpijadama iz drugih područja

Osim na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi, Hrvatska sudjeluje i na srodnim olimpijadama znanja: Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi (IMO), Međunarodnoj olimpijadi iz fizike (IPhO) i Međunarodnoj olimpijadi iz kemije (IChO). Usporedimo li osvojene medalje u posljednjih desetak godina na informatičkoj olimpijadi i ostalim olimpijadama (Grafikon 2), razmjeri uspjeha postaju još evidentniji – dok je na ostalim olimpijadama srebrna medalja rijetkost, a zlatnih gotovo uopće nema (samo jedna na olimpijadi iz kemije 2002. Ivana Kassala, prva hrvatska zlatna medalja s olimpijada znanja uopće), na IOI zlatne medalje osvajaju se od Luke Kalinovčića i 2003. redovito, a srebrne samo što nisu postale prosjek.

Usporedba uspjeha hrvatskih informatičara i drugih područja na olimpijadama

U obzir treba uzeti i to da je princip dodjeljivanja medalja na svim olimpijadama isti, ali se olimpijade razlikuju po broju natjecatelja iz svake zemlje: ekipa na matematičkoj olimpijadi broji šest članova, na olimpijadi iz fizike pet, a na olimpijadama iz informatike i kemije po četiri člana. Više članova ekipe znači veći maksimalni broj medalja koje ekipa može osvojiti i veći ukupni broj podijeljenih medalja na toj olimpijadi.

HONI, COCI i IOI u Hrvatskoj

Dobar glas u svjetskim razmjerima nemaju samo naši natjecatelji nego i naša natjecanja te naši zadaci. Osim brojnih pohvala usmenim putem od natjecatelja i voditelja timova iz drugih zemalja (a to uključuje i zemlje iz samog svjetskog vrha, kao što su Bugarska, Rumunjska, Poljska), koji treniraju na zadacima s hrvatskih natjecanja, stigla su i formalna priznanja: Hrvatskoj je povjereno domaćinstvo IOI 2007. te je gotovo sav kreativni  i tehnički posao oko natjecanja obavila domaća ekipa (http://ioi2007.hsin.hr/tasks/solutions.pdf) pod okriljem HSIN-a.

Zadnjih godina svjetski se afirmiralo Hrvatsko otvoreno natjecanje iz informatike (HONI), u engleskoj varijanti Croatian Open Competition in Informatics (COCI), također u organizaciji HSIN-a, na kojem u 7 kola godišnje na svakom sudjeluje po dvjestotinjak natjecatelja iz Hrvatske i petstotinjak natjecatelja iz cijelog svijeta. Kvalitetu tog natjecanja možda najbolje ilustrira podatak da američki pandan takvog natjecanja USACO u prošlogodišnjem kalendaru u svom newsletteru osim vlastitih događaja imao upisan samo IOI i COCI. Osim navedenog Zagrebački računalni savez već gotovo deset godina održava četverodjelno natjecanje u kojem u odvojenim ligama sudjeluju učenici razredne nastave, stariji osnovci i srednjoškolci, kao jedinstveni primjer u svijetu. Pomalo nevjerojatno, zar ne? Netko bi se mogao (možda i trebao) zapitati, kako i zašto je uopće došlo do ovakvih uspjeha?

Što je sve potrebno za dobar zadatak i zašto je to uopće važno

Natjecanje u programiranju specifično je utoliko što se od natjecatelja očekuje rješenje u obliku računalnog programa. Time je bitno određen proces organizacije natjecanja: automatizacijom je znatno olakšano ocijenjivanje učeničkih rješenja, ali je proces pripreme natjecanja zahtjevniji. Za kvalitetan zadatak potrebni su:

  1. Ideja – danas na internetu postoje baze sa velikim brojem zadataka koje nude automatsko ocijenjivanje rješenja te su one vrlo popularne među učeničkom populacijom, ali i među studentima i profesionalcima. Da bi zadatak bio izazovan, rješenje ne smije biti očito, po mogućnosti treba biti kreativno i ne smije biti već viđeno u istom obliku. Netko, tko nije vidio i riješio barem stotine i stotine takvih zadataka, teško može procijeniti koliko je neka ideja ili zadatak dobar, i ne može nikako znati je li zadatak već viđen.
  2. Tekst zadatka – kako bi se natjecanje učinilo zanimljivijim učenicima, tekst zadatka je obično uklopljen u neku neformalnu priču. Istovremeno tekst mora dati jasne i nedvosmislene specifikacije o tome što se u zadatku traži, kakvi su ulazni podaci i kakvi izlazni podaci se očekuju.
  3. Rješenja – osim što rješene mora biti koncepcijski točno, potrebno je napisati i točan program. Kako je u svakom programiranju mogućnost pogreške relativno velika, barem nekoliko ljudi treba napisati i usporediti rezultate svojih rješenja.
  4. Test podaci – to su podaci prema kojima se testiraju i boduju učenička rješenja, tj. programi. Osim točnog rješenja, potrebno je predvidjeti moguća učenička kriva ili neefikasna rješenja. Za svako od takvih predviđenih rješenja treba napisati program koji ga implementira, pronaći slučajeve kad takva rješenja ne daju dobre rezultate i odrediti koliko bodova neko netočno ili neefikasno rješenje zaslužuje i sukladno tome generirati test podatke.

Zadaci na županijskim i državnim natjecanjima, nekad i sad

Od 1991., kad je održano prvo državno natjecanje iz informatike, posao organizacije natjecanja i izrade zadataka obavljala je nacionalna udruga Hrvatski savez informatičara (HSIN). Ključna karakteristika sustava informatičkih natjecanja bila je što su se stručni poslovi sastavljanja zadataka i rada s nadarenim učenicima povjeravali onima koji su to mogli raditi najbolje: bivšim natjecateljima, i to najboljima među njima.

