Za informatiku se počeo zanimati u šestom razredu osnovne škole. U školi su ga odmah zapazili i povjerili mu brigu o informatičkoj učionici. Zanimalo ga je i programiranje te je počeo vježbati zadatke u programskom jeziku Logo i u osmom razredu osvojio prvo mjesto u Gradu Zagrebu. Tada se počeo okretati informatičkom stvaralaštvu te je u srednjoj školi bio zapažen mladi autor na području informatike. Uključivao se u smotre informatičkog stvaralaštva, one u sklopu državnog natjecanja u informatici i u zagrebačkju smotru DRINFOS, a u tandemu sa svojim razvojnim istomišljenikom Davorom Cihlarom, uspješno je sudjelovao i na smotrama tehničke kulture. U projektima ‘mladi za mlade’ istaknuo se izradom zadataka za natjecanje iz Loga u ranim godinama ZG. Informatijade Božo Težak, bio je jedan od mentora trenutno najboljoj logašici u Hrvatskoj, profesorici Mihaeli Piskač i vodio napredne Logo radionice u Zagrebačkom računalnom savezu. S vremeno se sve jače otvarao prema primijenjenom programiranju u C++ te drugim alatima, proizvodnja igara i radionice za poticanje stvaralaštva postale su mu opsesija. Još od 2002. godine sudjelovao je kao predavač u svim ljetnim kampovima za poticanje darovitosti Božo Težak na otoku Silbi, a osim zanimljivih radionica istaknuo se kao naturšćik u nekoliko nesputanih glumačkih ostvarenja. Godinama je bio jedan od tehničkih oslonaca održavanja zagrebačkih programerskih natjecanja za miniće, kadete i juniore, poznatijih pod nazivom ZG. Informatijada Božo Težak, da bi posljednjih godina postao i tehničkim rukovoditeljem ukupnog natjecanja. Autor je aplikacije ZATEmas koja se koristi za opsluživanje i upravljanje natjecanjem. Uz studiranje surađivao je i s prestižnim tvrtkama na području svojih stvaralačkih interesa te se na sve načine borio i da materijalno doprinese i pripomogne svojoj obitelji. Nedavno je podigao medijsku prašinicu svojim otvorenim pismom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću na temu ACTE. Tim povodom je gostovao nekoliko puta na vodećim hrvatskim dalekovidnicama, ali nije dozvolio da njegova stručna zapažanja, a pogotovo on, postane dijelom dnevne politike. Kako je rekao: „moje poslanje je ipak struka i rad s darovitima, što ne znači da i među političatima neću zapaziti neke izrazito darovite.“
1. Tvoj studentski život je sastavljen ne samo od učenja, nego i od puno rada i borbe za obiteljsku svakodnevnicu. Kao uspijevaš?
Uz jako malo slobodnog vremena! Ako si pojedinac odredi prioritete i ono što će realno stići odraditi, uspjet će, a ono slobodnog vremena što ima će više cijeniti. Ključno je birati prioritete po onome što osigurava opstanak, ali i profesionalni i životni razvoj.
S takvim razmišljanjem ponekad je lako zaboraviti dati pažnju ispravnosti odluka i prioriteta, u smislu koliko će to oštetiti i povrijediti društvo i druge pojedince. No dok god je osoba svjesna da treba paziti i na to, problema ne bi trebalo biti!
2. Predstavi nam malo svoj autorski opus. Idvoji nekoliko najdražih radova iz od srednje škole do studenstskih i poluprofesionalnih dana.
Uh — toga ima!