A oni su najbolji za taj posao iz više razloga: sami su prošli kroz natjecanja i pripreme i znaju sve zadatke koji su se pojavili proteklih godina na svim razinama u Hrvatskoj i inozemstvu, znaju koje su poteškoće u napretku i savladavanju teških algoritama i zadataka, i ono ključno, osjećaju entuzijazam. Oni su prošli kroz taj sustav, svjesni su koliko su profitirali od toga i najčešće se žele odužiti svojim doprinosom kako bi taj sustav bio još bolji.

I stvarno, sustav je iz godine u godinu bio sve bolji, zadaci sve teži, zanimljiviji, kreativniji i vrijedniji pažnje nadarenih učenika. Učenici su reagirali na to, baza se znatno prošrila, stvorila se pozitivna kompetitivna atmosfera i sve više učenika provodi svoje slobodno vrijeme entuzijastično učeći algoritme, vježbajući programiranje i rješavajući zadatke.

Pravo osvježenje u našem obrazovnom sustavu koji počesto favorizira repetitivno učenje i mediokritete.

Nekome se to ipak nije sviđalo. Navodno zbog spora s HSIN-om koji je rezultirao javnim pismom HSINa, Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO) 2010. godine odlučuje oduzeti županijska i državna natjecanja udruzi koja je ta natjecanja stvorila i dovela na svjetsku razinu i povjeriti natjecanja u programiranju tek osnovanoj udruzi (DUMP), čiji se najistaknutiji članovi mogu podičiti plasmanom na državno natjecanje u programiranju, ali bez zapaženijih uspjeha na njima (možda je još skandaloznija činjenica da su se istovremeno nacionalna natjecanja u izradi softvera povjerila stranoj tvrtci Microsoft, ali to nije tema ovog članka).

U međuvremenu se kvaliteta zadataka na županijskim i državnim natjecanjima drastično srozala:

apsolutno svi zadaci do ovogodišnjeg državnog natjecanja su bili već viđeni i neoriginalni, rješenja zadataka su očita i često samo direktna primjena poznatih algoritama koja ne zahtjevaju ni trunke kreativnosti i razmišljanja, broj zadataka na državnom natjecanju u programiranju za srednje škole smanjen je gotovo četverostruko (dva dana natjecanja su svedena na jedan, isti zadaci su zadani starijoj i mlađoj podskupini), tekstovi zadataka su nejasni, često i pogrešni, te nerijetko različito interpretirani od strane učenika i autora zadataka, česte su greške u test podacima, zabilježeni su slučajevi potpuno pogrešnog službenog rješenja zadatka, što je rezultiralo i pogrešnim test podacima, netočnim bodovanjem tog zadatka i sasvim neregularnim natjecanjem, prezentacija rješenja na državnom natjecanju za srednje škole svedena je na trajanje od svega 10 minuta, što nije ni približno dovoljno za detaljna objašnjenja iz kojih bi sudionici mogli nešto i naučiti, te ostavlja dojam da je cilj prezentacije da vas autor zadataka uvjeri kako on sam zna o čemu se tu radi.

Kako to utječe na entuzijazam učenika da se za takvo natjecanje pripremaju i koliko samim time uspjeh na takvom natjecanju manje vrijedi mislim da nije potrebno analizirati, a ako stvari ostanu kakve jesu, neminovno je da će i vrijeme to pokazati.

Budućnost natjecanja u programiranju u Hrvatskoj

Nažalost, u sudaru s birokracijom, pojmovi kao što su kvaliteta i rezultati relevantni su kao i lanjski snijeg.

U vremenu kad su korupcija, nepotizam i političke veze ključne za uspjeh pojedinca i njegov dolazak na poziciju na kojoj se odlučuje, bespredmetno je čuditi se ignoranciji ljudi iz AZOO, ako se uopće o ignoranciji radi. Natjecanja se, uz veće ili manje poteškoće, i dalje održavaju, forma je zadovoljena, psi laju, a karavane prolaze. Kako će pad kvalitete utjecati na budućnost ovih natjecanja? Hoće li se kroz nekoliko godina pozitivna atmosfera i interes mladih ljudi za ova natjecanja osipati, rezultati na međunarodnim natjecanjima vratiti u okvire prosjeka, a jedan izuzetan projekt izgrađen na entuzijazmu mnogih biti uništen?

Hoće li netko iz raznih agencija i ministarstava to ipak primjetiti?

Posljedice toga nećemo osjetiti odmah, ali za deset ili dvadeset godina kao društvo možda nećemo imati neke kvalitetne ljude i kadrove koje smo mogli stvoriti, jer ih sustav nije potaknuo da razvijaju svoj talent nego je taj talent ugušio. A ti ljudi bi svojim izvanserijskim sposobnostima mogli dati značajan doprinos našem gospodarstvu: zaposliti druge ljude, izvesti proizvode, zaraditi novac i platiti porez u našu zajedničku blagajnu. Ponekad se čuju i argumenti kao, “zašto bi mi ulagali u najbolje kad oni i tako odlaze u inozemstvo”. Istina je da se dio vrhunskih natjecatelja zaposlio u inozemstvu, i to u kompanijama kao što su Google, Facebook I slično, ali još uvijek većina ostaje raditi u Hrvatskoj. Osim toga, oni koji su otišli nikako za naše društvo nisu izgubljeni. Kroz neko vrijeme neki od njih će napraviti karijere, steći će znanje, novac, iskustvo i poznanstva. Dio njih će sasvim sigurno odlučiti to uložiti natrag u Hrvatsku.

Sama srednjoškolska natjecanja prosječnom građaninu ne znače mnogo, ali posljedice mnogih sličnih nebriga iz prošlosti na raznim poljima svi mi osjećamo svakodnevno – one su satkane u našu današnju realnost.