Rad ĐSM mi je dosta drag, ali ovdje sam pridonio, nažalost, najviše idejom. S obzirom da sam s elektronikom na “Vi”, ovdje je kolega Cihlar odradio najviše posla. Radilo se o pokušaju promjene razmišljanja o decentraliziranoj bežičnoj komunikaciji. Nešto kao mali bežični uređaj za razmjenu poruka. Istovremeno, gledajući unazad, to je najpehičniji rad koji smo radili. Do državnog natjecanja nije proradila bežična komunikacija (pa smo de-facto imali samo malo džepno računalo), na natjecanju Vip Eureka je usred prezentacije prestala funkcionirati baterija na laptopu, a na natjecanju Inova je obližnja Teslina zavojnica uspješno, preko antene bežičnog uređaja, spalila serijski port na laptopu…
Dosta iskustva se može steći pronalaženjem softvera otvorenog koda kojem se može pridonijeti (ili kojeg se može pokrenuti i što više izraditi) – pa sam tu zadovoljan s radom na web-baziranom chat klijentu Z-XMPP, te radom na YATC, klijentu za jednu online igru.
U Cateia Games sam radio i na nekoliko igara kao što su Legend of Crystal Valley (koji je izašao i u Hrvatskoj!), Iron Roses, Hotel, te na bibliotekama i portovima biblioteka na Mac i iOS, a koje su se iskoristile u igrama Kaptain Brawe, Medieval Battlefields, Frogs vs. Storks, The Strix, te u drugim igrama.
Naravno, tu je i ZATEMAS 🙂
3. Autor si i popularnog sustava za natjecanja ZATEmas. Kako je taj rad nastao i razvijao se do svojeg sadašnjeg oblika?
Inicijalno je krenuo nakon diskusije s velikim maestrom Tiborom Kulcsarem kao pokušaj rješavanja problema tečajeva, kao Z Teaching Management System ili ZTMS. No već na samom početku u siječnju 2006. smo kolega Cihlar i ja uvidjeli kako lako možemo napraviti modularnu osnovu koja se može koristiti i za tečajeve, ali i za Davorov novi projekt, evaluator. Osobno sam započeo rad na toj modularnoj osnovi i na sustavu za tečajeve, dok je Davor počeo rad na pozadinskom softveru za evaluator i na web sučelju, te smo to u jednom času integrirali i nastavili nadograđivati.
Te davne 2006. smo iskušavali sustav u XV. gimnaziji zahvaljujući prof. Nikoli Dmitroviću, s kojim je sustav istestiran na istovremenih 15ak ljudi umjesto na 2 koliko je bio maksimum s kojim bismo mi mogli isprobavati. Iz zahvalnosti smo XV. gimnaziji i prof. Dmitroviću ostavili sustav na korištenje sve do ove, 2012. godine, bez ikakvih naknada.
Nakon svih tih pokusa, na županijskoj smotri softverskih radova uspješno smo predstavili sustav kao pomoć u održavanju tečajeva – primarno praćenje dolaznosti – i kao sustav za samostalno vježbanje, ali i održavanje ispita, natjecanja i slično. Na državnoj smotri smo također predstavili rad, koji je radi lakše prezentacije bio zapakiran u kutiju. Pri čemu, naravno, mislim na to da je rad bio instaliran na kompletno računalo zapakirano u kartonsku kutiju od mrežne kartice… Rad je te godine i nagrađen!
Nakon mature, 2007. krenuo je razvoj posebnog podsustava za praćenje natjecanja za potrebe tadašnjeg Kupa Božo Težak, a do iduće godine i Informatijade Božo Težak taj podsustav je ponovno napisan i još uvijek se uspješno koristi za prijavu na natjecanje, objavu zadataka natjecateljima, te objavu rezultata i službenih rješenja. U 2010./2011. sustav je dobio i mogućnost komunikacije i postavljanja pitanja uživo s vodstvom natjecanja, kako bi se natjecanje od kuće – Božo On-Line – što bolje provelo.
4. Poznat si po svojoj nesebičnosti i želji da pomogneš ljudima oko sebe, česte te zovu i nove generacije učenika i pitaju za savjet kod izrade softverskog rada. Koje te stvari najviše vesele u tom kreativnom poslu?