Pogledajmo priču u cijelosti (dvaput je dvaput):

Iz izvrsnosti u prosječnost, o zadacima za srednje škole

Zaljubljenici u informatičko stvaralaštvo, Ivan Vučica

Posted on by

Za informatiku se počeo zanimati u šestom razredu osnovne škole. U školi su ga odmah zapazili i povjerili mu brigu o informatičkoj učionici. Zanimalo ga je i programiranje te je počeo vježbati zadatke u programskom jeziku Logo i u osmom razredu osvojio prvo mjesto u Gradu Zagrebu. Tada se počeo okretati informatičkom stvaralaštvu te je u srednjoj školi bio zapažen mladi autor na području informatike. Uključivao se u smotre informatičkog stvaralaštva, one u sklopu državnog natjecanja u informatici i u zagrebačkju smotru DRINFOS, a u tandemu sa svojim razvojnim istomišljenikom Davorom Cihlarom, uspješno je sudjelovao i na smotrama tehničke kulture. U projektima ‘mladi za mlade’ istaknuo se izradom zadataka za natjecanje iz Loga u ranim godinama ZG. Informatijade Božo Težak, bio je jedan od mentora trenutno najboljoj logašici u Hrvatskoj, profesorici Mihaeli Piskač i vodio napredne Logo radionice u Zagrebačkom računalnom savezu. S vremeno se sve jače otvarao prema primijenjenom programiranju u C++ te drugim alatima, proizvodnja igara i radionice za poticanje stvaralaštva postale su mu opsesija. Još od 2002. godine sudjelovao je kao predavač u svim ljetnim kampovima za poticanje darovitosti Božo Težak na otoku Silbi, a osim zanimljivih radionica istaknuo se kao naturšćik u nekoliko nesputanih glumačkih ostvarenja. Godinama je bio jedan od tehničkih oslonaca održavanja zagrebačkih programerskih natjecanja za miniće, kadete i juniore, poznatijih pod nazivom ZG. Informatijada Božo Težak, da bi posljednjih godina postao i tehničkim rukovoditeljem ukupnog natjecanja. Autor je aplikacije ZATEmas koja se koristi za opsluživanje i upravljanje natjecanjem. Uz studiranje surađivao je i s prestižnim tvrtkama na području svojih stvaralačkih interesa te se na sve načine borio i da materijalno doprinese i pripomogne svojoj obitelji. Nedavno je podigao medijsku prašinicu svojim otvorenim pismom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću na temu ACTE. Tim povodom je gostovao nekoliko puta na vodećim hrvatskim dalekovidnicama, ali nije dozvolio da njegova stručna zapažanja, a pogotovo on, postane dijelom dnevne politike. Kako je rekao: „moje poslanje je ipak struka i rad s darovitima, što ne znači da i među političatima neću zapaziti neke izrazito darovite.“

1. Tvoj studentski život je sastavljen ne samo od učenja, nego i od puno rada i borbe za obiteljsku svakodnevnicu. Kao uspijevaš?
Uz jako malo slobodnog vremena! Ako si pojedinac odredi prioritete i ono što će realno stići odraditi, uspjet će, a ono slobodnog vremena što ima će više cijeniti. Ključno je birati prioritete po onome što osigurava opstanak, ali i profesionalni i životni razvoj.

S takvim razmišljanjem ponekad je lako zaboraviti dati pažnju ispravnosti odluka i prioriteta, u smislu koliko će to oštetiti i povrijediti društvo i druge pojedince. No dok god je osoba svjesna da treba paziti i na to, problema ne bi trebalo biti!

2. Predstavi nam malo svoj autorski opus. Idvoji nekoliko najdražih radova iz od srednje škole do studenstskih i poluprofesionalnih dana.
Uh — toga ima!
Rad ĐSM mi je dosta drag, ali ovdje sam pridonio, nažalost, najviše idejom. S obzirom da sam s elektronikom na “Vi”, ovdje je kolega Cihlar odradio najviše posla. Radilo se o pokušaju promjene razmišljanja o decentraliziranoj bežičnoj komunikaciji. Nešto kao mali bežični uređaj za razmjenu poruka. Istovremeno, gledajući unazad, to je najpehičniji rad koji smo radili. Do državnog natjecanja nije proradila bežična komunikacija (pa smo de-facto imali samo malo džepno računalo), na natjecanju Vip Eureka je usred prezentacije prestala funkcionirati baterija na laptopu, a na natjecanju Inova je obližnja Teslina zavojnica uspješno, preko antene bežičnog uređaja, spalila serijski port na laptopu…

Dosta iskustva se može steći pronalaženjem softvera otvorenog koda kojem se može pridonijeti (ili kojeg se može pokrenuti i što više izraditi) – pa sam tu zadovoljan s radom na web-baziranom chat klijentu Z-XMPP, te radom na YATC, klijentu za jednu online igru.

U Cateia Games sam radio i na nekoliko igara kao što su Legend of Crystal Valley (koji je izašao i u Hrvatskoj!), Iron Roses,  Hotel, te na bibliotekama i portovima biblioteka na Mac i iOS, a koje su se iskoristile u igrama Kaptain Brawe, Medieval Battlefields, Frogs vs. Storks, The Strix, te u drugim igrama.

Naravno, tu je i ZATEMAS 🙂

3. Autor si i popularnog sustava za natjecanja ZATEmas. Kako je taj rad nastao i razvijao se do svojeg sadašnjeg oblika?
Inicijalno je krenuo nakon diskusije s velikim maestrom Tiborom Kulcsarem kao pokušaj rješavanja problema tečajeva, kao Z Teaching Management System ili ZTMS. No već na samom početku u siječnju 2006. smo kolega Cihlar i ja uvidjeli kako lako možemo napraviti modularnu osnovu koja se može koristiti i za tečajeve, ali i za Davorov novi projekt, evaluator. Osobno sam započeo rad na toj modularnoj osnovi i na sustavu za tečajeve, dok je Davor počeo rad na pozadinskom softveru za evaluator i na web sučelju, te smo to u jednom času integrirali i nastavili nadograđivati.

Te davne 2006. smo iskušavali sustav u XV. gimnaziji zahvaljujući prof. Nikoli Dmitroviću, s kojim je sustav istestiran na istovremenih 15ak ljudi umjesto na 2 koliko je bio maksimum s kojim bismo mi mogli isprobavati. Iz zahvalnosti smo XV. gimnaziji i prof. Dmitroviću ostavili sustav na korištenje sve do ove, 2012. godine, bez ikakvih naknada.

Nakon svih tih pokusa, na županijskoj smotri softverskih radova uspješno smo predstavili sustav kao pomoć u održavanju tečajeva – primarno praćenje dolaznosti – i kao sustav za samostalno vježbanje, ali i održavanje ispita, natjecanja i slično. Na državnoj smotri smo također predstavili rad, koji je radi lakše prezentacije bio zapakiran u kutiju. Pri čemu, naravno, mislim na to da je rad bio instaliran na kompletno računalo zapakirano u kartonsku kutiju od mrežne kartice… Rad je te godine i nagrađen!

Nakon mature, 2007. krenuo je razvoj posebnog podsustava za praćenje natjecanja za potrebe tadašnjeg Kupa Božo Težak, a do iduće godine i Informatijade Božo Težak taj podsustav je ponovno napisan i još uvijek se uspješno koristi za prijavu na natjecanje, objavu zadataka natjecateljima, te objavu rezultata i službenih rješenja. U 2010./2011. sustav je dobio i mogućnost komunikacije i postavljanja pitanja uživo s vodstvom natjecanja, kako bi se natjecanje od kuće – Božo On-Line – što bolje provelo.

4. Poznat si po svojoj nesebičnosti i želji da pomogneš ljudima oko sebe, česte te zovu i nove generacije učenika i pitaju za savjet kod izrade softverskog rada. Koje te stvari najviše vesele u tom kreativnom poslu?
Mislim da sve kreće od toga da moj interes ne samo za računala, nego konkretno softversko stvaralaštvo, kreće još od malih nogu. Tih davnih devedesetih, ako nisi bio na pravom mjestu, nisi bio u kontaktu s osobama koje slično razmišljaju i dijele interese, odnosno pravi kontakti su bili posve slučajne prirode. U to vrijeme sam razvio san o mogućnosti razgovara o svojim stvarnim interesima sa što većim brojem ljudi, te san o tome da će netko meni moći pripomoći ako “zapnem”.

Ako danas imam mogućnost pomoći drugima u njihovim interesima (posebice ako se poklapaju s mojima) — veseli me pripomoći. Još više me veseli kad netko od učenika iskoristi savjet, a najviše me veseli ako ja nešto od pojedinog učenika naučim ili mogu s njim surađivati na svom ili njegovom projektu.
5. Pišući pismo predsjedniku države, nisi se bojao iskazati suprotno mišljenje. Odakle ti ta svijest o važnosti iskazivanja suprotnog mišljenja?
Prvo — uopće je nebitno da li je mišljenje suprotno ili ne; bitno je samo da li je to mišljenje neispravno ili ispravno, da li je opresivno ili oslobađajuće, da li je zatvarajuće ili kreativno, da li je destruktivno ili razvojno.

Stoga — otkud svijest o važnosti iskazivanja pravog nasuprot neispravnom mišljenju?

Jednostavno: od svake nepravde koju sam vidio, doživio, osjetio. Od svake pravde koju sam uvidio. Od vjere u slobodu, vjere u stvaralaštvo, vjere u mogućnost sposobnima, vjere u pravo na razvoj.

6. Ima li stvari na koje si posebno osjetljiv i zbog kojih si se u životu jako naljutio?
S obzirom da se puno lakše pamte dobre stvari, teško je sjetiti se i tuđih loših poteza 🙂

No, evo primjera. Svoj autorski rad smo kolega Davor i ja s velikom tugom u  XV. gimnaziji ugasili kao, između ostalog, čin prosvjeda radi velikih negativnih pomaka u organizaciji informatičkih natjecanja. Kakve to sad veze ima? Pa u organizaciji istih sudjeluje i prof. Dmitrović, kao član Državnog povjerenstva. Već prve godine, 2010., izrazili smo mu i svoje nezadovoljstvo, no na kraju smo ipak dogovorili ostavljanje sustava kakav jest. U međuvremenu su se dogodili dodatni negativni pomaci – primjerice, blatantno nepridržavanje odredbi pravilnika u slučaju Dominika Fistrića i drugih.

Znači besplatno smo dali članu Državnog povjerenstva na korištenje svoj (učenički) rad, dok je Državno povjerenstvo radilo protiv učeničkih interesa 🙂

Da su se ustvari dogodili pozitivni pomaci, kako smo bili uvjeravani da će se dogoditi 2010., ostavili bismo naš sustav i dalje na korištenje. A napominjem, to je do sada bilo bez ikakve naknade, a tako bi bilo i nadalje. Ostaje nada da je taj potez nešto radi čega će bar jedan član Državnog povjerenstva uvidjeti kako je jako dobro u organizaciji natjecanja primarno imati ljude s dugogodišnjim iskustvom u organizaciji istih.

7. Nisi baš sporstki tip. Stoga te možda mogu priupitati kojim sportom se najmanje ne baviš?
Amaterskim trčanjem za autobusom i tramvajem? 🙂

8. Pratiš li i danas državna natjecanja u Hrvatskoj, odnosno smotre softverskih radova i možeš li ih usporediti s tvojim vremenom?
Bolje nego prosječni Hrvat (čak i ICT Hrvat) — ali i dalje ne koliko bih volio. 🙂
Pogledam rezultate natjecanja, odnosno nazive radova smotri, te popričam s natjecateljima o iskustvima, te o problemima koji nastaju. Dakle nije idealna situacija – nema tu odlaska na županijsku smotru, odlaska na državno natjecanje, i slično – ali pratim koliko mogu.

Kod natjecanja čujem dosta o kvaliteti zadataka, o “zanimljivim” “problemima” evaluacije u srednjim školama, ali i o povremenim “zanimljivim” ograničenjima pri evaluaciji u osnovnim školama. Čujem o nepridržavanju, ili jako lošem čitanju, pravilnika, čujem o propustima u objavi zadataka na sustavu za natjecanja i slično. A radi se ipak o natjecanju na državnoj razini koje treba organizirati krema natjecateljske informatičke scene u Hrvatskoj, uz barem 5 ljudi koji bi istestirali sustav za organizaciju natjecanja bez prethodne upoznatosti s istim.