Mislim da sve kreće od toga da moj interes ne samo za računala, nego konkretno softversko stvaralaštvo, kreće još od malih nogu. Tih davnih devedesetih, ako nisi bio na pravom mjestu, nisi bio u kontaktu s osobama koje slično razmišljaju i dijele interese, odnosno pravi kontakti su bili posve slučajne prirode. U to vrijeme sam razvio san o mogućnosti razgovara o svojim stvarnim interesima sa što većim brojem ljudi, te san o tome da će netko meni moći pripomoći ako “zapnem”.
Ako danas imam mogućnost pomoći drugima u njihovim interesima (posebice ako se poklapaju s mojima) — veseli me pripomoći. Još više me veseli kad netko od učenika iskoristi savjet, a najviše me veseli ako ja nešto od pojedinog učenika naučim ili mogu s njim surađivati na svom ili njegovom projektu.
5. Pišući pismo predsjedniku države, nisi se bojao iskazati suprotno mišljenje. Odakle ti ta svijest o važnosti iskazivanja suprotnog mišljenja?
Prvo — uopće je nebitno da li je mišljenje suprotno ili ne; bitno je samo da li je to mišljenje neispravno ili ispravno, da li je opresivno ili oslobađajuće, da li je zatvarajuće ili kreativno, da li je destruktivno ili razvojno.
Stoga — otkud svijest o važnosti iskazivanja pravog nasuprot neispravnom mišljenju?
Jednostavno: od svake nepravde koju sam vidio, doživio, osjetio. Od svake pravde koju sam uvidio. Od vjere u slobodu, vjere u stvaralaštvo, vjere u mogućnost sposobnima, vjere u pravo na razvoj.
6. Ima li stvari na koje si posebno osjetljiv i zbog kojih si se u životu jako naljutio?
S obzirom da se puno lakše pamte dobre stvari, teško je sjetiti se i tuđih loših poteza 🙂
No, evo primjera. Svoj autorski rad smo kolega Davor i ja s velikom tugom u XV. gimnaziji ugasili kao, između ostalog, čin prosvjeda radi velikih negativnih pomaka u organizaciji informatičkih natjecanja. Kakve to sad veze ima? Pa u organizaciji istih sudjeluje i prof. Dmitrović, kao član Državnog povjerenstva. Već prve godine, 2010., izrazili smo mu i svoje nezadovoljstvo, no na kraju smo ipak dogovorili ostavljanje sustava kakav jest. U međuvremenu su se dogodili dodatni negativni pomaci – primjerice, blatantno nepridržavanje odredbi pravilnika u slučaju Dominika Fistrića i drugih.
Znači besplatno smo dali članu Državnog povjerenstva na korištenje svoj (učenički) rad, dok je Državno povjerenstvo radilo protiv učeničkih interesa 🙂
Da su se ustvari dogodili pozitivni pomaci, kako smo bili uvjeravani da će se dogoditi 2010., ostavili bismo naš sustav i dalje na korištenje. A napominjem, to je do sada bilo bez ikakve naknade, a tako bi bilo i nadalje. Ostaje nada da je taj potez nešto radi čega će bar jedan član Državnog povjerenstva uvidjeti kako je jako dobro u organizaciji natjecanja primarno imati ljude s dugogodišnjim iskustvom u organizaciji istih.
7. Nisi baš sporstki tip. Stoga te možda mogu priupitati kojim sportom se najmanje ne baviš?
Amaterskim trčanjem za autobusom i tramvajem? 🙂
8. Pratiš li i danas državna natjecanja u Hrvatskoj, odnosno smotre softverskih radova i možeš li ih usporediti s tvojim vremenom?
Bolje nego prosječni Hrvat (čak i ICT Hrvat) — ali i dalje ne koliko bih volio. 🙂
Pogledam rezultate natjecanja, odnosno nazive radova smotri, te popričam s natjecateljima o iskustvima, te o problemima koji nastaju. Dakle nije idealna situacija – nema tu odlaska na županijsku smotru, odlaska na državno natjecanje, i slično – ali pratim koliko mogu.