Ako ništa drugo, ovisno o ukusima, možemo ili reći da jako lijepo izgleda službena stranica natjecanja ili da je barem jako puno truda uloženo u izgled. Meni se sviđa. Povremeno je teže pronaći neke informacije, ali sve u svemu, web je simpatičan odmak u odnosu na moje vrijeme. Naravno, odmak potreban koliko i ZETovi novi tramvaji, elektroničke kartice, displeji, ZET radio i novi sustav za “cvikanje karata” 🙂

Kod smotri je zanimljivo da danas natjecatelji imaju toliko tehnologija i toliko tutoriala na raspolaganju, pa se čini da postoji i pozitivan pomak u kvaliteti. Jedna sintagma koju smo voljeli već u 2005., 2006. koristiti je “Svake godine sve lošije i lošije.” No tada se radilo o nostalgiji za prošlim vremenima. Gledajući naslove i opise projekata, u 2012. se dosta projekata se čini zanimljivo, dok u 2011. ipak nešto manje.

Koliko je kvaliteta (na osnovu naziva i opisa radova) u 2012. rezultat aktivnog rada na poticanju stvaralaštva, a koliko slučajnost, to je tema za daljnje promišljanje.

9. Što misliš koji su razlozi da je AZOO izbjegavao surađivati sa HSiNom koji je početkom devedesetih osmislio državna natjecanja?
Vrlo jednostavno. Radi loše procjene AZOO. A u retrospektivi, izgleda i radi krive HSINove procjene da se surađuje s osobama koje su svjesne kako je iskustvo bitno, te krivog HSINova mišljenja da surađuje s osobama koje vrednuju kvalitetu više nego nisku cijenu i svoju kontrolu nad natjecanjem.

HSIN je pogriješio što je na ovaj način odbacio nešto što je, ustvari, on sam stvorio.

AZOO je pak propustio preispitati mišljenje najboljih tadašnjih i bivših natjecatelja. AZOO je propustio preispitati mišljenje stvarnih mentora natjecatelja (pa makar to bile i ne izmišljene, nego stvarne crtice). A koga je to AZOO odlučio slušati i koliko uistinu natjecatelji uče od tih “šaptača”, to ostavljam čitateljima da duboko razmisle i zaključe sami. Koliko su ti “šaptači” riješili srednjoškolskih zadataka pod rednim brojem 4 ili više na visokim razinama natjecanja — dakle na državnim i međunarodnim natjecanjima?

Ja se ne osjećam pozvanim odlučiti o sudbini, recimo, srednjoškolskih natjecanja bez konzultacije sa stvarnim pobjednicima i najboljim natjecateljima, jer nemam iza sebe rezultate. Ja bih pitao natjecatelje što oni misle o dosadašnjim natjecanjima, kako to popraviti i tko bi trebao organizirati natjecanja. Ili bih barem pročitao brojne komentare natjecatelja nakon svakog natjecanja i na osnovu toga donio zaključke o kvaliteti provedbe i odgovornima za tu kvalitetu. Razmislio bih o tome tko je najbolji natjecatelj ikada, tko su najbolji mentori ikada (ne na listama, nego zaslužni za bodove), koga cijene naši sadašnji i bivši natjecatelji, i tko je imao jako malo problema za vrijeme svoje organizacije.

Naravno, ja nisam “šaptač” niti sam AZOO, pa nema veze što bih ja učinio. 🙂

HSIN je, eto, previše vjerovao da će se uvidjeti problem u organizaciji natjecanja, umjesto počiniti još i veća greška.

10. Koji je tvoj najdraži učenik ili učenica?
Drag mi je svaki učenik koji daje sve od sebe, a i onaj koji će se truditi u pomaganju ostalim učenicima. Baš zato volim radionice stvaralaštva i C-a koje sada vodim. Jako sam sretan što se na toj radionici trude odlični pojedinci koji su već bili na natjecanjima iz algoritama, kao što su Mihael Peklar ili Bernardo Demović. Naravno, jako me vesele i ostali polaznici tih radionica koji iz tjedna u tjedan vidljivo stječu nova znanja.

Izuzetno je bilo ugodno prenijeti neka znanja iz Loga i nekima od najboljih mentora, kao što je prof. Piskač.  A tu je i Ivana Petković koja mi je kao klincu ostala u maglovitom sjećanju kao super osoba 🙂

Sad ti je ipak žao što ljepota nije bila prelazna, zar ne?

11. Obrati se naciji u najviše tri rečenice, ne proste.
Trudite se u radu.
Zaslužite što tražite, tražite što zaslužite.
Prepoznajte svoje pravedno pripadne slobode; zalažite se za njih kako ih ne bi izgubili.
Svaka čast. Bolji si od Gopca!
12. Ljudi najčešće povezuju i stvaralaštvo i programiranje s dečkima. No je li to bas tako, jesi li susretao i izuzetne programerke?

Stvaralaštvo općenito baš i nije stereotipni “muški posao” 🙂

No naravno. Kultura  i iskustva u svijetu kakav je bio dosad nas oblikuju da nešto očekujemo ili ne očekujemo; primjerice, da očekujemo više programera nego programerki.

Ali računala su sada sve bliža i dostupnija, te se (usprkos lakoći cjelodnevnog igranja po Facebooku) sve češće upali i iskra interesa za programiranje. Pa tako su sada na kraju srednje škole Antea Hadviger i Glorija Volarević; zamjenjuju ih nove generacije u kojoj imamo Manuelu Lukić, Mariju Gegić, Anu Crnković, i druge.

Za kraj rubrika 10 od 13, i nekoliko jednosekundnih blic pitanja.

Jako teške odluke, ali idemo…

1. Sirnica ili pivnica?
Sirnica

2. Rasporak ili ciferšlus?
Ciferšlus

3. Ja s njom ili ona sama?
Ja s njom

4. Planeta majmuna ili plaža s nudistima?
Planeta majmuna

5. Zečić ili mrkvica?
Zečić

6. Vol na ražnju ili kravlje mlijeko?
Kravlje mlijeko

7. Hrvatski radiša ili bjelosvjetski mangup?  
Hrvatski radiša.

8. Super računalo ili svakodnevna žena? Hm, hm… zašto birati?
Ali – svakodnevna žena!

9. Davor Šuker ili Luka Kalinovčić?
Luka Kalinovčić. Dva zlata su sjajnija od bronce, a ima i bolji pregled igre 🙂

10. Debela Berta ili Grički top?
Debela Berta!

11. Dobar u školi ili škola na Dobri?
Škola na Dobri !

12. Lova u džepovima što dere hlače ili ideja u glavi kad veselo skače?
Lova u džepovima što dere hlače

13. Morski vuk ili divlja vučica?
Morski vuk

I za kraj:  je li jednostavnije neki broj pomnožit s 0 ili ga ne imat?
Pomnožiti.
Zašto?
Jer na taj način prvo gledamo u broj i tada odlučimo da li nam se sviđa. 🙂

Zaboravio sam te pitati: jesi li gledao filmić o Slonkiću Tonkiću?
Ne!

Pogledaj sada.   Slonko Tonko samo za tebe!

Razgovarao:
Šljondro Fromzagi

SADRŽAJ, broj 2

Posted on by

Zašto stvarati probleme?

ANTIPROPAGANDA NATJECANJA

   Naslov: Osam žalbi i pet ogromnih dizanja bodova

BEZ ZRNA SOLI

Naslov: Voditelj natjecanja ne poznaje propozicije

‘DAROVITI’ URATCI

Naslov: ‘Kategorija starije dobne skupine’ iz radionice informatičkih bisera

JE LI IMALO SMISLA

    Naslov: Čak 333 od ukupno 830 natjecatelja ‘osvojilo’ je nula bodova

SVEMOGUĆI PRAVILNICI

    Naslov: Podijelili priznanja koja ne postoje u propozicijama

USKRAĆIVANJE UČENIČKIH PRAVA

Naslov: U tri godine uskratili pet prvih, dva druga i dva treća treća mjesta

Potaknite nas i pomozite

THINK POSITIVE

Naslov: Prije osam godina i ja sam bio proglašen pobjednikom za četvrte razrede, a do sada se taj dio propozicija nije promijenio.

HVALA ŠTO NAS POTIČETE I POMAŽETE

Naslov:  Zadaci za harakiri

Naslov:  Iz izvrsnosti u prosječnost

OBJAVE U MEDIJIMA

    Naslov: Zbunjeni mediji

JESTE LI ZABORAVILI DA STE ZBOG NAS TU

Naslov: Najmlađi pobjednici oduvijek su bili ponos Hrvatske ili Zašto je potrebno je uvažavati najbolji interes djeteta

UspuTalk!

Naslov: Zaljubljenici u informatičko stvaralaštvo, Ivan Vučica

Uskoro drugi broj

Posted on by

U prvom broju smo donijeti seriju tekstova i dokumenata o stvarnim događajima u natjecanjima iz informatike koji su godinama ostajali skriveni od očiju javnosti ili im je bila posvećivana nedovoljna pažnja. Događaji koji su nakon izlaska prvog broja uslijedili na prošlotjednom Državnom natjecanju, pokazali su da su naša zapažanja bila posve utemeljena, a da su ocjene mogle biti čak i puno oštrije.

U drugom broju koji će izići uskoro donijet ćemo nekoliko zanimljivih svjedočanstava o netom završenom državnom natjecanju iz informatike, ali i nekoliko vrućih tema koje su dugo čučale pod tepihom skrivene od očiju javnosti.

Prvi broj je dosad imao točno 1960 čitanja, a najveću pažnju privukli su članci o uskraćivanju prava učeniku Dominiku Fistriću na zasluženog Oskara znanja i o poništenom županijskom natjecanju iz informatike, možda i iz razloga što su bili dodatno izdvojeni i predstavljeni kao teme broja. Odmah iza njih nalazi se UspuTalk s Ivicom Kičićem, jednim i neponovljivim, koji, osim što je skloniji ‘vrapcu u ruci’ nego li ‘Gopcu na grani’, kaže da više voli ‘francuskinje na plaži’ nego li ‘Amarikance u Parizu’.

Za nekoliko dana, 18. ili 25. travnja, pred vama će biti drugi broj s ukupno dvanaest naslova, a dotle se još malo posvetite prvijencu …

Vrijeme je za drugi broj!

Izašao prvi broj

Posted on by

Nakon nekoliko dana probnog rada ispravili smo uočene greškice, postavili cjelovitu statistiku, kompletirali se i čekamo prvo službeno objavljivanje.

Pojavljivat ćemo se s novim tekstovima najčešće u razmacima od dva tjedna i trudit da vam budemo nova spoznaja vrijedna.

Naši dani bit će ili srijeda ili subota, a ponekad nas mozete očekivati i večer ranije.

U prvom broju ćemo donijeti seriju tekstova i dokumenata o stvarnim događajima u natjecanjima iz informatike koji su godinima ostajali skriveni od očiju javnosti ili im je posvećivana nedovoljna pažnja.

U svakom drugom broju bit će predstavljena osoba koja je svojim rezultatima ostavila traga u novijoj povijesti promicanja hrvatskoga znanja među učenicima, a u prvom broju objavit ćemo razgovor s Ivicom Kičićem, jednim od najboljih natjecatelja u školskom sustavu Republike Hrvatske.

Nastavit cemo s prikupljanjem informacija i o drugim sličnim, ali javnosti nedovoljno poznatim ili potpuno nepoznatim događajima i pričama.