Kod natjecanja čujem dosta o kvaliteti zadataka, o “zanimljivim” “problemima” evaluacije u srednjim školama, ali i o povremenim “zanimljivim” ograničenjima pri evaluaciji u osnovnim školama. Čujem o nepridržavanju, ili jako lošem čitanju, pravilnika, čujem o propustima u objavi zadataka na sustavu za natjecanja i slično. A radi se ipak o natjecanju na državnoj razini koje treba organizirati krema natjecateljske informatičke scene u Hrvatskoj, uz barem 5 ljudi koji bi istestirali sustav za organizaciju natjecanja bez prethodne upoznatosti s istim.
Ako ništa drugo, ovisno o ukusima, možemo ili reći da jako lijepo izgleda službena stranica natjecanja ili da je barem jako puno truda uloženo u izgled. Meni se sviđa. Povremeno je teže pronaći neke informacije, ali sve u svemu, web je simpatičan odmak u odnosu na moje vrijeme. Naravno, odmak potreban koliko i ZETovi novi tramvaji, elektroničke kartice, displeji, ZET radio i novi sustav za “cvikanje karata” 🙂
Kod smotri je zanimljivo da danas natjecatelji imaju toliko tehnologija i toliko tutoriala na raspolaganju, pa se čini da postoji i pozitivan pomak u kvaliteti. Jedna sintagma koju smo voljeli već u 2005., 2006. koristiti je “Svake godine sve lošije i lošije.” No tada se radilo o nostalgiji za prošlim vremenima. Gledajući naslove i opise projekata, u 2012. se dosta projekata se čini zanimljivo, dok u 2011. ipak nešto manje.
Koliko je kvaliteta (na osnovu naziva i opisa radova) u 2012. rezultat aktivnog rada na poticanju stvaralaštva, a koliko slučajnost, to je tema za daljnje promišljanje.
9. Što misliš koji su razlozi da je AZOO izbjegavao surađivati sa HSiNom koji je početkom devedesetih osmislio državna natjecanja?
Vrlo jednostavno. Radi loše procjene AZOO. A u retrospektivi, izgleda i radi krive HSINove procjene da se surađuje s osobama koje su svjesne kako je iskustvo bitno, te krivog HSINova mišljenja da surađuje s osobama koje vrednuju kvalitetu više nego nisku cijenu i svoju kontrolu nad natjecanjem.
HSIN je pogriješio što je na ovaj način odbacio nešto što je, ustvari, on sam stvorio.
AZOO je pak propustio preispitati mišljenje najboljih tadašnjih i bivših natjecatelja. AZOO je propustio preispitati mišljenje stvarnih mentora natjecatelja (pa makar to bile i ne izmišljene, nego stvarne crtice). A koga je to AZOO odlučio slušati i koliko uistinu natjecatelji uče od tih “šaptača”, to ostavljam čitateljima da duboko razmisle i zaključe sami. Koliko su ti “šaptači” riješili srednjoškolskih zadataka pod rednim brojem 4 ili više na visokim razinama natjecanja — dakle na državnim i međunarodnim natjecanjima?
Ja se ne osjećam pozvanim odlučiti o sudbini, recimo, srednjoškolskih natjecanja bez konzultacije sa stvarnim pobjednicima i najboljim natjecateljima, jer nemam iza sebe rezultate. Ja bih pitao natjecatelje što oni misle o dosadašnjim natjecanjima, kako to popraviti i tko bi trebao organizirati natjecanja. Ili bih barem pročitao brojne komentare natjecatelja nakon svakog natjecanja i na osnovu toga donio zaključke o kvaliteti provedbe i odgovornima za tu kvalitetu. Razmislio bih o tome tko je najbolji natjecatelj ikada, tko su najbolji mentori ikada (ne na listama, nego zaslužni za bodove), koga cijene naši sadašnji i bivši natjecatelji, i tko je imao jako malo problema za vrijeme svoje organizacije.