U srijedu u podne će pred vama biti prvi broj …

Ivica Kičić, jedan i osobit

Posted on by

Ivica Kičić je osobito ime u hrvatskom školskom sustavu. Završio je osnovnu školu Žitnjak i zagrebačku Petu gimnaziju, a sada je odličan student Fizike na PMF-u.

Još kao učenik četvrtog razreda počeo je s programiranjem i već na svojem prvom natjecanju iznenadio gotovo sve. U konkurenciji petaša i šestaša na županijskom natjecanju u BASIC-u osvojio je velikih 171 bod i drugo mjesto u Gradu Zagrebu. Odmah nakon toga dobio je svojeg prvog pravog menotra, Tibora Kulcsara, tadašnjeg najvrednijeg mladog mentora i tajnika UI Božo Težak.  Odmah nakon toga briljirao je na državnom natjecanju osvojivši prvo mjesto i u konkurenciji do šestih razreda i među četvrtašima. Od iduće godine zaredao je s pobjedama te ih do kraja osmog razreda ostvario ukupno devet. To je rezultat koji će teško itko ikada uspjeti nadmašiti. Ivica je bio fantastičan talent, ali i jako sposoban natjecatelj, s izuzetnom kondicijom i koncentracijom. Šira javnost to ne zna, no bilo je natjecateljskih subota kada je Ivica u jednom danu sudjelovao u pet različitih liga i rješavao po 26 zadataka. Krenuo bi ujutro u devet sati na FER-u s natjecanjem HONI i rješavao 6 zadataka. Nakon toga bi samo promijenio učionicu i prešaltao se na ZG. Informatijadu Božo Težak te nastavio s Logom i  BASIC-om za osnovce i riješio dva puta po pet zadataka. Budući da je satnica ukupnog natjecanja bila podešena da Ivica sve stigne, nakon toga bi pristupao natjecanju za mlađe juniore i na kraju za starije juniore, što je bilo još dva puta po pet zadataka.

Svojim rezultatima stalno je bio među deset najboljih srednjoškolaca te se s pravom očekivalo da će se već u osmom razredu izboriti za Izborne pripreme za nacionalnu reprezentaciju. No nije uspio, ‘ubila’ ga je neispavanost nakon jedine noći koju je navodno prespavao u hotelu. Te, 2007. godine državno natjecanje je bilo ‘tako dobro’ organizirano da zagrepčani nisu mogli spavati u hotelu Porin na Jakuševcu, stoga je i Ivica svaki dan morao putovati od Žitnjaka do Jakuševca i nazad.

Cijelo vrijem drugovanja s informatikom, Ivica iz ruku nije ispuštao matematiku, ali ni fiziku za koju je uvijek imao duboki osjećaj i nadu da je to izuzetno zanimljiv teren. Sudjelovao je i u natjecanjima iz matematike i iz fizike, i isto tako ostvarivao izvrsne rezultate, a u srednjoj školi je na natjecanja iz informatike dolazio bez posebnog intenzivnijeg pripremanja.

No, kada se izborio za nacionalnu reprezentaciju, jedne se godine odlučio žestoko spremiti za informatičku olimpijadu. I osvojio je zlato. To je Ivica Kičić, jedan i osobit.

Iako je bio fenomenalan natjecatelj, njegovi mlađi kolega pamte ga i kao izvanserijskog predavača. Bio je vrhunski talent za voditelje mladih, tako da je već u osmom razredu osnovne škole vodio napredne ZRSove radionice i kampove za mlađe kolege, ali i učitelje informatike, bio autor zadataka za natjecanja, a kasnije je bio istaknuti predavač na ljetnim i zimskim kampovima HSINa.

Unatoč brojnim obvezama još uvijek si priušti studentsko natjecanje u programiranju te rado i nesebično pomaže svojim mlađim kolegama.

Kako si se snašao na PMF-u, je li fizika ipak tvoj najdraži teren?

– Prebacivanje na fiziku je bila relativno brza odluka, tako da ću na ovo moći odgovoriti tek za nekoliko godina. Zasada sam jako zadovoljan sa studijem.

Znademo da si u informatici poosvajao sve živo. Prisjeti se svih svojih odličnih rezultata iz matematike i fizike:

-Iz matematike najbolji rezultati su mi bili u srednjoj školi 1. mjesto na Državnom natjecanju u prvom razredu i 3. mjesto u drugom, trećem i četvrtom razredu, a iz fizike 4. mjesto na državnoj razini u trećem razredu.

Pratiš li natjecanja u Hrvatskoj, i boli li te što je to natjecanje palo na tako niske grane?

– Pratim ih samo informativno, i nisam baš presretan s time što se događa. Nažalost, neki i dalje misle da je papir vrhunac tehnologije… vjerojatno iz razloga što i ne razumiju što računalo jest i kako se zbilja može iskoristiti.

Vidiš li nekog od mlađih informatičara koji će poput Luke Kalinovčića, Lovre Pužara, Goran Žužića, Stjepana Glavine, Ivana Katanića i tebe doći do novog olimpijskog zlata za Hrvatsku?

– Među trenutnim našim srednjoškolskim natjecateljima postoji mnogo kandidata za takve rezultate. Duboko sam uvjeren da će neki od njih uspjeti osvojiti zlato do kraja četvrtog razreda.

Imaš li vremena za društveni život, za izlaske, kako provodiš slobodno vrijeme?

– Neizbježno pitanje 🙂 Naravno da da, nisam robot. Ako nisam na faksu ili negdje vani, onda obično sviram gitaru, čitam, programiram nešto ili sl.

Ti si olimpijac s iskustvom sudjelovanja u najprestižnijim natjecanjima, uključujući i olimpijadu. Što bi savjetovao nadležnima s ciljem da se informatičkim natjecanjima u školskom sustavu RH vrati stari sjaj, u jednoj rečenici?

– Natjecanje ne služi tome da se održi, nego da stvori vrhunske genijalce.

Imaš li neku hrvatsku pobjedu koja ti je najslađa, ili možda najveći poraz, ako ga ima?