Naravno, ja nisam “šaptač” niti sam AZOO, pa nema veze što bih ja učinio. 🙂
HSIN je, eto, previše vjerovao da će se uvidjeti problem u organizaciji natjecanja, umjesto počiniti još i veća greška.
10. Koji je tvoj najdraži učenik ili učenica?
Drag mi je svaki učenik koji daje sve od sebe, a i onaj koji će se truditi u pomaganju ostalim učenicima. Baš zato volim radionice stvaralaštva i C-a koje sada vodim. Jako sam sretan što se na toj radionici trude odlični pojedinci koji su već bili na natjecanjima iz algoritama, kao što su Mihael Peklar ili Bernardo Demović. Naravno, jako me vesele i ostali polaznici tih radionica koji iz tjedna u tjedan vidljivo stječu nova znanja.
Izuzetno je bilo ugodno prenijeti neka znanja iz Loga i nekima od najboljih mentora, kao što je prof. Piskač. A tu je i Ivana Petković koja mi je kao klincu ostala u maglovitom sjećanju kao super osoba 🙂
Sad ti je ipak žao što ljepota nije bila prelazna, zar ne?
11. Obrati se naciji u najviše tri rečenice, ne proste.
Trudite se u radu.
Zaslužite što tražite, tražite što zaslužite.
Prepoznajte svoje pravedno pripadne slobode; zalažite se za njih kako ih ne bi izgubili.
Svaka čast. Bolji si od Gopca!
12. Ljudi najčešće povezuju i stvaralaštvo i programiranje s dečkima. No je li to bas tako, jesi li susretao i izuzetne programerke?
Stvaralaštvo općenito baš i nije stereotipni “muški posao” 🙂
No naravno. Kultura i iskustva u svijetu kakav je bio dosad nas oblikuju da nešto očekujemo ili ne očekujemo; primjerice, da očekujemo više programera nego programerki.
Ali računala su sada sve bliža i dostupnija, te se (usprkos lakoći cjelodnevnog igranja po Facebooku) sve češće upali i iskra interesa za programiranje. Pa tako su sada na kraju srednje škole Antea Hadviger i Glorija Volarević; zamjenjuju ih nove generacije u kojoj imamo Manuelu Lukić, Mariju Gegić, Anu Crnković, i druge.
Za kraj rubrika 10 od 13, i nekoliko jednosekundnih blic pitanja.
Jako teške odluke, ali idemo…
1. Sirnica ili pivnica?
Sirnica
2. Rasporak ili ciferšlus?
Ciferšlus
3. Ja s njom ili ona sama?
Ja s njom
4. Planeta majmuna ili plaža s nudistima?
Planeta majmuna
5. Zečić ili mrkvica?
Zečić
6. Vol na ražnju ili kravlje mlijeko?
Kravlje mlijeko
7. Hrvatski radiša ili bjelosvjetski mangup?
Hrvatski radiša.
8. Super računalo ili svakodnevna žena? Hm, hm… zašto birati?
Ali – svakodnevna žena!
9. Davor Šuker ili Luka Kalinovčić?
Luka Kalinovčić. Dva zlata su sjajnija od bronce, a ima i bolji pregled igre 🙂
10. Debela Berta ili Grički top?
Debela Berta!
11. Dobar u školi ili škola na Dobri?
Škola na Dobri !
12. Lova u džepovima što dere hlače ili ideja u glavi kad veselo skače?
Lova u džepovima što dere hlače
13. Morski vuk ili divlja vučica?
Morski vuk
I za kraj: je li jednostavnije neki broj pomnožit s 0 ili ga ne imat?
Pomnožiti.
Zašto?
Jer na taj način prvo gledamo u broj i tada odlučimo da li nam se sviđa. 🙂
Zaboravio sam te pitati: jesi li gledao filmić o Slonkiću Tonkiću?
Ne!
Pogledaj sada. Slonko Tonko samo za tebe!
Razgovarao:
Šljondro Fromzagi