– Ne razmišljam uopće tako, nije mi toliki cilj pobijediti sunatjecatelje iz Hrvatske. Domaća natjecanja više smatram treningom za međunarodna.

Jesi li sudjelovao i osvojio neku financijsku nagradu na međunarodnim natjecanjima u programiranju, kada, na kojem natjecanju i koliko?

– Nisam ništa pretjerano osvojio. Postoje takva natjecanja, ali nikada ih nisam ciljano tražio. Nije ni tako jednostavno osvojiti neku nagradu, za to bih se trebao ozbiljno pripremati, odnosno, trošiti poveću količinu vremena, što namjerno nisam htio.

Koja bi međunarodna natjecanja u programiranju preporučio svojim mlađim kolegama?

– Google Code Jam, TopCoder, Codeforces, BubbleCup. Osim navedenih, na internetu postoje i mnoga druga manje poznata natjecanja. Bilo koje natjecanje može poslužiti kao jako dobra vježba.

Za kraj UspuTalka, evo i nekoliko jednosekundnih blic pitanja na koja te molim da odgovoriš kopiranjem jednog od dva ponuđena odgovora.

1. Vegeta ili vegetarijanka?

– vegetarijanka.

2. Pazin ili Žminj ?

– Pazin.

3. Misao u glavi ili novac u džepu?

– misao u glavi.

4. Turski marš ili grčki maraton?

– Turski marš.

5. Dida ili Frida?

– Frida.

6. Braća Dalton ili braća Kičić?

– braća Dalton.

7. Ljepota ili mudrost? 

– mudrost.

8. Stolno vino ili stolno računalo?

– Stolno računalo.

9. Amerikanac u Parizu ili francuskinja na plaži?

– francuskinja na plaži.

10. Vrabac u ruci ili Gobac na grani?

– vrabac u ruci.

11. Večernja haljina ili noćna košuljica?

– noćna košuljica.

12. Osnove informatike ili programiranje?

– programiranje.

13. Mjesec knjige ili godina ljubavi?

– godina ljubavi.

Uz zahvalu na razgovoru, molim savjet:

Je li lakše neki broj pomnožit s 0 ili ga oduzet od samog sebe?

– Pomnožiti s nulom.

Zašto?

– Zna se što se dobije kada se množi s nulom, ovo oduzimanje je komplicirano. Matematika se uči da si olakšamo probleme, koliko god to zvučalo krivo.

ZBOG NAS UspuTalk:

Šljondro Fromzagi

Ove godine je Infokup dotaknuo dno dna

Posted on by

Za početak ću podsjetiti na prijašnju priču sa connecta: “HSIN prisiljen otkazati stručnu suradnju s AZOO?” A sada malo o događajima ova godine. Nisam aktivno sudjelovao na natjecanju kao mentor, ali kao profesor informatike pratim zbivanja i natjecanja iz informatike. Ove godine je Infokup dotaknuo dno dna. Prenosimo priču s Virtualnog trga za javni dijalog o znanosti i obrazovanju, s portala connect.

Ove godine je Infokup dotaknuo dno dna

Što sve moraju raditi zaljubljenici u programiranje da bi pokušali zaštiti pravo učenika na priznanje i nagradu za postignuti rezultat

Posted on by

Jedan od najsjajnijih hrvatskih osnovnoškolskih mentora, nekada je i sam bio programer i osvajao najviša mjesta na županijskim i državnim natjecanjima. Ime mu je Kristijan Burnik, vlada programskim jezicima Logo i C++, vodi napredne programerske radionice i izrađuje zadatke za ZG. Informatijadu Božo Težak, voli glazbu i uživa u WEB dizajniranju, student je FER-a i tajnik udruge informatičara Božo Težak. No povrh svega izrazito je ustrajna i uporna osoba, osobito osjetljiva na pogreške i nepravde prema svojim štićenicima, darovitim programerima osnovnoškolcima. Svoje učenike uči da se vlastite greške moraju uočavati i ispravljati te da se mora boriti za svoja prava. Na koji način Kristijan to čini i u stvarnom životu, najbolje pokazuje odlučnost kojom se borio da se ispravi greška i nepravda prema Dominiku Fistriću. Sada već mnogi znaju da je Dominik oštećen na državnom natjecanju u Rapcu 2011. godine. Tada je, suprotno važećim propozicijama, bio proglašen trećeplasiranim među petašima, a zapravo je bio pobjednik među četvrtašima.

Njegov mentor Kristijan pisao je žalbe, pisma, predstavke, a često i požurnice jer nije dobivao odgovore. Trebalo je imati petlju i ostati korektan, istine radi:

Požurnica na dan oslobođenja, 7.8.2011.

I istina ima pravo ugledati sunce, zar ne?

‘Darovita’ uprava može odgovoriti na predstavku osobe A dostavljajući odgovor uz napomenu da ga daje na predstavku osobe B

Posted on by

Najbolji hrvatski informatički olimpijac uputio je sredinom 2011. predstavku u Ured Vlade RH i založio se da se ispravi nepravda prema učeniku 4.r. osnovne škole Dominiku Fistriću.kome je umjesto programerske pobjede na državnom natjecanju među četvrtašima, dodijeljeno treće mjesto među petašima. Da se slučaj malog Dominika riješi neprestano je putem predstavki i požurnica, osim učenikove majke, intervenirao i Kristijan Burnik iz UI Božo Težak. Zlatni olimpijac Goran Žužić na svoju predstavku nije dobio odgovor, no gospodin Kristijan je nakon jedne požurnice dobio odgovor s uveseljavajućim privitkom :

Predmet: Predstavka gospodina Gorana Žužića – odgovor, daje se

I zatim o svojem ‘otkriću’ uputio pismo u Ured Predsjednice Vlade RH:

Dostavljeni privitak namijenjen je trecoj osobi a ne meni, pritužba Kristijana Burnika

Eto, sad je dokazano! Darovita uprava može osobi A odgovoriti na njenu predstavku i putem dopisa u privitku u kojem navodi da je to odgovor koji se daje na traženje osobe B.